Influenca je virusna respiratorna infekcija koja uzrokuje vrućicu, groznicu, kašalj, glavobolju i malaksalost. Tijekom epidemija mogući su i smrtni slučajevi, osobito među visokorizičnim bolesnicima (npr. onima u ustanovama za njegu, u najmlađoj i visokoj životnoj dobi, bolesnicima s kardiorespiratornim bolestima ili u kasnoj trudnoći). Tijekom pandemija čak i zdravi, mladi pacijenti mogu umrijeti. Dijagnoza se obično postavlja klinički i ovisi o lokalnim epidemiološkim karakteristikama. Svatko u dobi od ≥ 6 mj bi trebao primiti sezonsko cjepivo protiv gripe. Antivirusna terapija smanjuje trajanje bolesti za oko jedan dan, i treba se posebno uzeti u obzir kod visokorizičnih bolesnika.

Naziv influenca, odnosno gripa se odnosi na bolest uzrokovanu virusima influence, no često se i netočno primjenjuje za slične bolesti uzrokovane drugim virusnim uzročnicima dišnih bolesti. Virusi influence se dijele u tipove A, B i C prema njihovim nukleoproteinima i proteinima matriksa. Virus influence C ne uzrokuje tipičnu influenca bolest i o njemu se ovdje ne raspravlja.

• djeca < 4 god

• Odrasli > 65 god

• Osobe s kroničnim medicinskim bolestima (npr kardiorespiratorne bolesti, šećerna bolest, bubrežne ili jetrene insuficijencije, hemoglobinopatije, imunodeficijencija)

• Žene u 2. ili 3. tromjesečju trudnoće

• Bolesnici s poremećajima koji narušavaju funkcioniranje respiratorne sekrecije (npr kognitivne disfunkcije, neuromuskularne bolesti, moždani udara, poremećaji s napadajima)

• Pacijenti ≤ 18 god koji uzimaju aspirin (rizik od pojave Reyevog sindroma)

Pobol i smrtnost u tih bolesnika mogu biti posljedica egzacerbacije podležeće bolesti, akutnog respiratornog distres sindroma, primarne upale pluća izazvane influencom ili sekundarne bakterijske upale pluća.

Simptomi probavnog sustava se mogu pojaviti, češće s pandemijskim H1N1 sojem 2009. Djeca mogu imati upadljivu mučninu, povraćanje ili bol u trbuhu, a dojenčad može pokazivati sindrom nalik na sepsu.

Nakon 2 do 3 dana, akutni se simptomi naglo povlače, premda vrućica može trajati i do 5 dana. Kašalj, slabost, preznojavanje i umor mogu trajati nekoliko dana, a ponekad i tjednima.

Na pneumoniju ukazuje sve jači kašalj, gnojni ili krvavi iskašljaj, zaduha i hropci. Na sekundarnu bakterijsku pneumoniju ukazuje trajanje ili povratak vrućice, kašalj i drugi respiratorni simptomi koji se pojave nakon što su se primarni simptomi počeli povlačiti.

Encefalitis, miokarditis i mioglobinurija, ponekad sa zatajenjem bubrega, razvijaju se rijetko nakon infekcije influencom tip A ili B. Reyeov sindrom obilježen encefalopatijom, masnom jetrom, povišenim jetrenim enzimima ili hiperamonijemijom , hipoglikemijom i lipidemijom je povezan s epidemijama influence B, osobito u djece koja su primala ASK.

Ukupno gledajući, stopa smrtnosti je niska (npr. <1%), ali budući da je učestalost bolesti visoka, ukupan broj smrtnih slučajeva može biti značajan. CDC procjenjuje da u SAD-u godišnje > 700.000 hospitalizacija i 50.000 smrtnih slučajeva povezano sa sezonskom gripom; stope su najveće u bolesnika > 65 god. U svijetu se smrtnost od pandemije H1N1 2009 procjenjuje na 575.000; > 80% smrtnih slučajeva javlja se u bolesnika <65 god (1).

• Oseltamivir, zanamivir i peramivir (inhibitori neuraminidaze)

Inhibitori neuraminidaze ometaju oslobađanje virusa gripe iz inficiranih stanica i tako zaustavljaju širenje infekcije.

Zanamivir se aplicira preko inhalatora, 2 potiska (10 mg) dva puta na dan; može se koristiti u odraslih i djece ≥ 7 god. Zanamivir ponekad uzrokuje bronhospazam i ne bi se smio davati bolesnicima s reaktivnim bolestima dišnih puteva; neki ljudi ne mogu koristiti inhalator.

Oseltamivir 75 mg per os, dva puta na dan se daje pacijentima > 12 god; niže doze se mogu koristiti u djece u dobi od 1 god. Oseltamivir može ponekad izazvati mučninu i povraćanje. U djece, oseltamivir može smanjiti incidenciju upale srednjeg uha; Međutim, nema drugih podataka koji jasno pokazuju da liječenje gripe sprječava komplikacije.

Peramivir se daje I.V. u jednoj dozi i može se primijeniti kod bolesnika > 2 god koji ne toleriraju oralne ili inhalatorne lijekove. Studije njegove primjene za gripu B su rijetke.

Adamantani (amantadin i rimantadin) su prije korišteni; međutim, više od 99% trenutnih i nedavnih cirkulirajućih virusa influence rezistentno je na adamantane, pa se ovi lijekovi trenutačno ne preporučuju za liječenje. Adamantani blokiraju ionski kanal M2 i tako ometaju odmatanje virusa unutar stanice. Djelotvorni su samo protiv virusa influence A (Virusu influence B nedostaje M2 protein).

Trenutni komercijalno dostupna cjepiva protiv virusa influence štite samo protiv sezonske gripe H3N2, pandemijske H1N1 influence A i influence B virusa. Cjepivo za H5N1 ptičju gripu je odobreno za ljude > 18 god s visoko rizičnoj ekspoziciji H5N1, ali je dostupno samo putem javno-zdravstvenog sustava. Trenutno su nedostupna cjepiva za druge viruse ptičje gripe rijetko povezane s oboljenjem (H7N7, H9N2, H7N3 i H7N9).

Prevencija je indicirana u svih bolesnika, no osobito je važna za visokorizične bolesnike i zdravstvene radnike.

Za sve IIV, bolesnici u dobi od ≥ 3 god dobivaju 0,5 ml. Nuspojave su obično ograničene na blagu bol na mjestu injiciranja; bol traje ne više od nekoliko dana. Vrućica, mialgija i drugi sistemski učinci su rijetki. Višedozne bočice sadrže timerosal, konzervans na bazi žive. Zabrinutost javnosti u vezi s mogućom vezom između 'timerosala i autizma' pokazala se neosnovanom; međutim, dostupne su bočice s jednom dozom, koje ne sadrže timerosal.

LAIV cjepivo se primjenjuje intranazalno u dozi od 0,25 ml u svaku nosnicu. Može se koristiti za zdrave osobe u dobi od 2 do 49 god. Ovo cjepivo se ne preporučuje za:

• Pacijente visokog rizika

• Trudnice

• Ukućane i druge kontakte bolesnika s teškom imunodeficijencijom (npr. s transplantacijom krvotvornih matičnih stanica)

• Djeca koja primaju dugotrajnu terapiju aspirinom

Nadalje, ne smije se primijeniti do 48 sati nakon prestanka liječenja lijekovima za gripu.

Nuspojave povezane s cjepivom su blage; rinoreja je najčešća, a mogu se pojaviti i blaže teškoće s disanjem. LAIV se ne smije davati djeci koja su dobi < 5 god i imaju reaktivnu bolesti dišnih putova (npr poznata astma, povratne ili nedavne wheezing epizode).

LAIV nije bio preporučen ni za jednu populaciju u sezonama gripe 2016–2017. i 2017.-2018., jer H1N1 komponenta cjepiva nije bila dovoljno učinkovita. Međutim, LAIV cjepivo je preformulirano, a CDC-ov Savjetodavni odbor za praksu imunizacije (ACIP) ponovno ga je uvrstio kao prihvatljivo cjepivo za sezonu gripe 2018.-2019. The American Academy of Pediatrics (AAP) još uvijek preporučuje uporabu IIV nad LAIV na temelju njegove dosljednije kliničke učinkovitosti.

Za obje vrste cjepiva, djeci koja su dobi < 8 god i nisu bila cijepljena treba dati osnovnu dozu i booster dozu u razmaku od 1 mj.

Potpuni popis cjepiva za sezonu 2017.-2018. dostupan je u CDC (vidi CDC Influenza Vaccines).

• Su ranije imale ozbiljnu reakciju na cjepivo protiv gripe

• Razvile Guillain-Barré sindrom (GBS) u roku od 6 tjedana od prethodnog cijepljenje protiv gripe (nije poznato da li cijepljenje protiv gripe povećava rizik od ponovne pojave GBS-a u bolesnika koji su prethodno imali GBS koji nije bio povezan s cijepljenjem protiv gripe)

• Imali GBS u proteklih 6 tjedana, bez obzira na uzrok

• Su mlađi od < 6 mj

Svako cjepivo protiv gripe može se dati pacijentima s anamnestičkim podatkom o alergiji na jaja, osim kod pacijenata koji su imali tešku alergijsku reakciju na prethodnu cijepljenje protiv gripe, što je kontraindikacija za primanje cjepiva. Ako su pacijenti imali alergijsku reakciju ozbiljniju od urtikarija (npr. angioedem, respiratorni distres, povratno povraćanje), može se primiti cjepivo, pod uvjetom da se primjenjuje u bolničkoj ili ambulantnoj medicinskoj ustanovi pod nadzorom liječnika koji je sposoban prepoznati i liječiti teške alergijske reakcije. Također, dostupna su cjepiva bez jaja - rekombinantni IIV za odrasle i IIV proizveden na staničnim kulturama za osobe > 4 god.

Postekspozicijski profilaktički antivirusni lijekovi obično su indicirani za potencijalno izložene osobe kada se više slučajeva javlja u zatvorenom okruženju (npr. dom za starije osobe, bolnički odjel). Ovi lijekovi mogu se davati i ukućanima i kontaktima ili drugim izloženim osobama koji su u visokom riziku od razvoja komplikacija gripe. Izbor lijekova ovisi o uzorcima rezistencije, ali je u posljednjih nekoliko godina preferiran oseltamivir koji se daje jednom dnevno.