Shizotipni poremećaj ličnosti karakterizira pervazivni obrazac intenzivne nelagode i smanjeni kapacitet za bliskim odnosima uz iskrivljeno mišljenje i percepciju te ekscentrično ponašanje. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkih kriterija; Liječi se antipsihoticima, antidepresivima i kognitivno-bihevioralnom terapijom.
(Vidi također Pregled poremećaja ličnosti.)
U shizotipnog poremećaja ličnosti, kognitivna iskustva reflektiraju jaki odmak od stvarnosti (npr. ideje odnosa, paranoidne ideje, tjelesne iluzije, magijsko mišljenje) i veću dezorganiziranost mišljenja i govora nego što se javlja kod drugih poremećaja ličnosti.
Prijavljena prevalencija shizotipnog poremećaja ličnosti varira, no procijenjena prevalencija iznosi oko 3.9% u općoj populaciji u SAD-u. Ovaj poremećaj je neznatno češći kod muškaraca.
Komorbiditeti su česti. Više od polovice bolesnika sa shizotipnim poremećajem ličnosti imalo je ≥ 1 epizodu velikog depresivnog poremećaja i 30 do 50% od njih imalo je veliki depresivni poremećaj kada se dijagnosticirao shizotipni poremećaj ličnosti. Ovi bolesnici često zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance.
Etiologija
Smatra se da je etiologija shizotipnog poremećaja ličnosti prvenstveno biološka jer dijeli mnoge abnormalnosti mozga karakteristične za shizofreniju. Učestaliji je kod rodbine u prvom koljenu osoba oboljelih od shizofrenije ili nekog drugog psihičkog poremećaja.
Simptomi i znakovi
Bolesnici sa shizotipnim poremećajem ličnosti nemaju bliskih prijatelja ili pouzdanika, osim rodbine u prvom koljenu. Vrlo im je neugodno u odnosima s drugim ljudima. Ulaze u interakcije s ljudima, ako baš moraju, iako to ne žele jer imaju osjećaj različitosti i nepripadanja. Premda mogu reći da nisu sretni jer nemaju odnose s drugima. Vrlo su tjeskobni u socijalnim situacijama, osobito u onim nepoznatim. Provođenje dulje vremena u nekoj situaciji ne olakšava njihovu anksioznost.
Ovi pacijenti često pogrešno tumače obične pojave kao da imaju posebno značenje za njih (ideje odnosa). Mogu biti praznovjerni ili misliti da imaju posebne paranormalne moći koje im omogućuju da osjete događaje prije nego što se dogode, ili da mogu čitati tuđe misli. Mogu misliti da imaju magičnu kontrolu nad drugima, misleći da oni utječu na druge ljude da rade obične stvari (primjerice, hranjenje psa), ili da obavljanje magičnih rituala može spriječiti štetu (npr. pranje ruku 3 puta može spriječiti bolest).
Govor im može biti čudan. Može biti pretjerano apstraktan ili konkretan ili sadržavati neobične fraze ili koriste fraze ili riječi na čudne načine. Bolesnici sa shizotipnim poremećajem ličnosti se često neobično odijevaju ili su raščupani (primjerice, nose neprikladnu ili prljavu odjeću) i imaju čudne manirizme. Mogu ignorirati uobičajene društvene norme (primjerice, izbjegavati kontakt očima) i zato što ne razumiju uobičajene socijalne znakove, mogu komunicirati neprimjereno ili ukočeno s drugima.
Bolesnici sa shizotipnim poremećajem ličnosti često su sumnjičavi i misle da im drugi žele nauditi.
Dijagnoza
Za postavljanje dijagnoze shizotipnog poremećaja ličnosti bolesnici moraju imati
Takav obrazac uključuje ≥ 5 od sljedećeg:
-
ideje odnosa (svakodnevne pojave imaju posebno značenje ili važnost te se odnose ili su usmjerene na samog bolesnika) ali ne sumanute ideje odnosa (koje su slične, ali s višim stupnjem uvjerenja u iste)
-
čudna vjerovanja ili magijsko mišljenje (npr. vjerovanje u vidovitost, telepatiju ili šesto čulo, zaokupljenost paranormalnim fenomenima)
-
neobična opažajna iskustva (npr. čuju glas koji šapuće njihovo ime)
-
čudne misli i govor (npr. nejasan, metaforički, pretjerano elaboriran ili stereotipni)
-
sumnjičavost i paranoidne misli
-
neprimjeren ili suženi afekt
-
čudno, ekscentrično ili osebujno ponašanje i / ili izgled
-
nedostatak bliskih prijatelja ili pouzdanika, osim bliske rodbine
-
pretjerana socijalna anksioznost koja se ne smanjuje s upoznavanjem i odnosi se uglavnom na paranoidne strahove
Također, simptomi moraju započeti najkasnije do rane odrasle dobi.
Diferencijalna dijagnoza:
Osnovni dijagnostički izazov je diferencijalna dijagnoza shizotipnog poremećaja ličnosti u odnosu na
Diferencijalna dijagnoza uključuje sljedeće:
Liječenje
Opće liječenje shizotipnog poremećaja ličnosti je isto kao i za sve druge poremećaje ličnosti.
Prvi izbor liječenja shizotipnog poremećaja ličnosti su lijekovi. Atipični antipsihotici ublažavaju anksioznost i psihotične simptome; antidepresivi također mogu pomoći ublažiti anksioznost u bolesnika sa shizotipnim poremećajem ličnosti.
Korisna je kognitivno-bihevioralna terapija usmjerena na stjecanje socijalnih vještina i upravljanje anksioznosti. Takva terapija može povećati svijest pacijenta o tome kako njihovo vlastito ponašanje može biti percipirano.
Suportivna psihoterapija je također korisna. Cilj je uspostaviti emocionalni, ohrabrujući, podržavajući odnos s bolesnikom i tako pomoći bolesniku razviti zdrave mehanizme obrane, posebno u međuljudskim odnosima.