Genitalni herpes je spolno prenosiva bolest uzrokovana humanim herpesvirusom 1 i 2. Manifestira se ulcerativnim genitalnim lezijama. Dijagnoza se postavlja klinički uz laboratorijsku potvrdu kultivacijom, PCR-om ili serološki. Liječi se antivirusnim lijekovima.
(Vidjeti Pregled herpesvirusnih infekcija)
Genitalni herpes je u razvijenim zemljama najčešća spolno prenosiva bolest karakterizirana ulceracijama. Uzrokovana je humanim herpesvirusom 1 (HSV-1) ili 2 (HSV-2).
Nakon primarne infekcije, HSV ostaje latentan u ganglijima živaca iz kojih može povremeno izlaziti. Kada virus izlazi, to može i ne mora uzrokovati simptome (npr. genitalne lezije). Prijenos se može odvijati putem kontakta s lezijama ili, češće, preko kože na kožu kontaktom sa spolnim partnerima, kada lezije nisu očite (asimptomatskim izlučivanjem virusa).
Trudnice s genitalnim herpesom mogu prenositi HSV (obično HSV-2) na fetus ili novorođenče; u pravilu, HSV se prenosi tijekom porođaja putem vaginalnog sekreta koji sadrži HSV. Virus se rijetko prenosi transplacentarno. Majke novorođenčadi s HSV infekcijom obično imaju novonastalu genitalnu infekciju, a većina ih nema simptome u vrijeme poroda. Neonatalna infekcija HSV-om je teška, potencijalno fatalna infekcija.
Simptomi i znakovi
Većina slučajeva primarnog genitalnog herpesa ne uzrokuje vidljive simptome; mnogi ljudi zaraženi s HSV-2 ne znaju da imaju genitalni herpes.
Primarne genitalne lezije razvijaju se 4 do 7 dana nakon kontakta. Vezikule obično pucaju i prelaze u ulkuse koji se mogu spajati. Lezije se mogu pojaviti na sljedećim mjestima:
-
Na prepuciju, glansu penisa i brazdi penisa u muškaraca
-
Na labijama, klitorisu, perineumu, vagini i cerviksu kod žena
-
Viđaju se i perianalno i u rektumu žena i muškaraca koji prakticiraju receptivni analni spolni odnos.
Slike genitalnog herpesa
Može se manifestirati kao otežano mokrenje, dizurija, urinarna retencija, konstipacija ili teška sakralna neuralgija.
Nakon cijeljenja može nastupiti ožiljkavanje. Lezije rekuriraju u 80% pacijenata s HSV-2 i u 50% onih s HSV-1 infekcijom.
Primarne genitalne lezije uobičajeno bole više od rekurirajućih, traju dulje, zahvaćaju veću površinu, češće su bilateralne i praćene regionalnom limfadenopatijom i općim simptomima. Rekurentne promjene mogu imati teže prodromalne simptome i zahvaćati glutealnu regiju, prepone i bedra.
Dijagnoza
Klinička procjena
Kultura i PCR
Serološko testiranje
Dijagnoza genitalnog herpesa je često klinička na temelju karakterističnih lezija; nakupine vezikula ili ulceracija na eritematoznoj bazi neuobičajene su za bilo koji drugi uzrok genitalnih lezija osim HSV-a. Međutim, ove lezije izostaju kod mnogih pacijenata.
Testovi za HSV trebaju biti učinjeni za potvrdu dijagnoze kada ona nije jasna.
Ispitivanje se provodi koristeći uzorak tekućine iz baze vezikule ili svježe ulcerirane lezije ako su takve prisutne. Odsustvo HSV-a u kulturi, posebice u bolesnika bez aktivnih lezija, ne isključuje HSV infekciju jer je izlučivanje virusa povremeno. Također, kultura ima ograničenu osjetljivost; PCR je osjetljiviji te se sve učestalije koristi.
Izravna imunofluorescencija s fluoresceinom obilježenim monoklonskim protutijelima je ponekad dostupna metoda; iako je specifična, nije osjetljiva.
Serološki testovi mogu detektirati HSV-1 i HSV-2 protutijela, koja nastaju tijekom prvih nekoliko tjedana nakon infekcije i zatim perzistiraju. Stoga, ako se smatra da je infekcija genitalnim herpesom nastupila nedavno testovi se mogu ponoviti.
HSV serološka ispitivanja treba uzeti u obzir u sljedećim situacijama:
Za procjenu bolesnika koji nisu imali nikakvih sumnjivih genitalnih lezija, ali kod kojih je procjena potrebna ili ju zahtijevaju (npr. zbog prisutnosti genitalnih lezija u prošlosti ili visokorizičnog ponašanja)
Da bi se utvrdio rizik od rekurentne infekcije
Za identiikaciju trudnica koje nemaju genitalne lezije, ali su pod rizikom prijenosa herpesa na novorođenče tijekom poroda
Radi utvrđivanja osjetljivosti osobe na infekciju od spolnog partnera s genitalnim herpesom
Liječenje
Genitalni herpes liječi se antivirusnim lijekovima.
Primarne erupcije mogu se liječiti jednim od navedenih:
Aciklovir 400 mg PO tri puta dnevno tijekom 7 do 10 dana
Valaciklovir 1 g PO dva puta dnevno tijekom 7 do 10 dana
Famciklovir 250 mg PO tri puta dnevno tijekom 7 do 10 dana
Liječenjem se smanjuje izlučivanje virusa i ublažuju se simptomi kod težih primarnih infekcija. Ipak, ni rano započeto liječenje primoinfekcije ne sprječava recidive.
Kod rekurirajućih infekcija antivirusni lijekovi mogu dijelom smanjiti trajanje i težinu simptoma, posebice ako se započnu tijekom prodroma. Rekurentne erupcije mogu se liječiti jednim od sljedećih načina:
Aciklovir 400 mg PO tri puta dnevno tijekom 5 dana
Valaciklovir 500 mg PO dva puta dnevno tijekom 3 dana
Famciklovir 1000 mg PO dva puta dnevno tijekom 1 dana
Za česte erupcije (primjerice > 6 erupcija godišnje), supresivna antivirusna terapija dolazi u obzir jednim od sljedećih:
Aciklovir 400 mg PO svakih 12 h
Valaciklovir 500 do 1000 mg PO jednom dnevno
Famciklovir 250 mg PO svakih 12 h
Doze treba prilagoditi kod zatajivanja bubrega. Nuspojave kod oralne primjene su rijetke, a uključuju mučninu, povraćanje, proljev, glavobolju i osip.
Lokalni antivirusni lijekovi imaju malu vrijednost, a njihova se primjena ne preporučuje.
Važna je i procjena spolnih partnera bolesnika s genitalnim herpesom.
Prevencija
Najbolji načini za izbjegavanje genitalnog herpesa su:
Suzdržavanje od seksualnih odnosa (vaginalnih, analnih i oralnih)
Dugotrajni obostrano monogamni odnos s partnerom koji je testiran i nije zaražen
Rizik od genitalnog herpesa može se smanjiti:
Međutim, prezervativi ne prekrivaju sva područja koja mogu biti zahvaćena infekcijom i na taj način ne štite u potpunosti od genitalnog herpesa.
Bolesnici s genitalnim herpesom trebaju se suzdržati od seksualnih aktivnosti kada imaju aktivne genitalne lezije ili druge simtpome herpesvirusne infekcije. Pacijente treba podsjetiti da mogu prenijeti infekciju čak i kada nemaju nikakve simptome.
Sprječavanje neonatalne HSV infekcije
Nastojanja sprječavanja neonatalne infekcije nisu se pokazala vrlo učinkovitima. Univerzalni probir nije preporučen niti je pokazao učinkovitost.
Kliničari trebali pitati sve trudnice jesu li imale genitalni herpes i naglasiti važnost da se ne zaraze herpesom tijekom trudnoće.
Ako trudnica ima simptome herpesa (npr. aktivne genitalne lezije), pri početku porođaja, preporučuje se dovršetak poroda carskim rezom kako bi se spriječio prijenos infekcije na novorođenče. Trudnicama s genitalnim herpesom može se dati aciklovir od 36. tjedna trudnoće kako bi se smanjio rizik od rekurentne infekcije i time potreba za carskim rezom.
Kod novorođenčadi čije majke imaju suspektne aktivne lezije genitalnog herpesa tijekom porođaja, nije preporučljivo korištenje monitora koji se priključuju na fetalni skalp.
Ključni pojmovi
Nakon primarne infekcije, HSV ostaje latentan u živčanim ganglijima iz kojih povremeno može izlaziti.
Može se prenijeti prilikom kontakta s lezijama, ali je prijenos moguć i kada lezije nisu aparentne (asimptomatsko širenje virusa)
Većina primoinfekcija ne uzrokuje simptome, ali su primarne genitalne lezije obično bolnije, dugotrajnije i raširenije nego kod rekurentnih infekcija.
Dijagnosticiranje se temelji na karakterističnim genitalnim lezijama u bolesnika u kojih su one prisutne i potvrdom kulturom, PCR-om i / ili serološkim testovima za HSV.
Primoinfekcije i rekurentne erupcije liječe se aciklovirom, valaciklovirom ili famciklovirom.
Ako trudnica ima genitalni herpes, treba razmotriti davanje aciklovira od 36. tjedna trudnoće kako bi se smanjio rizik od rekurentne infekcije i prijenosa na novorođenče tijekom poroda.
Više informacija