Virusni meningitis obično je manje težak od akutnog bakterijskog meningitisa. Simptomi uključuju glavobolju, povišenu tjelesnu temperaturu i kočenje šije. Dijagnoza se postavlja analizom cerebrospinalnog likvora (CSL). Liječenje uključuje potporne mjere, aciklovir kod sumnje na herpes simpleks i antiretroviralne lijekove kod sumnje na zarazu HIV-om.
(Vidi također Pregled meningitisa.)
Virusni i aseptični meningitis ponekad su korišteni kao sinonimi. Međutim, aseptični meningitis obično se odnosi na akutne meningitise koji su uzrokovani svime osim bakterijama koje obično uzrokuju akutni bakterijski meningitis. Stoga, aseptični meningitis može biti uzrokovan virusima, neinfektivnim stanjima (npr. lijekovima, drugim poremećajima), gljivicama, ili, ponekad drugim uzročnicima (npr. Borrelia burgdorferi u Lajmskoj bolesti, Treponema pallidum u sifilisu).
Za razliku od bakterijskog meningitisa, virusni meningitis obično štedi moždani parenhim. (Parenhim je zahvaćen kod virusnog encefalitisa ili meningoencefalitisa.)
Uzroci
Uzroci virusnog meningitisa
Virusni meningitis obično nastaje kao posljedica hematogenog širenja, međutim, meningitis uzrokovan herpes simpleks virusom tip 2 (HSV-2) ili varicella zoster virusom također može biti rezultat reaktivacije latentne infekcije. Rekurentni napadaji virusnog meningitisa kod žena najčešće nastaju zbog HSV-2.
Najčešći uzrok virusnog meningitisa su:
Za mnoge viruse koji uzrokuju meningitis (za razliku od bakterija koje uzrokuju akutni bakterijski meningitis), incidencija je sezonska (vidi tablicu Najčešći uzroci virusnog meningitisa).
Najčešći uzroci virusnog meningitisa
|
Virus
|
Mehanizam prijenosa
|
Sezonska incidencija
|
|
* Herpes simpleks tip 2 meningitis može se pojaviti izolirano ili se može ponavljati.
|
|
† Virusi zapadnog konjskog i venezuelanskog konjskog encefalitisa povezani su s meningitisom, ali nisu zabilježeni slučajevi u SAD-u u posljednjih nekoliko godina.
|
|
‡ Virus limfocitnog koriomeningitisa povezan je s izlaganjem zaraženim divljim miševima (prirodni domaćini ovog virusa) te je najčešći tijekom jeseni ili zime, kada se miševi sele u unutarnje prostore. Infekcija se također može javiti tijekom cijele godine, kada je uzrok izloženost zaraženom hrčku (kućni ljubimci).
|
|
§ Meningitis zbog HIV-a obično započinje rano u tijeku sistemne infekcije — tada dođe do serokonverzije.
|
|
Enterovirusi (npr. coxsackievirusi, ehovirusi)
|
Širenje feko-oralnim putem (npr. putem zagađene hrane, u bazenima)
|
Ljeto i rana jesen
Ponekad sporadični slučajevi tijekom cijele godine
|
|
Herpes simplex, obično virus tipa 2*
|
Bliski kontakt s osobom koja aktivno prenosi virus
|
Nema
|
|
Varicella-zoster virus
|
Udisanje aerosola zaražene osobe ili kontakt sa zaraženom osobom
|
Nema
|
|
Virus zapadnog konjskog encefalitisa†
Virus venezuelanskog konjskog encefalitisa †
|
Komarac
|
Ljeto i rana jesen
|
|
virus Zapadnog Nila
St. Louis virus
|
Komarac
|
Ljeto i rana jesen
|
|
Virus kalifornijskog encefalitisa
La Crosse virus
|
Komarac
|
Ljeto i rana jesen
|
|
Virus Colorado krpeljne groznice (neuobičajeno)
|
Krpelji
|
Kasno proljeće do rano ljeto
|
|
Virus limfocitnog koriomeningitisa;
|
Širenje zrakom‡
|
Jesen i zima
|
|
HIV-1
HIV-2
|
Kontakt s tjelesnim tekućinama zaražene osobe
|
Nema§
|
Zika virus i Chikungunya virus nisu česti uzroci meningitisa, ali ih treba imati na umu kod osoba koje su putovale u endemska područja ako razviju simptome koji upućuju na meningitis.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi virusnog meningitisa
Virusni meningitis, kao i akutni bakterijski meningitis, obično počinje sa simptomima koji upućuju na virusne infekcije (npr. vrućica, mialgije, GI ili respiratorni simptomi), a zatim simptomima i znakovima meningitisa (glavobolja, visoka temperatura, kočenje šije). Manifestacije obično nalikuju onima kod bakterijskog meningitisa, ali su obično manje ozbiljne (npr. kočenje šije može biti manje izraženo). Međutim, simptomi su ponekad tako ozbiljni da se posumnja na akutni bakterijski meningitis. Budući da je moždani parenhim pošteđen, nema delirija, smetenosti, napadaja i žarišnih ili globalnih neuroloških ispada.
Dijagnoza
Dijagnoza virusnog meningitisa
-
Analiza cerebrospinalnog likvora (broj stanica, razine proteina i glukoze)
-
Lančana reakcija polimerazom (PCR) iz CSL-a, a ponekad i IgM
-
Ponekad PCR i/ili kultura krvi, bris ždrijela, nazofarinksa ili uzorak stolice
Dijagnoza virusnog meningitisa temelji se na analizi CSL-a dobivenog lumbalnom punkcijom (kojoj prethodi neuroslikovna obrada ak postoji sumnja na povišeni intrakranijski tlak ili intrakranijski proces). Obično su proteini blaže povišeni, ali manje nego kod akutnog bakterijskog meningitisa (npr. <150 mg/dl); međutim, razina proteina može biti vrlo visoka kod meningitisa čiji je uzročnik virus Zapadnog Nila. Razina glukoze je obično normalna ili tek neznatno niža od normale. Ostali rezultati uključuju pleocitozu s predominacijom limfocita. Ipak, niti jedna kombinacija nalaza stanica, proteina i glukoze u likvoru ne može isključiti bakterijski meningitis. Bakterijski meningitis s vremenom se isključi ako u kulturama CSL-a ne rastu bakterije. Međutim, ako je bolesnik s bakterijskim meningitisom uzimao antibiotike (tj. bio je djelomično liječen) prije uzimanja hemokulture ili provođenja lumbalne punkcije, nalazi likvora mogu nalikovati onima kod virusnog meningitisa; stoga, ako su pacijenti djelomično liječeni, empirijska antibiotska terapija bakterijskog meningitisa može biti opravdana čak i ako postoji sumnja na virusni meningitis.
Kulture virusa u likvoru su neosjetljive te se rutinski ne rade. PCR se može koristiti za otkrivanje nekih virusa u likvoru (enterovirusi, herpes simpleks, herpes zoster, virus Zapadnog Nila); novodostupni multipleks film-array PCR panel može se koristiti za brzi "screening" na više bakterija i virusa. Mjerenje IgM-a u likvoru osjetljivija je dijagnostička metoda od PCR-a pri sumnji na virus zapadnog Nila ili druge arboviruse.
Bolesnici s HSV-2 meningitisom mogu imati povišene mononuklearne stanice (Mollaretove stanice) u likvoru. HSV-2 meningitis često se ponavlja (što nazivamo Mollaretov meningitis).
Virusni serološki testovi, PCR ili kultura uzoraka uzetih iz drugih područja (npr. krvi, brisa grla, sekreta nazofarinksa, uzorka stolice) mogu pomoći identificirati uzročni virus.
Liječenje
Liječenje virusnog meningitisa
Ako se pacijenti doimaju teško bolesni, a ukoliko je akutni bakterijski meningitis moguć (čak i ako se sumnja na virusni meningitis), odgovarajući antibiotici i kortikosteroidi se daju odmah (bez čekanja na rezultate testa) i nastavljaju se davati sve dok se bakterijski meningitis ne isključi (tj. nema rasta bakterija u kulturama CSL-a).
Virusni meningitis obično spontano prolazi tijekom nekoliko tjedana ili, povremeno (npr. kod meningitisa uzrokovanog virusom Zapadnog Nila ili limfocitnog koriomeningitisa), kroz nekoliko mjeseci. Liječenje je uglavnom potporno.
Aciklovir je učinkovit u liječenju herpes simpleks meningitisa i može se koristiti za liječenje herpes zoster meningitisa. Ukoliko se sumnja na ijedan od navedenih virusa ili ako se uopće posumnja na herpes simpleks encefalitis, većina liječnika započinje empirijsko liječenje aciklovirom te potom zaustave primjenu lijeka ako je PCR negativan za ove viruse.
Plekonaril je samo umjereno djelotvoran za meningitis čiji su uzrok enterovirusi i nije dostupan za rutinsku kliničku upotrebu.
Pacijenti s HIV meningitisom liječe se antiretrovirusnim lijekovima.
Ključne točke
-
Virusni meningitis počinje simptomima tipičnim za virusne bolesti, nakon čega slijedi glavobolja, vrućica i nuhalna rigidnost, ali je rijetko tako ozbiljan kao akutni bakterijski meningitis.
-
Enterovirusi su najčešći uzrok, obično uzrokuju infekcije tijekom ljeta ili rane jeseni.
-
Nalazi likvora (najčešće limfocitna pleocitoza, skoro uredna razina glukoze i blago povišeni proteini) ne mogu isključiti akutni bakterijski meningitis.
-
Liječite bolesnika kao da je u pitanju akutni bakterijski meningitis sve dok se dijagnoza ne isključi.
-
Liječenje je uglavnom suportivno; pacijenata s herpes simpleks ili herpes zoster meningitisom može se liječiti aciklovirom.