Specifične fobije karakterizirane su trajnim, neracionalnim i intenzivnim strahovima (fobijama) od specifičnih situacija, okolnosti ili predmeta. Fobije izazivaju anksioznost i izbjegavanje. Uzroci su nepoznati. Dijagnosticiraju se temeljem anamneze. Liječe se terapijom izlaganja.
(Vidi također Anksiozne poremećaje)
Specifična fobija je strah i anksioznost u vezi određene situacije ili predmeta (vidi tablicu Neke uobičajene fobije*). Osobe nastoje izbjegavati specifičnu situaciju ili objekt, a ako dođe do izlaganja zastrašujućem sadržaju vrlo brzo se razvije anksioznost. Anksioznost se može intenzivirati do razine napada panike. Pojedinci sa specifičnim fobijama obično shvaćaju kako je njihov strah iracionalan i pretjeran.
Specifične fobije su najčešći anksiozni poremećaji. Među najčešćima su strah od životinja (zoofobija), visine (akrofobija) i grmljavine (astrafobija ili brontofobija). Jednogodišnja prevalencija specifičnih fobija je u oko 13% žena i 4% muškaraca. Neke fobije ne uzrokuju značajnu smetnju - poput straha od zmija (ofidiofobija) kod ljudi koji žive u gradu, osim ako ih se zatraži da idu planinariti na mjesta gdje ima zmija. Međutim određene fobije mogu ozbiljno ometati funkcioniranje -poput ljudi koji rade na višem katu nebodera, a imaju strah od zatvorenih i skučenih prostora (klaustrofobija) kao što su dizala. Strah od krvi (hemofobija), injekcija (tripanofobija), igala i oštrih predmeta (belonefobija) ili ozljeda (traumatofobija) se javlja kod barem 5% populacije. Takvi pojedinci, za razliku od osoba s drugim fobijama ili anksioznim poremećajima, mogu izgubiti svijest jer snažni vazovagalni refleks dovodi do bradikardije i ortostatske hipotenzije.
Simptomi i znakovi
Simptomi ovise o vrsti fobijskog poremećaja.
Neke uobičajene fobije*
|
Fobija
|
DEFINICIJA
|
|
*Postoji preko 500 poznatih fobija, popis dostupan na Phobia List web site. Većina su iznimno rijetke.
|
|
Akrofobija
|
Strah od visine
|
|
Amatofobija
|
Strah od prašine
|
|
Astrafobija
|
Strah od grmljavine i munja
|
|
Aviofobija
|
Strah od letenja
|
|
Belonefobija
|
Strah od igala, pribadača i drugih oštrih predmeta
|
|
Brontofobija
|
Strah od grmljavine
|
|
Klaustrofobija
|
Strah od zatvorenih prostora
|
|
Eurotofobija
|
Strah od ženskih genitalija
|
|
Gefirofobija
|
Strah od mostova
|
|
Hidrofobija
|
Strah od vode
|
|
Odontiatofobija
|
Strah od zubara
|
|
Fartofobija
|
Strah od ispuštanja vjetrova u javnosti
|
|
Fazmofobija
|
Strah od duhova
|
|
Fobofobija
|
Strah od straha ili razvoja fobije
|
|
Triskaidekafobija
|
Strah od svih stvari povezanih s brojem 13
|
|
Tripanofobija
|
Strah od injekcije
|
|
Zoofobija
|
Strah od životinja (obično pauci, zmije ili miševi)
|
Dijagnoza
Dijagnoza se zasniva na kriterijima objavljenima u Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, peto izdanje (DSM-5).
Pacijenti imaju
Dodatno, pacijenti imaju sve od sljedećeg:
-
Situacija ili objekt gotovo uvijek izaziva trenutan strah ili anksioznost.
-
Pacijenti aktivno izbjegavaju situaciju ili objekt.
-
Strah ili anksioznost su pretjerani u odnosu na stvarnu prijetnju (uzimajući u obzir sociokulturalne norme).
-
Strah, anksioznost, i/ili izbjegavanje uzrokuju klinički značajnu patnju ili oštećenje u socijalnom, radnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja.
Također, strah i anksioznost se ne mogu bolje objasniti kao neki drugi poremećaj (npr. agorafobija, socijalna anksioznost, stresni poremećaj).
Liječenje
Prognoza za neliječene specifične fobije varira jer se određene neuobičajene situacije ili objekte (npr. zmije, špilje) može lako izbjeći, dok su druge situacije ili objekti česti (npr. mostovi, grmljavine) i teško ih je izbjeći.
Terapija izlaganjem
Budući da mnoge fobije sadržavaju izbjegavajuće ponašanje, u psihoterapiji izbora je obično uključena terapija izlaganjem. Uz vodstvo i potporu od strane kliničara, pacijenti istražuju svoje strahove, suočavaju se s njima, zadržavaju se u kontaktu sa zastrašujućom i izbjegavanom situacijom sve dok se anksioznost postupno ne smanji procesom koji se naziva habituacija (navikavanje). Budući da je većina pacijenata svjesna kako su njihovi strahovi pretjerani, posramljujući i ograničavajući, obično su voljni sudjelovati u ovoj terapiji - nastojati izbjegavati izbjegavanje.
Kliničari obično započinju s predlaganjem umjerenog izlaganja (npr. pacijenta se uputi da se do sigurne razdaljine približi objektu straha). Pacijenti koji opisuju ubrzanje rada srca ili kratkoću daha u zastrašujućim situacijama se poučavaju kako u takvom kontekstu polako i kontrolirano disati ili drugim metodama kojima je ishod relaksacija. Pacijente se traži i da bilježe nastup ubrzanja rada srca i kratkoće daha te trenutak kada isti simptomi prestaju. Kada se pacijenti počnu osjećati ugodno na jednoj razini izloženosti, razina izlaganja se povećava (primjerice dodirivanjem zastrašujućeg objekta). Kliničari nastavljaju s povećanjem izloženosti sve dok pacijenti mogu tolerirati normalnu interakciju sa situacijom ili objektom (npr. vožnja u liftu, prijelaz preko mosta). Izloženost se može povećavati onoliko brzo koliko to pojedini pacijent može tolerirati: ponekad je potrebno samo nekoliko terapijskih susreta.
Terapija izlaganjem pomaže u >90% osoba koje ju dosljedno provode i gotovo uvijek je jedino potrebno liječenje specifičnih fobija.
Lijekovi
Kratkotrajna terapija benzodiazepinom (npr. lorazepam 0.5 do 1.0 mg PO) ili β– blokatorom (propranolol 10 do 40 mg PO) idealno 1 do 2 sata prije izlaganja se može povremeno koristiti ako se izlaganje objektu ili situaciji ne može izbjeći (npr. osoba sa strahom od letenja mora iznenada nekamo odletjeti), kada osoba ne želi terapiju izlaganjem ili kada je ta terapija bila neuspješna.