Karcinoidni tumori nastaju iz neuroendokrinih stanica probavnog trakta (90%), gušterače i bronha. Više od 95% svih probavnih karcinoida podrijetla je iz tri sijelat: crvuljka, ileuma i rektuma.
Iako su karcinoidi često benigni ili lokalno invazivni, oni koji zahvaćaju ileum i bronhe su češće maligni.
Karcinoidi mogu biti
Najčešći endokrinološki sindrom je karcinoidni sindrom; iako većina pacijenata sa karcinoidnim tumorom ne razvije karcinoidni sindrom. Vjerojatnost da će tumor biti endokrinološki aktivan ovisi o njegovom ishodištu i najveća je za novotvorine ileuma i proksimalnog kolona (40–50%), a manja za bronhalne tumore te još manja za tumore apendiksa, a skoro nikakva za rektalne tumore. Vjerojatnost je niža kod karcinioda bronha, još niža za karcinoide apendiksa, a gotovo ništavna kod rektalnih karcinoida.
Sumnja na endokrinološki inertne karcinoide postavlja se na temelju simptoma i znakova (npr. bol, intraluminalno krvarenje, gastrointestinalna obstrukcija). Može ih se dijagnosticirati angiografijom, kompjuteriziranom tomografijom ili magnetskom rezonancom. Karcinoidi tankog crijeva mogu uzrokovati defekte punjenja ili druge promjene uz barijev kontrast. Definitivna dijagnoza postavlja se histološkim pregledom nakon biopsije ili resekcije.
Liječenje karcinoidnih tumora koji nisu metastazirali je uglavnom kirurško, a vrsta operacije ovisi o lokalozaciji i veličini tumora. Vrsta kirurškog zahvata ovisi o lokalizaciji tumora u gastrointestinalnom traktu te veličini tumora.
Dijagnostika i liječenje endokrinološki aktivnih karcinoidnih tumora je opisano pod karcinoidnim sindromom.