Prijelom rebra

Autor: Thomas G. Weiser, MD, MPH
Urednik sekcije: dr. sc. Lana Videc Penavić, dr. med.
Prijevod: Mirta Ciglar, dr. med.

Tupa ozljeda prsnog koša može uzrokovati prijelom jednog ili više rebara.

(Pregled traume toraksa.)

Tipično je prijelom rebara rezultat tupe ozljede prsnog koša koja uključuje jaku silu (npr. zbog velike deceleracijske sile, udarca loptom, pada s visine ). Međutim, kod starijih ljudi frakture mogu biti uzrokovane i djelovanjem slabije sile. Prijelom 3 ili više susjednih rebara na 2 različita mjesta uzrokuje nestabilni prsni koš.

Istovremeno mogu biti prisutne i druge ozljede poput:

Komplikacije:

Većina komplikacija posljedica je popratnih ozljeda. Izolirani prijelomi rebara su bolni, ali rijetko uzrokuju komplikacije. Međutim, plitko disanje (nepotpun inspirij zbog bolova) može uzrokovati razvoj atelektaza i upale pluća, osobito kod starijih osoba i bolesnika s višestrukim prijelomima. Kao rezultat toga, stariji bolesnici imaju visoku stopu smrtnosti (do 20%) zbog prijeloma rebara. Mladi zdravi pacijenti i oni koji imaju slomljeno jedno ili dva rebra rijetko razviju ove komplikacije.

Simptomi i znakovi

Bol je jaka, pojačava se pri kašljanju i dubokom disanju, a traje nekoliko tjedana. Zahvaćena rebra su osjetljiva na dodir. Ponekad se palpacijski osjete krepitacije koje nastaju zbog pomicanja prelomljenog segmenta nakon pritiska.

Dijagnoza

  • Rentgenska slika.

Palpacijom prsnom koša mogu se identificirati veće frakture. Neki kliničari smatraju da je kod zdravih ljudi koji su imali manju traumu dovoljna klinička procjena. Međutim, kod bolesnika koji su imali značajniju traumu, obično se indicira rentgenska slika prsnog koša radi procjene drugih ozljeda (npr. pneumotoraksa, kontuzije pluća). Mnogi prijelom rebara nisu vidljivi na rentgenskim slikama prsnog koša. Moguće je napraviti posebne snimke rebara, no dijagnosticiranje svih fraktura slikovnim pretragama obično nije potrebno. Potreba za detaljnijim pretragama indicira se na temelju klinički postavljene sumnje na postojanje drugih popratnih ozljeda.

Liječenje

  • Analgezija

  • Toaleta dišnih puteva

Liječenje obično zahtijeva primjenu opioidnih analgetika, iako opioidi mogu uzrokovati depresiju disanja i pridonijeti razvoju atelektaza. Neki liječnici istovremeno propisuju nesteroidne antireumatike.

Kako bi se smanjio rizik od razvoja plućnih komplikacija, preporuća se da bolesnik povremeno (svakih sat vremena dok je budan) nekoliko puta aktivno duboko udahne i nakašlje se. Držanje bolnog segmenta rukom ili jastukom može smanjiti bol pri dubokom disanju i kašljanju. Indikacije za hospitalizaciju su fraktura 3 ili više rebara te prethodno prisutna kardiopulmonalna insuficijencija. Imobilizaciju treba izbjegavati jer ona kompromitira disanje i dodatno pridonosi razvoju atelektaza te povećava rizik od razvoja upale pluća. Ako pacijent ne može kašljati ili duboko disati unatoč primjeni peroralnih ili intravenskih analgetika, preporučuje se uzeti u obzir primjenu epiduralne analgezije ili bloka interkostalnih živaca.

Ključne točke

  • Glavni uzroci morbiditeta su pridružene ozljede poput ozljeda pluća, slezene i krvnih žila te razvoj upale pluća zbog otežanog disanja, a ne sami prijelomi rebara.

  • Potvrda dijagnoze prijeloma rebara slikovnim pretragama (rendgenogram prsnog koša) obično nije potrebna.

  • Bol može biti jaka i trajati tjednima te obično zahtjeva liječenje opioidnim analgeticima.

  • Imobilizaciju treba izbjegavati jer ona kompromitira disanje i dodatno pridonosi razvoju atelektaza te povećava rizik od razvoja upale pluća.