Tupa ozljeda prsnog koša može uzrokovati prijelom jednog ili više rebara.
(Vidi također Pregled traume toraksa.)
Frakture rebara
Ova rendgenska snimka prsnog koša pokazuje višestruke prijelome desnih rebara (vidljivo s lijeve strane).
SCIENCE PHOTO LIBRARY
Tipično je prijelom rebara rezultat tupe ozljede prsnog koša koja uključuje jaku silu (npr. zbog velike deceleracijske sile, udarca loptom, pada s visine ). Međutim, kod starijih ljudi frakture mogu biti uzrokovane i djelovanjem slabije sile. Prijelom 3 ili više susjednih rebara na 2 različita mjesta uzrokuje nestabilni prsni koš.
Istovremeno mogu biti prisutne i druge ozljede poput:
Komplikacije:
Većina komplikacija fraktura rebara posljedica je popratnih ozljeda. Izolirani prijelomi rebara su bolni, ali rijetko uzrokuju komplikacije. Međutim, plitko disanje (nepotpun inspirij zbog bolova) može uzrokovati razvoj atelektaza i upale pluća, osobito kod starijih osoba i bolesnika s višestrukim prijelomima. Kao rezultat toga, stariji bolesnici imaju visoku stopu smrtnosti (do 20%) zbog prijeloma rebara. Mladi zdravi pacijenti i oni koji imaju slomljeno jedno ili dva rebra rijetko razviju ove komplikacije.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi frakture rebra
Bol je jaka, pojačava se pri kašljanju i dubokom disanju, a traje nekoliko tjedana. Zahvaćena rebra su osjetljiva na dodir. Ponekad se palpacijski osjete krepitacije koje nastaju zbog pomicanja prelomljenog segmenta nakon pritiska.
Dijagnoza
Dijagnoza frakture rebra
Palpacijom prsnom koša mogu se identificirati veće frakture rebra. Neki kliničari smatraju da je kod zdravih ljudi koji su imali manju traumu dovoljna klinička procjena. Međutim, kod pacijenata sa značajnim tupim traumama, obično se radi rendgenska snimka prsnog koša kako bi se provjerile povezane ozljede (npr. pneumotoraks, plućna kontuzija). Mnogi prijelom rebara nisu vidljivi na rentgenskim slikama prsnog koša. Moguće je napraviti posebne snimke rebara, no dijagnosticiranje svih fraktura slikovnim pretragama obično nije potrebno. Potreba za detaljnijim pretragama indicira se na temelju klinički postavljene sumnje na postojanje drugih popratnih ozljeda.
Liječenje
Liječenje prijeloma rebara
Analgezija
Higijena dišnih puteva
Liječenje prijeloma rebara obično zahtijeva opioidne analgetike, iako opioidi također mogu uzrokovati depresiju disanja i pogoršati atelektazu. Neki liječnici istovremeno propisuju nesteroidne antireumatike.
Kako bi se smanjio rizik od razvoja plućnih komplikacija, preporuća se da bolesnik povremeno (svakih sat vremena dok je budan) nekoliko puta aktivno duboko udahne i nakašlje se. Držanje bolnog segmenta rukom ili jastukom može smanjiti bol pri dubokom disanju i kašljanju. Indikacije za hospitalizaciju su fraktura 3 ili više rebara te prethodno prisutna kardiopulmonalna insuficijencija. Imobilizaciju treba izbjegavati jer ona kompromitira disanje i dodatno pridonosi razvoju atelektaza te povećava rizik od razvoja upale pluća. Ako pacijent ne može kašljati ili duboko disati unatoč primjeni peroralnih ili intravenskih analgetika, preporučuje se uzeti u obzir primjenu epiduralne analgezije ili bloka interkostalnih živaca.
Odabrani pacijenti mogu imati koristi od kirurške stabilizacije prijeloma rebara, osobito kod mlataranja prsnog koša s respiratornim zatajenjem ili trajnom nestabilnošću prsnog koša, deformacijom ili boli zbog nesraslog ili pogrešnog srastanja (1).
Literatura
1. Kasotakis G , Hasenboehler EA, Streib EW, et al: Operative fixation of rib fractures after blunt trauma: A practice management guideline from the Eastern Association for the Surgery of Trauma. J Trauma Acute Care Surg 82(3), 618-626, 2017. doi: 10.1097/TA.0000000000001350
Ključne točke
Glavni uzroci morbiditeta su pridružene ozljede poput ozljeda pluća, slezene i krvnih žila te razvoj upale pluća zbog otežanog disanja, a ne sami prijelomi rebara.
Potvrda dijagnoze prijeloma rebara slikovnim pretragama (rendgenogram prsnog koša) obično nije potrebna.
Bol može biti jaka i trajati tjednima te obično zahtjeva liječenje opioidnim analgeticima.
Imobilizaciju treba izbjegavati jer ona kompromitira disanje i dodatno pridonosi razvoju atelektaza te povećava rizik od razvoja upale pluća.