Ciklosporijaza je infekcija uzrokovana s Cyclospora cayetanensis. Cistoizosporijaza je infekcija uzorokovana s Cystoisospora (Isospora) belli. Simptomi su uključuju vodenastestolice uz ostale probavne i opće simptome. Dijagnoza se postavlja vizualizacijom karakterističnih oocista u stolici ili bioptatima crijeva. Liječenje najčešće podrazumijeva sulfametoksazol/trimetoprim.
Vidi i: Pregled infekcija uzrokovanih crijevnim protozoama i mikrosporidijima
Cistoizosporijaza je uzrokovana obligatnim intracelularnim kokcidijskim protozoama koje inficiraju epitelne stanice tankog crijeva. Infekcija se prenosi feko–oralnim hranom ili pićem zagađenim fekalijama inficirane osobe. Cistoizosporijaza se javlja u cijelom svijetu, ali je najčešća u tropskim i suptropskim klimama. Stanovnici i putnici u endemska područja imaju povećan rizik oboljevanja.
Životni ciklus C. belli je sličan onome Cryptosporidiuma osim što oociste u stolici nisu sporulirane. Oociste koje se izlučuju stolicom nisu infektivne i ne prenose se feko-oralnim putem. Oocistama je potrebno nekoliko dana ili tjedana da sporuliraju u vanjskom okolišu stoga je izravan prijenos s osobe na osobu malo vjerojatan. Spore se ingestiraju putem zagađene hrane ili vode, a ciste se oslobađaju u gastrointestinalnom traktu i oslobađaju sporozoite. Sporozoiti invadiraju epitelne stanice tankog crijeva gdje se repliciraju i sazrijevaju u oociste koje se onda izlučuju stolicom.
Simptomi i znakovi
Glavna tegoba je akutni, vodenasti proljev bez primjesa krvi, grčeviti bolovi u trbuhu, mučnina, inapetencija, malaksalost i gubitak na tjelesnoj težini. U imunokompetentnih osoba bolest je najčešće samolimitirajuća, ali može trajati tjednima.
U domaćina s oslabljenom staničnom imunošću, poput bolesnika s AIDS–om, cistoizosporijaza može uzrokovati teški, nezaustavljivi, obilni proljev koji nalikuje kriptosporidiozi.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja otkrivanjem oocista pri mikroskopskoj pretrazi stolice. Modificirano bojenje po Ziehl-Neelsen ili Kinyounu može pomoći u prepoznavanju oocista Cystoisospora. Oociste Cystoisospora su autofluorescentne. Oociste Cystoisosporae su elipsoidnogoblika i veće od oocista Cyclospora i Cryptosporidiuma.
S obzirom na to da je lučenje cista intermitentno potrebno je prikupiti više uzoraka stolice (≥3).
Ponekad se dijagnoza postavlja otkrivanjem intracelularnog stadija parazita u bioptatima crijeva.
Kod cistoizosporijaze, stolica može sadržavati Charcot– Leydenove kristale (heksagonalne kristale s dva vrška, slične igli) koji potječu od eozinofila.
Cistoizosporijaza se može očitovati eozinofilijom u perifernoj krvi.
Liječenje
Lijek izbora za cistoizosporijazu je trimetoprim/sulfametoksazol (TMP– SMX) u duploj dozi: 160 mg TMP i 800 mg SMX PO dvaput dnevno tijekom 10 dana. Djeci se daje 5 mg/kg TMP i 25 mg/kg SMX dvaput dnevno.
Više doze i dulje trajanje terapije potrebne su u bolesnika s AIDS-om, a nakon liječenja akutne infekcije slijedi dugoročna supresivna terapija. Započinjanje ili optimizacija antiretrovirusne terapije (ART) je važna.
Terapija izbora kod alergije ili nepodnošelja TMP/SMX u bolesnika s cistoizosporijazom je pirimetamin. Uobičajena dnevna doza pirimetamina je 50 do 75 mg p.o. za odrasle. Bolesnici liječeni pirimetaminom dobivaju i leukovorin ili folinsku kiselinu kako bi se spriječila supresija koštane srži. Dnevna doza za odrasle je 10 do 25 mg po.
Ciprofloksacin 500 mg dvaput dnevno tijekom 7 dana koristio se za liječenje cistoizosporijaze, ali je manje učinkovit od TMP–SMX.
Prevencija je kao i za amebijazu.