Cistoizosporijaza je infekcija prozozoom Cystoisospora belli (ranijeg naziva Isospora belli). Simptomi su uključuju vodenastestolice uz ostale probavne i opće simptome. Dijagnoza se postavlja vizualizacijom karakterističnih oocista u stolici ili bioptatima crijeva. Liječenje najčešće podrazumijeva sulfametoksazol/trimetoprim.
Vidi i: Pregled infekcija uzrokovanih crijevnim protozoama i mikrosporidijima
Cistoizosporijaza je uzrokovana obligatnim intracelularnim kokcidijskim protozoama koje inficiraju epitelne stanice tankog crijeva. Infekcija se prenosi feko–oralnim hranom ili pićem zagađenim fekalijama inficirane osobe. Cistoizosporijaza se javlja u cijelom svijetu, ali je najčešća u tropskim i suptropskim klimama. Stanovnici i putnici u endemska područja imaju povećan rizik oboljevanja.
Životni ciklus Cystoisospora belli
Cystoisospora belli oociste nisu sporulirane (tj. infektivne) kada se izluče u stolici. Zbog toga ni direktni fekalno-oralni prijenos nije moguć.
1. Nezrele oociste se izlučuju stolicom. Svaka oocista obično sadržava jedan sporoblast. Sporoblast se dijeli na dva dijela i luči stijenku ciste, pretvarajući se u 2 sporociste. Sporociste se dijete i produciraju sporozoite.
2. Oociste budu ingestirane i potom ekscistiraju. Sporozoiti se oslobađaju i invadiraju epitelne stanice.
3-5. Unutar stanice se razmnožavaju nespolnim putem. Nakon barem tjedan dana razvijaju se muške i ženske gametocite. Oplodnja rezultira oocistama koje se izlučuju stolicom.
Slika ustupljena od Centers for Disease Control and Prevention Image Library.
Životni ciklus C. belli je sličan onome Cryptosporidiuma osim što oociste u stolici nisu sporulirane. Oociste koje se izlučuju stolicom nisu infektivne i ne prenose se feko-oralnim putem. Oocistama je potrebno nekoliko dana ili tjedana da sporuliraju u vanjskom okolišu stoga je izravan prijenos s osobe na osobu malo vjerojatan. Spore se ingestiraju putem zagađene hrane ili vode, a ciste se oslobađaju u gastrointestinalnom traktu i oslobađaju sporozoite. Sporozoiti invadiraju epitelne stanice tankog crijeva gdje se repliciraju i sazrijevaju u oociste koje se onda izlučuju stolicom.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi cistoizosporijaze
Glavna tegoba je akutni, vodenasti proljev bez primjesa krvi, grčeviti bolovi u trbuhu, mučnina, inapetencija, malaksalost i gubitak na tjelesnoj težini. U imunokompetentnih osoba bolest je najčešće samolimitirajuća, ali može trajati tjednima.
U domaćina s oslabljenom stanično posredovanom imunošću, kao što se događa kod AIDS-a, cistoizosporijaza može uzrokovati dugotrajnu bolest s teškim, teško izlječivim, voluminoznim proljevom i gubitkom težine koji nalikuje onom kod kriptosporidijaze.
Dijagnoza
Dijagnoza cistoizosporijaza
Dijagnoza se postavlja otkrivanjem oocista pri mikroskopskoj pretrazi stolice. Modificirano bojenje po Ziehl-Neelsen ili Kinyounu može pomoći u prepoznavanju oocista Cystoisospora. Oociste Cystoisospora su autofluorescentne. Cystoisospora oociste su veće Cyclospora i Cryptosporidium oocista, elipsoidnog su oblika i mogu sadržavati jedan ili dva sporoblasta.
S obzirom na to da je lučenje cista intermitentno potrebno je prikupiti više uzoraka stolice (≥3).
Ponekad se dijagnoza postavlja otkrivanjem intracelularnog stadija parazita u bioptatima crijeva.
Kod cistoizosporijaze, stolica može sadržavati Charcot– Leydenove kristale (heksagonalne kristale s dva vrška, slične igli) koji potječu od eozinofila.
Cistoizosporijaza se može očitovati eozinofilijom u perifernoj krvi.
Liječenje
Liječenje cistoizosporijaze
Lijek izbora za cistoizosporijazu je trimetoprim/sulfametoksazol (TMP– SMX) u duploj dozi: 160 mg TMP i 800 mg SMX PO dvaput dnevno tijekom 10 dana. Djeci se daje 5 mg/kg TMP i 25 mg/kg SMX dvaput dnevno.
Više doze i dulje trajanje terapije potrebne su u bolesnika s AIDS-om, a nakon liječenja akutne infekcije slijedi dugoročna supresivna terapija. Započinjanje ili optimizacija antiretrovirusne terapije (ART) je važna.
Terapija izbora kod alergije ili nepodnošelja TMP/SMX u bolesnika s cistoizosporijazom je pirimetamin. Uobičajena dnevna doza pirimetamina je 50 do 75 mg p.o. za odrasle. Bolesnici liječeni pirimetaminom dobivaju i leukovorin ili folinsku kiselinu kako bi se spriječila supresija koštane srži. Dnevna doza za odrasle je 10 do 25 mg po.
Ciprofloksacin 500 mg dvaput dnevno tijekom 7 dana koristio se za liječenje cistoizosporijaze, ali je manje učinkovit od TMP–SMX.
Prevencija je pranje ruku i oprez u hrani i vodi. U endemskim područjima, vodu za piće je potrebno prokuhati ili klorirati, a povrće i ribu temeljito termički obraditi. Detaljnije preporuke za međunarodne putnike dostupne su na: Centers for Disease Control and Prevention (CDC) Yellow Book.