Rak ponekad može biti otkriven u asimptomatskih pacijenata putem redovnih sistematskih pregleda i screening testova. (Vidjeti isto Pregled raka.)

Sistematski pregledi za rak štitnjače, usne šupljine, kože, limfnih čvorova, testisa, prostate i jajnika također trebaju biti dio rutinske medicinske skrbi.

Screening testovi su testovi koji se trebaju učiniti asimptomatskim pacijentima koji imaju rizik za nastanak raka. Razlog je to što rana dijagnoza može smanjiti smrtnost od raka otkrivanjem raka u ranoj i izlječivoj fazi. Rano otkrivanje može značiti manje radikalnu terapiju i smanjiti troškove. Nezgodna strana su im lažno pozitivni nalazi koji navode na potvrdne zahvate (npr. endoskopija, biopsija) i uzrokuju tjeskobu, znatan morbiditet i troškove, kao i lažno negativni nalazi koji stvaraju neutemeljen osjećaj sigurnosti, tako da bolesnici zanemare kasnije simptome.

Probir za rak bi trebao biti učinjen u sljedećim okolnostima:

• Kada se mogu identificirati skupine visokog rizika (primjerice, ljudi koji imaju obiteljsku povijest raka dojke ili karcinoma prostate)

• Kada bolest ima asimptomatsko razdoblje tijekom kojeg bi liječenje promijenilo ishod (rak dojke, rak debelog crijeva)

• Kada je morbiditet poremećaja značajan ako detekcija kasni

• Kada je test za probir dostupan, osjetljiv, specifičan i jeftin.

Preporučeni planovi pregledavanja neprestano se razvijaju na temelju tekućih studija (vidi tablicu Procedure screeninga u asimptomatskih ljudi umjerenog rizika po preporuci Američkog društva protiv raka). Sadašnja razmatranja u vezi sa screeningom uključuju razvojno shvaćanje da neki nalazi (osobito u tkivima prostate i dojke) koji se doimaju kancerogeno, ne moraju zapravo napredovati do raka unutar preostalog životnog vijeka osobe. Na primjer, rutinsko ispitivanje razine prostata specifičnog antigena (PSA) u krvi muškaraca i rutinsko pregledavanje mamograma kod žena može rezultirati nalazom biopsije koje patolog prepoznaje kao rak, ali koji se klinički neće manifestirati kao rak ili će se manifestirati kao rak, a da to ne utječe negativno na preživljenje. U takvim slučajevima, ljudi mogu primati tretmane za rak (npr. operacija, kemoterapija, zračenje) od koje nemaju koristi.

Ključno pitanje u skriningu je koliko ljudi treba provjeravati kako bi se spriječila smrt od jednog raka i koliko ljudi će dobiti nepotrebne intervencije. Zbog tih složenosti, postoje značajne kontroverze oko toga tko bi trebao biti podvrgnut probiru i u kojoj dobi za koje rakove. Predstavljamo preporuke Američkog društva za rak; preporuke drugih profesionalnih organizacija i znanstvenih tijela (npr. radna skupina za preventivne usluge SAD-a [USPSTF]) mogu se razlikovati.