Cijepljenje je učinkovito u prevenciji ozbiljnih bolesti. S obzirom na svoju skromnu cijenu (pogotovo u odnosu na lijekove koji se dugoročno koriste), cjepiva su jedan od najisplativijih lijekova. O učinkovitosti cjepiva najbolje govori podatak da mnogi zdravstveni djelatnici u praksi uopće nisu vidjeli ili su vidjeli mali broj bolesti koje su nekada bile vrlo česte i ponekad smrtonosne.

Kako su bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem obično rijetke u SAD-u i zato jer se cijepe inače zdrava djeca, cjepiva moraju izuzetno sigurna kako bi bila prihvatljiva pacijentima i njihovim skbnicima.

Prije upotrebe, cjepiva (kao i svaki medicinski proizvod) testirani su u randomiziranim kontroliranim istraživanjima (RCT) koji su uspoređivali novo cjepivo s placebom (ili već postojećim cjepivom ukoliko postoji). Takva randomizirana istraživanja dizajnirana su prvenstveno za procjenu učinkovitosti cjepiva i prepoznavanje nuspojava (npr. vrućica, lokalne reakcije poput crvenila, oticanja i boli). Ipak, neke nuspojave se javljaju toliko rijetko da bi se uočile i prijavile tijekom RCT-a, bez obzira na broj ispitanika uključenih u istraživanje i mogu se primjetiti tek nakon što cjepivo bude u rutinskoj uporabi. Zbog svega navedenog, dva nadzorna sustava, Sustav prijavljivanja nuspojava cjepiva (VAERS), i Podatkovna veza o sigurnosti cjepiva (VSD), prate sigurnost cjepiva i nakon licenciranja.

VAERS je sigurnosni program sponzoriran od strane Američke organizacije za hranu i lijekove (FDA) i Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC); VAERS prikuplja izvješća pojedinih pacijenata koji vjeruju da su imali nuspojave cijepljenja. Zdravstveni djelatnici su dužni izvijestiti o događajima nakon cijepljenja te ih mogu prijaviti, čak i ako nisu sigurni da su isti posljedica cijepljenja. VAERS prikuplja podatke te pruža brzu procjenu potencijalnih sigurnosnih problema. Međutim, VAERS izvješća mogu pokazati samo vremensku povezanost između cijepljenja i neželjenog događaja; oni ne dokazuju uzročnost. Dakle, VAERS izvješća moraju biti dodatno vrednovana pomoću drugih metoda. Jedna takvu metodu koristi VSD, koji koristi podatke iz 9 velikih centara za pružanje skrbi te time predstavlja više od 9 milijuna ljudi. Podaci uključuju primjenu cjepiva (navedeno u medicinskom zapisu kao dio rutinske njege), kao i povijest bolesti, uključujući i nuspojave. Za razliku od VAERS, VSD uključuje podatke osoba koje nisu cijepljene određenim cjepivom, kao i oni koji jesu. Rezultat toga je da VSD može pomoći razlikovati nuspojave od simptoma i poremećaja koji su nastali slučajno nakon cijepljenja i na taj način odrediti stvarnu učestalost nuspojava.