Kronična granulomatozna bolest nastaje jer leukociti ne mogu stvarati aktivirane spojeve kisika te zbog poremećene (defektne) baktericidne funkcije fagocita. Manifestacije su ponavljajuće infekcije; višestruke granulomatozne lezije pluća, jetre, limfnih čvorova, probavnog i mokraćno-spolnog sustava; apscesi; limfadenitis; hipergamaglobulinemija; ubrzana SE i anemija. Dijagnoza se postavlja određivanjem stvorenih kisikovih radikala u leukocitima pomoću protočne citometrije testom respiratornog praska. Liječi se antibioticima, antifungicidima i interferonom gama; mogu biti potrebne i transfuzije granulocita.
(Vidi također Pregled poremećaja imunodeficijencija i Pristup pacijentu s poremećajem imunodeficijencije.)
Kronična granulomatozna bolest (CGD) je poremećaj primarne imunodeficijencije koji uključuje defekte fagocita. Više od 50% slučajeva kronične granulomatozne bolesti nasljeđuje se X-vezano recesivno, i tada bolest pogađa samo muškarce; u ostalim slučajevima nasljeđivanje je autosomno recesivno. Česte mutacije odgovorne za kroničnu granulomatoznu bolest utječu na gp91phox (X-vezani oblik), p22phox, p47phox i p67phox gene.
U kroničnoj granulomatoznoj bolesti leukociti zbog nedovoljne aktivnosti nikotinamid adenin dinukleotid fosfat oksidaze ne proizvode vodikov peroksid, superoksid i druge aktivirane spojeve kisika. Manjkava je baktericidna funkcija fagocita tako da bakterije i gljivice nisu uništene unatoč normalnoj fagocitozi.
Simptomi i znakovi
Kronična granulomatozna bolest obično počinje ponavljajućim apscesima u ranom djetinjstvu, ali je u manjem broju slučajeva početak odgođen do puberteta. Tipični su patogeni mikroorganizmi koji stvaraju katalazu (npr. Staphylococcus aureus; Escherichia coli; Serratia, Klebsiella, Pseudomonas sp; gljive). Infekcije Aspergillusom su vodeći uzrok smrti.
Multiple granulomatozne lezije nastaju u plućima, jetri, limfnim čvorovima te u probavnom i mokraćno–spolnom sustavu (uzrokujući opstrukciju). Obično se razvija gnojni limfadenitis, hepatosplenomegalija, pneumonija i hematološki nalaz kronične infekcije. Bolest također zahvaća kožu, limfne čvorove, pluća, jetru, a javljaju se i perianalni apscesi, te stomatitis i osteomijelitis.
Rast djeteta može biti usporen.
Dijagnoza
Dijagnoza kronične granulomatozne bolesti se postavlja pomoću protočne citometrije testom respiratornog praska kako bi se utvrdilo i izmjerilo stvaranje kisikovih radikala uz upotrebu dihidrorodamina 123 (DHR) ili nitromodrimtetrazolumom (NBT). Test također može odrediti ženske nosioce X– vezanog oblika bolesti.
Genetičko testiranje vrši se isključivo u svrhe istraživanja i nije nužno za postavljanje dijagnoze. Skrining srodnika vrši se koristeći DHR ubrzo nakon dijagnoze.
Moguća je hipergamaglobulinemija i anemija; SE je ubrzana.
Liječenje
-
Profilaktička primjena antibiotika i antifungicida
-
Obično interferon gama
-
Za teške infekcije, transfuzija granulocita
-
Transplantacija hematopoetskih matičnih stanica
U terapiji se primjenjuje kontinuirana profilaksa antibioticima, posebice trimetoprim/ sulfametoksazolom 160/800 mg PO 2x/dan. Oralni antifungici se daju kao primarna profilaksa ili se dodaju ako se barem jednom pojavi gljivična infekcija; Najkorisniji su
-
itrakonazol PO svakih 12 h (100 mg za bolesnike <13 god, 200 mg bolesnicima ≥ 13 god ili koji imaju > 50 kg)
-
Vorikonazol PO svakih 12 h (100 mg bolesnicima koji imaju < 40 kg; 200 mg onima koji imaju ≥ 40 kg)
-
Posakonazol ( 400 mg 2x/dan)
Interferon gama može umanjiti težinu i učestalost infekcija povećavajući neoksidativnu antimikrobnu aktivnost. Uobičajena je doza 50 μg/m2 SC 3×/ tjedan.
Kad su infekcije teške, spasonosne su transfuzije granulocita.
Transplantacija HLA-identične koštane srži brata ili sestre je uspješna nakon predtransplantacijske kemoterapije.
Genska terapija je u fazi ispitivanja.
Ključne točke
-
Na kroničnu granulomatoznu bolest (CGD) sumnjamo ako bolesnici imaju ponavljajuće apscese tijekom djetinjstva (ponekad u ranim tinejdžerskim godinama), osobito ako su u pitanju patogeni koji stvaraju katalazu (npr. Staphylococcus aureus; Escherichia coli; Serratia, Klebsiella, ili Pseudomonas sp; gljivice).
-
Dijagnoza se postavlja pomoću protočne citometrije testom respiratornog praska.
-
Liječenje se provodi profilaktičkom primjenom antibiotika, antifungicidima, te interferonom gama.
-
Za teške infekcije potrebno je primijeniti transfuziju granulocita.
-
Razmotriti transplantaciju hematopoetskim matičnim stanicama.