Opstruktivna apneja u snu (OSA) jesu epizode djelomičnog ili potpunog zatvaranja gornjih dišnih putova koje nastaju dok dijete spava i dovode do prestanka disanja. Simptomi su hrkanje i ponekad nemiran san, noćno znojenje i jutarnja glavobolja. Komplikacije mogu biti poremećaji učenja ili ponašanja, poremećaji rasta, cor pulmonale i plućna hipertenzija. Dijagnozu postavlja polisomnografija. Obično se liječi adenotonzilektomijom.
(Vidi također Opstruktivna apneja u snu.)
Prevalencija opstruktivne apneje u snu kod djece je oko 2%. Stanje se dijagnosticira rjeđe nego što je zapravo prisutno, a to može dovesti do ozbiljnih posljedica.
Etiologija
Čimbenici rizika za opstruktivnu apneju u snu kod djece su:
-
povećane tonzile ili adenoidi
-
pretilost (sada najčešći uzrok)
-
kraniofacijalne nepravilnosti (npr. mikrognatija, retrognatija, hipoplazija srednjeg dijela lica, pretjerano veliki kut baze lubanje, tj. platibazija)
-
neki lijekovi (npr. sedativi, opijati)
-
mukopolisaharidoze
-
bolesti koje uzrokuju hipotoniju ili hipertoniju (npr. Downov sindrom, cerebralna paraliza, mišićne distrofije)
-
možda genetski faktori (npr. kongenitalni poremećaji s centralnom hipoventilacijom koji mogu uključivati opstruktivne i centralne apneje te eventualno Prader-Willijev sindrom i druge)
Simptomi i znakovi
Kod većine pogođene djece roditelji primjećuju hrkanje; međutim, hrkanje se možda neće prijaviti čak i kad je opstruktivna apneja u snu jaka (teška). Ostali simptomi koji se odnose na spavanje mogu biti nemirno spavanje, noćno znojenje i registrirana apneja. Djeca mogu imati noćnu enurezu (mokrenje u krevet noću). Dnevni znakovi i simptomi mogu biti nazalna opstrukcija, disanje na usta, jutarnja glavobolja i problemi s koncentracijom. Pretjerana pospanost danju rjeđa je nego kod odraslih s OSA-om.
Komplikacije OSA-e mogu uključivati probleme s učenjem i ponašanjem, cor pulmonale, plućnu hipertenziju i poremećaj rasta.
Fizikalni pregled ne mora otkriti abnormalnosti ili se mogu naći anatomske nepravilnosti lica, nosa ili usne šupljine koje doprinose opstrukciji, naglašena plućna komponenta drugog srčanog tona ili poremećaj rasta.
Dijagnoza
Opstruktivnu apneju u snu treba uzeti u obzir kod djece koja hrču ili imaju faktore rizika za OSA-u. Ako su simptomi OSA-e izraženi, provodi se dijagnostičko testiranje u laboratoriju za ispitivanje spavanja, tj. noćna polisomnografija koja uključuje oksimetriju i određivanje ugljičnog dioksida na kraju ekspirija. Kućna polisomnografija je u fazi evaluacije.
Polisomnografija može pomoći u potvrđivanju dijagnoze opstruktivne apneje u snu, ali uz uvjet da dijete nema kardijalni ili pulmonalni poremećaj koji bi mogao objasniti patološke polisomnografske nalaze. Analiza stadija spavanja i učinaka položaja tijela tijekom polisomnografije može pokazati u kolikoj mjeri opstrukcija gornjih dišnih putova doprinosi poremećaju. Prema tome, na temelju rezultata polisomnografije može se odrediti početna terapija (npr. kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima [CPAP] s autotitracijom ili oralna naprava ili kirurška korekcija).
Bolesnici s OSA-om vrednuju se drugim testovima na temelju kliničke prosudbe. Od ostalih pretraga mogu se uraditi EKG, RTG pluća, ABS i snimanje gornjih dišnih putova.
Liječenje
Adenotonzilektomija obično je učinkovita kod djece s opstruktivnom apnejom u snu koja su inače zdrava, ali imaju povećane tonzile i/ili adenoide. Sama adenoidektomija često je neučinkovita. Rizik od perioperativne opstrukcije dišnih putova veći je kod djece s OSA-om nego kod djece bez OSA-e koja su podvrgnuta adenotonzilektomiji; stoga je važno praćenje.
Za djecu koja inače nisu zdrava, koja imaju složene anatomske abnormalnosti ili genetska stanja koja utječu na kontrolu disanja ili koja imaju kardiopulmonalne komplikacije, potrebno je konzultirati iskusnog specijalistu za liječenje OSA-e kod djece. Adenotonzilektomija može biti učinkovita ili može pružiti određeno olakšanje. Ovisno o anatomskoj abnormalnosti koja je uzrok OSA-e, može biti indiciran alternativni kirurški zahvat (npr. uvulopalatofaringoplastika, operacija jezika ili lica).
Kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima može se koristiti kod djece koja nisu kandidati za korektivne operacije ili koja i dalje imaju OSA-u nakon adenotonzilektomije.
Gubitak tjelesne težine (mršavljenje) može ublažiti težinu OSA-e kod pretile djece, a ima i druge zdravstvene prednosti, ali rijetko je dovoljan tretman za OSA-u kao monoterapija.
Davanje kisika noću
(noćna oksigenoterapija) može spriječiti hipoksemiju dok se ne provede definitivni tretman.
Kortikosteroidi i antibiotici obično nisu indicirani.
Ključne poruke
-
Čimbenici rizika za dječju opstruktivnu apneju u snu su pretilost, povećane tonzile ili adenoidi, anatomske (uključujući kraniofacijalne) abnormalnosti, genetske greške, lijekovi te poremećaji koji uzrokuju hipertoniju ili hipotoniju.
-
Problemi s učenjem i ponašanjem potencijalno su ozbiljne komplikacije.
-
OSA se u dječjoj dobi dijagnosticira na temelju simptoma koje potvrdi njegovateljica i rezultata polisomnografije.
-
Otklonite anatomske uzroke opstrukcije (npr. adenotonzilektomija ili korekcija mikrognatije).
-
Razmislite o CPAP-u i/ili mršavljenju ako operativni zahvat nije indiciran ili nije u potpunosti djelotvoran.
Više informacija