Cervikalna spondiloza je osteoartritis vratne kralježnice koji uzrokuje suženje spinalnog kanala, a ponekad i cervikalnu mijelopatiju zbog prodora koštanih osteoartritičnih izraslina (osteofita) u niže segmente cervikalne kralježnične moždine, a katkad zahvaća i niže živčane korjenove (radikulomijelopatija). Dijagnoza se postavlja MR-om ili CT-om. Liječenje može uključivati NSAR i meki vratni ovratnik ili cervikalnu laminektomiju.
(Vidi također Pregled poremećaja kralježnične moždine.)
Cervikalna spondiloza uslijed osteoartritisa je česta. Povremeno, osobito kada je spinalni kanal prirođeno uzak (< 10 mm), osteoartritis dovodi do stenoze kanala i koštanog sraza s moždinom, uzrokujući kompresiju i mijelopatiju (funkcionalni poremećaj kralježnične moždine). Hipertrofija ligamentum flavum može pogoršati taj učinak. Osteofiti u neuralnim otvorima, najčešće između C5 i C6 ili C6 i C7, mogu uzrokovati radikulopatiju (bolest korijena živaca). Ponekad su zahvaćeni i medula i korijeni živaca, uzrokujući tako radikulomijelopatiju. Kliničke manifestacije ovise o zahvaćenim živčanim strukturama ali uobičajeno uključuju bol.
Simptomi i znakovi
Kompresija moždine obično uzrokuje postupno razvijajuću spastičnu parezu, parestezije, ili oboje u šakama i stopalima, a može uzrokovati i hiperrefleksiju. Neurološki ispadi mogu biti asimetrični, nesegmentalni, a pojačava ih kašalj ili Valsalvin manevar. Nakon traume, ljudi s cervikalnom spondilozom mogu razviti sindrom središnjeg dijela medule ( vidi: Sindromi kralježnične moždine).
Konačno, može doći i do razvoja mišićne atrofije i mlohave pareze gornjih ekstremiteta na razini lezije, sa spasticitetom ispod razine lezije.
Kompresija korijena živca obično uzrokuje ranu radikularnu bol; a kasnije, može dovesti do mišićne slabosti , hiporefleksije i mišićne atrofije.
Dijagnoza
Sumnja na cervikalnu spondilozu postoji kada se pojave karakteristični neurološki ispadi u starijih bolesnika, koji imaju osteoartritis ili radikularnu bol na razini C5 ili C6.
Dijagnoza cervikalne spondiloze se postavlja MR-om ili CT-om.
Liječenje
-
Kod zahvaćanja moždine ili refraktorne radikulopatije indicirana je cervikalna laminektomija.
-
Kod izolirane radikulopatije, primjenjuju se NSAR i meki vratni ovratnik
Kod pacijenata sa zahvaćanjem moždine, cervikalna laminektomija obično je potrebna; stražnji pristup može oslabiti/smanjiti kompresiju, ali ostavlja prednje kompresivne osteofite pa može dovesti do nestabilnosti kralježnice i kifoze; Stoga, načelno se preferira prednji pristup s fuzijom kralježaka.
Pacijenti s izoliranom radikulopatijom mogu pokušati nekirurško liječenje s NSAR i mekim vratnim ovratnikom; ako je ovaj pristup neučinkovit, kirurška dekompresija može biti potrebna. Indikacije za kiruršku dekompresiju uključuju nepodnošljivu bol i kompromitaciju kralježnične moždine (npr. progresivna mišićna slabost, disfunkcija crijeva i mjehura).
Ključne točke
-
Cervikalna spondiloza uslijed osteoartritisa, osobito ako je cervikalni kanal kongenitalno uzak, može dovesti do stenoze kanala i razvoja osteofita, koji mogu komprimirati medulu ili korijene živaca.
-
Kompresija moždine obično uzrokuje postupno razvijajuću spastičnu parezu i/ili parestezije u šakama i stopalima i može uzrokovati hiperrefleksiju, što u konačnici može rezultirati atrofijom mišića, mlohavom parezom i spasticitetom; kompresija živčanog korijena obično uzrokuje ranu radikularnu bol, ponekad uz popratnu mišićnu slabost, hiporefleksiju i atrofiju mišića.
-
Dijagnosticirajte korištenjem MR ili CT.
-
Ako je kralježnična moždina komprimirana, učinite cervikalnu laminektomiju, obično prednjim pristupom; a za izoliranu radikulopatiju, pokušajte s NSAR i mekim vratnim ovratnikom. Ali, ako je ovakvo liječenje neučinkovito, razmislite o kirurškoj dekompresiji.