Kompjutorizirana tomografija

Autor: Hakan Ilaslan, MD
Urednik poglavlja: Ivana Kavelj , dr. med.
Prijevod: Ivana Kavelj , dr. med.

Kod CT-a, izvor rendgenskih zraka i rendgenski detektor smješteni su u kućištu u obliku krafne te se okreću oko pacijenta koji leži na motoriziranom stolu koji se pomiče kroz uređaj. Obično se koriste multidetektorski uređaji s 4 do 64 ili više redova detektora, jer veći broj detektora omogućava brže skeniranje i veću rezoluciju slike, koja je posebno važna za slikovni prikaz srca i abdominalnih organa.

Podaci iz detektora zapravo predstavljaju niz rendgenskih slika snimljenih iz brojnih kutova oko pacijenta. Slike se ne analiziraju direktno nego se šalju u računalo, koje ih brzo rekonstruira u dvodimenzionalne slike (tomograme) koje predstavljaju jedan sloj tijela u bilo kojoj željenoj ravnini. Podaci se također mogu koristiti za rekonstrukciju detaljne trodimenzionalne slike.

Kod nekih CT uređaja, stol se pomiče postupno, a zaustavi se pri snimanju svakog sloja. Kod drugih CT uređaja, stol se pomiče kontinuirano tijekom snimanja; a budući da se pacijent kreće u ravnoj liniji i detektori se kreću oko njega, dobiva se dojam snimanja u spiralnom obliku oko pacijenta - stoga pojam spiralni CT.

Isti principi tomografskog snimanja mogu se primijeniti i na radionuklidno skeniranje, u kojem senzori za emitirano zračenje okružuju pacijenta i računalne tehnike pretvaraju podatke senzora u tomografske slike; primjeri su jednofotonska emisijska CT (SPECT— vidi: Jedno-fotonska emisijska kompjutorizirana tomografija (SPECT)) i pozitronska emisijska tomografija (PET— vidi: Pozitronska emisijska tomografija).

Upotreba CT-a

CT omogućuje bolju diferencijaciju između mekih tkiva različite gustoće od rendgena. Budući da pruža mnogo više informacija, CT ima prednost pred konvencionalnom radiografijom u oslikavanju većine intrakranijalnih struktura, glave i vrata, spinalnih, intratorakalnih i intraabdominalnih struktura. Trodimenzionalne slike lezija mogu pomoći kirurzima u planiranju operacije.

CT je najpreciznija metoda za detekciju i lokalizaciju mokraćnih kamenaca.

CT pregled može se učiniti sa ili bez upotrebe kontrasta.

Nativni CT (bez kontrasta) koristi se

  • Za otkrivanje akutnog krvarenja u mozgu, mokraćnih kamenaca i plućnih nodusa

  • Za karakterizaciju fraktura kostiju i drugih abnormalnosti skeleta

IV kontrast koristi se za

  • Bolji prikaz tumora, infekcije, upale i traume mekih tkiva

  • Procjenu krvožilnog sustava, npr. kod sumnje na plućnu emboliju, aneurizmu ili disekciju aorte

Oralni ili povremeno rektalni kontrast koristi se u oslikavanju abdomena; plin se ponekad koristi za distenziju donjeg GI trakta kako bi ga učinio dostupnim analizi. Kontrast u GI traktu pomaže razlikovati crijevne vijuge od okolnih struktura. Standardni oralni kontrast je barijevo kontrastno sredstvo, ali u slučajevima sumnje na perforaciju crijeva koristi se niskoosmolarni jodni kontrast.

Vrste CT-a

Virtualna kolonoskopija i CT enterografija

Za virtualnu (CT) kolonoskopiju (CT kolonografiju) daje se oralni kontrast, a zrak se aplicira rektalno putem fleksibilnog, tankog gumenog katetera; zatim slijedi CT prikaz cijelog debelog crijeva u tankim slojevima. CT kolonoskopija proizvodi trodimenzionalne slike debelog crijeva visoke rezolucije i tako simulira detaljni prikaz optičke kolonoskopije. Ovom tehnikom mogu se otkriti polipi i lezije sluznice debelog crijeva veličine već od 5 mm. To je alternativna metoda konvencionalnoj kolonoskopiji. Virtualna kolonoskopija je ugodnija za pacijenta od konvencionalne i ne zahtijeva svjesnu sedaciju. Pruža jasniji i detaljniji prikaz donjeg GI trakta od konvencionalne kolonoskopije, a prikazuje i ekstraluminalne mekotkivne promjene. Tijekom virtualne kolonoskopije vizualizira se cijeli kolon; nasuprot tome, kod konvencionalne kolonoskopije ne uspije se u potpunosti prikazati desni kolon kod jednog od deset pacijenata.

Glavni nedostaci virtualne kolonoskopije su

  • Nemogućnost biopsije polipa za vrijeme pretrage

  • Izloženost zračenju

CT enterografija je slična, ali prikazuje želudac i cijelo tanko crijevo. Veliki volumen oralnog kontrastnog sredstva niske gustoće (npr. 1300 do 2100 ml 0,1% barijevog sulfata) daje se kako bi se distendiralo cijelo tanko crijevo; korištenje neutralnog ili kontrasta niske gustoće pomaže u prikazu detalja sluznice crijeva koji bi mogli biti previđeni upotrebom radiodenznijeg kontrasta.

Dakle, jedinstvena prednost CT enterografije je

  • Dijagnosticiranje upalne bolesti crijeva

CT enterografija često uključuje i primjenu IV kontrasta. Dobije se visoko rezolutni CT slikovni prikaz cijelog abdomena i zdjelice u tankim slojevima. Takve slike se rekonstruiraju u više anatomskih ravnina, tvoreći trodimenzionalne rekonstrukcije.

CT enterografija se također može koristiti za otkrivanje i procjenu drugih poremećaja osim upalnih bolesti crijeva, a to su:

  • Opstruirajuće lezije tankog crijeva

  • Tumori

  • Apscesi

  • Fistule

  • Izvori GI krvarenja

CT IV pijelografija (CT IVP) ili urografija

IV kontrast se upotrebljava za detaljni prikaz bubrega, mokraćovoda i mokraćnog mjehura. Koncentrira se u bubrezima i izlučuje u kanalni sustav, mokraćovode i mokraćni mjehur. Rezultat je CT slikovni prikaz mokraćnog sustava u visokoj rezoluciji, tijekom maksimalne opacifikacije kontrastom.

CT urografija je zamijenila konvencionalnu IV urografiju u većini institucija.

CT angiografija

Nakon brze bolus injekcije IV kontrasta, u tankim slojevima se prikazuju arterije i vene opacificirane kontrastom. Koriste se napredne računalne grafičke tehnike za eliminaciju prikaza okolnih mekih tkiva, kako bi se dobio vrlo detaljan slikovni prikaz krvnih žila sličan onom na konvencionalnoj angiografiji.

CT angiografija je sigurnija i manje invazivna alternativa konvencionalnoj angiografiji.

Nedostaci CT-a

Od dijagnostičkih pretraga, CT najviše izlaže pacijente zračenju. Ako se učini više pretraga, ukupna doza zračenja može biti relativno visoka, što predstavlja potencijalni rizik za pacijenta ( vidi: Rizici zračenja u medicini). Pacijenti koji imaju rekurentne mokraćne kamence ili koji su imali težu traumu, najvjerojatnije će imati više CT pregleda. Uvijek se mora uzeti u obzir odnos rizika od izlaganja zračenju i koristi od pretrage, jer je efektivna doza zračenja jednog CT-a abdomena jednaka dozi od 500 rendgena pluća.

Trenutna praksa nalaže da CT koristi najnižu moguću dozu zračenja. Suvremeni CT uređaji i revidirani dijagnostički protokoli značajno su smanjili izloženost zračenju kod CT pretraga. The American College of Radiology pokrenuo je učinkovite programe za ograničavanje doze zračenja kod CT-a:Image Wisely Image Wisely za odrasle i Image Gently Image Gently inicijativa za djecu. Također, novija istraživanja analiziraju upotrebu čak i znatno nižih doza zračenja za pojedine CT pretrage i određene indikacije; u nekim slučajevima, ove doze bi bile usporedive s dozama zračenja kod rendgena.

Kod nekih CT pregleda koristi se IV kontrast, koji ima određene rizike ( vidi: Rendgenska kontrastna sredstva i reakcije na kontrast). Međutim, oralno i rektalno kontrastno sredstvo također imaju sljedeće rizike:

  • Ekstraluminacija barija, primijenjenog oralno ili rektalno, može izazvati tešku upalu peritoneuma. Jodna oralna kontrastna sredstva se koriste ako postoji rizik od perforacije crijeva.

  • Aspiracija jodnog kontrastnog sredstva može izazvati teški kemijski pneumonitis.

  • Barij zadržan u probavnom traktu može se stvrdnuti i zgusnuti, potencijalno uzrokujući crijevnu opstrukciju.