Paragonimoza je infekcija plućnim metiljem Paragonimus westermani i srodnim vrstama. Ljudi se zaraze jedući sirove, ukiseljene ili nedovoljno termički obrađene rakove. Simptomi uključuju kronični kašalj, bol u prsima, dispneju i hemoptizu. Također može doći do alergijskih reakcija na koži i poremećaja SŽS–a, uključujući konvulzije, afaziju, parezu i poremećaje vida. Dijagnoza se postavlja identifikacijom jajašaca u sputumu, stolici te pleuralnoj ili peritonealnoj tekućini. Također postoje serološke pretrage. Lijek izbora je prazikvantel.
Metilji su parazitski plošnjaci koji inficiraju razne dijelove tijela (npr. krvne žile, probavni sustav, pluća ili jetru) ovisno o vrsti.
Iako postoji > 30 vrsta Paragonimus, a za 10 ih je opisano da inficiraju ljude, P. westermani je najčešći uzročnik bolesti.
Najvažnija endemska područja su na dalekom Istoku, ponajprije u Koreji, Japanu, na Tajvanu, planinskim dijelovima Kine i na Filipinima.
Endemska žarišta s drugim vrstama Paragonimusa postoje u zapadnoj Africi i u dijelovima Južne i Srednje Amerike. P. kellicottiP. kellicotti izaziva infekcije kod ljudi u Sjevernoj Americi.
Patofiziologija
Jajašca izlučena u sputumu ili stolici se 2 do 3 tjedna razvijaju u slatkoj vodi prije nego što se miracidije (prvi larvalni stadij) izlegnu. Miracidije inficiraju puževe; u njima se razvijaju, množe i na kraju izlaze kao cerkarije (ličinke koje slobodno plivaju). Cerkarije inficiraju slatkovodne rakove i ljuskare te formiraju ciste, stvarajući metacerkarije. Ljudi se zaraze jedući sirove, ukiseljene ili nedovoljno termički obrađene rakove. Metacerkarije se iz cista oslobađaju u ljudskom probavnom traktu, prodiru kroz stijenku crijeva u peritonealnu šupljinu, migriraju kroz ošit u pleuralnu šupljinu, ulaze u pluća, formiraju kapsule, razvijaju se u dvospolne odrasle metilje i stvaraju jajašca. Odrasli crvi narastu do veličine od oko 7,5 do 12 mm s 4 do 6 mm. Iz pluća jajašca izlaze iz tijela kroz sputum koji se iskašlje ili proguta i izluči u stolici.
Metilji također mogu dospjeti u mozak, jetru, limfne čvorove, kožu, kralježničnu moždinu i razviti se tamo. Međutim, u tim organima se životni ciklus ne može dovršen jer ne postoji način da jajašca iziđu iz tijela. Odrasli metilji mogu živjeti 20 do 25 god.
Drugi domaćini uključuju svinje, pse i razne vrste iz porodice mačaka.
Simptomi i znakovi
Tijekom invazije i migracije metilja mogu se razviti proljev, bol u trbuhu, vrućica, kašalj, urtikarija, hepatosplenomegalije, plućni poremećaji i eozinofilija.
U kroničnoj fazi, najviše su zahvaćena pluća, ali mogu biti zahvaćeni i ostali organi. Manifestacije plućne infekcije se razvijaju sporo, a obuhvaćaju kronični kašalj, bol u prsima, hemoptizu i dispneju; klinička slika podsjeća na i često se pogrešno dijagnosticira kao TBC.
Infekcije središnjeg živčanog sustava simptome izazivaju volumnim učinkom lezija, često unutar godinu dana od zahvaćanja pluća. Moguće su konvulzije, afazija, pareza i poremećaji vida.
Migrirajuće alergijske promjene po koži nalik onima kod kožne larve migrans su česte kod infekcije s P. skrjabini, ali javljaju se i kod drugih vrsta.
Dijagnoza
Dijagnoza paragonimoze postavlja dokazivanjem karakterističnih velikih operkuliranih jajašaca u sputumu ili stolici. Ponekad se jajašca mogu naći u pleuralnoj ili peritonealnoj tekućini. Jajašca može biti teško pronaći jer se izlučuju povremeno i u malom broju. Tehnike koncentriranja povećavaju senzitivnost detekcije.
Serološki testovi za otkrivanje protutijela su korisni u blagim infekcijama te u dijagnostici izvanplućne paragonimoze.
Rendgenske slike pružaju dodatne informacije, ali nemaju veliku dijagnostičku vrijednost; RTG srca i pluća i CT toraksa mogu prikazati difuzna infiltrirate, nodularne promjene, kružne prstenaste sjene, kavitacije, linearna zasjenjenja, plućne apscese, pleuralni izljev ili pneumotoraks.
Liječenje
Lijek izbora za paragonimozu je prazikvantel 25 mg/kg p.o. 3 puta dnevno kroz jedan dan.
Triklabendazol je prihvatljiva terapija u područjima gdje je to moguće (nije komercijalno dostupan u SAD-u); doza je 10 mg / kg p.o. jednokratno postprandijalno ili, za teške infekcije, 2 doze od 10 mg / kg postprandijalno s 12 h razmaka.
Za liječenje ekstrapulmonalnih infekcija se koristi prazikvantel, no može biti potrebna višekratna primjena.
Za cerebralne infekcije se uz prazikvantel mogu kratkotrajno davati i kortikosteroidi kako bi se smanjila upalna reakcija izazvana metiljima.
Za odstranjenje kožnih promjena ili (rijetko) cista iz mozga može biti potreban kirurški zahvat.
Najbolja prevencija je izbjegavanje konzumacije sirovih ili nedovoljno termički obrađenih slatkovodnih rakova iz endemskih područja.