Disleksija je opći pojam za primarni poremećaj čitanja. Dijagnoza se zasniva na intelektualnoj, obrazovnoj, govornoj, zdravstvenoj i psihološkoj procjeni. Liječi se ponajprije obrazovnim postupcima koji se sastoje od podučavanja prepoznavanja riječi i pratećih vještina.
Disleksija je specifična vrsta poremećaja učenja. Te poteškoće uključuju tegobe pri čitanju, matematici, slovkanju, pisanom izražavanju ili rukopisu te razumijevanju verbalnog i neverbalnog izražavanja ( vidi: Česti specifični poremećaji učenja).
Niti jedna definicija disleksije nije opće prihvaćena, zbog čega incidencija nije poznata. Procjenjuje se da oko 15% djece u javnim školama pohađa instrukcije zbog poteškoća pri čitanju, od čega oko 1/2 može imati trajne poteškoće pri čitanju. Disleksija se češće otkriva u dječaka nego u djevojčica, no spol nije dokazani čimbenik rizika za razvoj disleksije.
Nemogućnost prispodobljavanja pisanih riječi se često smatra sastavnicom disleksije. Pogođena djeca imaju poteškoća pri određivanju korijena riječi i određivanja koja slova u riječima dolaze iza kojih.
Poteškoće pri čitanju koje nisu disleksija su obično uzrokovane poteškoćama u razumijevanju jezika ili niskom kognitivnom sposobnošću. Vidno-perceptivne poteškoće i abnormalni pokreti očiju nisu disleksija. Međutim, te poteškoće mogu utjecati na daljnje otežano učenje riječi.
Etiologija
Slušni, a ne vizualni problemi sada se smatraju za dominantne uzroke poremećaja čitanja. Poteškoće pri fonološkoj obradi stvaraju poteškoće prilikom razlikovanja, spajanja, pamćenja i analizi zvukova. Disleksija može utjecati i na stvaranje i razumijevanje pisanog jezika, što se dodatno pojačava poteškoćama slušnog pamćenja, stvaranja govora te imenovanja ili pronalaženja riječi. Često postoji predležeća slabost verbalnog izražavanja.
Patofiziologija
Disleksija se pojavljuje u obiteljima. Djeca s obiteljskom anamnezom poteškoća čitanja i učenja su pod većim rizikom. Budući da su u mozgu ljudi s disleksijom otkrivene promjene, stručnjaci misle kako disleksija nastaje pretežito zbog disfunkcije kore mozga, proizašle iz prirođenih neurorazvojnih anomalije. Sumnja se na promjene koje pogađaju integraciju ili interakcije specifičnih moždanih funkcija. Većina se istraživača slaže da je disleksija povezana s lijevom hemisferom i s disfunkcijom moždanih područja odgovornih za povezivanje govora (Wernickeovo motoričko govorno područje) i stvaranje glasa i govora (Brocino područje) te povezanosti ovih područja putem fasciculus arcuatusa. Disfunkcije ili poremećaji angularnog girusa, medijalnog okcipitalnog područja i desne hemisfere stvaraju poteškoću pri prepoznavanju riječi. Istraživanja pokazuju određenu prilagodljivost sustava mozga u odgovoru na trening.
Područja kore velikog mozga.
Simptomi i znakovi
Disleksija se očituje kao
-
Odgođena produkcija jezika.
-
Teškoće u artikulaciji govora.
-
Poteškoće kod prisjećanja imena slova, brojeva i boja.
-
Poteškoće s riječima, unatoč normalnim vještinama matematičkog računanja.
Djeca s tegobama fonološke obrade često imaju tegoba prilikom stapanja zvukova, rimovanja riječi, određivanja položaja zvukova u riječima i rastavljanju riječi u izgovorne sastavnice. Mogu izmijeniti redoslijed zvukova u riječima. Kašnjenje ili oklijevanje kod izbora riječi, zamjena riječi ili imenovanja slova i slika predstavlja rani znak disleksije. Česte su poteškoće kratkotrajnog slušnog pamćenja i poteškoće pri redanju slušnih podražaja.
Manje od 20% djece s disleksijom ima poteškoće s vidnim zahtjevima čitanja. Međutim, neka brkaju slova i riječi sličnog izgleda ili imaju tegoba prilikom vizualnog izbora ili otkrivanja obrazaca slova i njihovih skupina (asocijacija zvuk–simbol) u riječima. Može doći do obrtanja ili vidne zbunjenosti, najčešće zbog poteškoća sa zadržavanjem ili prisjećanjem zbog kojih pogođena djeca zaboravljaju ili pobrkaju imena slova i riječi slična izgleda. Međutim, takve zamjene su normalne u djece <8 god.
Premda je disleksija doživotna tegoba, mnoga djeca razviju funkcionalnu vještinu čitanja. Međutim, druga djeca nikad ne dosegnu odgovarajuću pismenost.
Dijagnoza
(Vidi također Procjena poremećaja učenja)
Većina djece s disleksijom se ne otkriva do vrtića ili 1. razreda, kad uče čitanje simbola. Djecu sa povijesti zakašnjelog učenja ili primjene govora, čije se učenje riječi ne ubrzava krajem 1. razreda, i ona čije čitanje nije na razini koja se očekuje s obzirom na njihove verbalne ili intelektualne sposobnosti, mora se obraditi. Često je najbolji indikator dijagnoze nesposobnost djeteta da odgovori na tradicionalne ili tipične pristupe čitanju tijekom prvog razreda, premda se na toj razini još može vidjeti široki raspon vještina čitanja. Za dijagnozu je od temeljne važnosti dokazivanje poteškoća pri fonološkoj obradi.
Djecu, za koju se sumnja da imaju disleksiju, treba podvrgnuti procjeni čitanja, govora, sluha te kognitivnoj i psihološkoj obradi kako bi se utvrdile njihove funkcionalne jake i slabe strane, te omiljeni načini učenja. Takvu obradu od strane školskog osoblja može zatražiti djetetov učitelj ili obitelj na osnovi posebnog zakona o obrazovanju SAD–a, koji se zove Individuals with Disabilities Education Act (IDEA). Nalazi procjne vode dalje prema najučinkovitijem istrukcionalnom pristupu.
Opsežnim procjenama čitanja se provjerava prepoznavanje i analiza riječi, tečnost, razumijevanje pri čitanju i slušanju te razina razumijevanja riječnika i procesa čitanja.
Procjenama govora, jezika i sluha se procjenjuje govorni jezik i poteškoće u obradi fonema (zvučnih sastavnica) govornog jezika. Također se procjenjuju receptivne i izražajne jezične funkcije. Provjeravaju se spoznajne sposobnosti (npr. pažnja, pamćenje, rasuđivanje).
Psihološke obrade su usmjerene na emocionalne tegobe koje mogu pogorašati poteškoće čitanja. Uzima se potpuna obiteljska anamneza mentalnih poremećaja i emocionalnih tegoba.
Liječnik mora biti siguran da je vid i sluh djeteta normalan, bilo na osnovi ambulantnih probira ili na osnovi upućivanja na formalne audiološke i vidne pretrage. Neurološka procjena može pomoći pri otkrivanju sekundarnih osobina (npr. neurorazvojna nezrelosti ili manji neurološki poremećaji) i isključivanju drugih bolesti (npr. konvulzija).
Liječenje
Liječenje disleksije se sastoji od obrazovnih intervencija, uključujući izravno i neizravno podučavanje pri raspoznavanju riječi i vještine slaganja komponenti.
Izravna intervencija uključuje učenje specifičnih fonetskih vještina odvojeno od drugih podučavanja u čitanju. Neizravna interevncija uključuje uključivanje foničnih umijeća u programe čitanja. Podučavati se može čitanje polazeći od cjelovitih riječi ili cjelovitog jezika ili slijedeći hijerarhiju vještina, od jediničnog zvuka, preko riječi, do rečenice. Potom se preporučuju višeosjetni pristupi koji uključuju učenje cjelovite riječi i uključivanje u vidne, slušne i taktilne postupke za učenje zvukova, riječi i rečenica.
Podučavanje vještina sklapanja komponenti se sastoji od podučavanja djece u stapanju zvukova kako bi oblikovali riječi, dijelova riječi kako bi oblikovali čitave riječi te otkrivanja smještaja zvukova u riječima. Vještine sklapanja komponenti za čitanje s razumijevanjem uključuju identificiranje glavne ideje, odgovaranje na pitanja, izolaciju činjenica i detalja, i konačno čitanje. Mnogoj djeci prilikom izdvajanja riječi unutar primjera tekstova ili za obradu riječi napisanog uratka, koristi računalo.
Kompenzacijske strategije, kao što je korištenje audioknjiga i uzimanje bilješki korištenjem digitalnog snimača, mogu pomoći djeci u kasnijim razredima osnovne školse za savladavanje sadržaja, uz nastavak izgradnje vještine čitanja.
Ostali tretmani (npr optomeetrički trening, perceptivni trening, trening slušne integracije) i terapija lijekovima nisu dokazane i ne preporučaju se.
Ključne točke
-
Disleksija uključuje poteškoće u čitanju, stvaranju i razumijevanje pisanog jezika, mogu biti prisutne i poteškoće slušnog pamćenja, stvaranja govora te imenovanja ili pronalaženja riječi.
-
Disleksija vjerojatno proizlazi iz kongenitalnih neurorazvojnih poremećaja koji utječu na područja lijeve hemisfere mozga odgovorna za jezičnu asocijaciju, proizvodnju zvuka i govora, interkonekciju između tih područja, ili njihovu kombinacija.
-
Djeca mogu imati odgođenu produkciju jezika, ali ponekad je prvi pokazatelj nemogućnosti da se udovolji tipičnom poučavanju čitanja tijekom ranih razreda osnovne škole.
-
Isključiti kognitivne, psihološke te poremećaje sluha i vida.
-
Korisne su razne obrazovne intervencije.