Fekalna inkontinencija je gubitak voljne kontrole nad defekacijom.
(Vidi također Procjena anorektalnih poremećaja.)
Fekalna inkontinencija može nastati zbog ozljede ili bolesti kralježnične moždine, kongenitalnih abnormalnosti, slučajnih ozljeda rektuma i anusa, procidencije (kompletnog prolapsa rektuma), dijabetesa, teške demencije, impakcije stolice, opsežnih upalnih procesa, tumora, opstetričkih ozljeda kao i posljedica operacija koje uključuju dijeljenje i širenje analnih sfinktera.
Fizikalnim pregledom treba procijeniti grubu funkciju sfinktera i perianalnog osjeta te isključiti impakciju stolice.
Korisne su pretrage i endoskopski UZV analnog sfinktera, MR zdjeličnog i perianalnog područja, elektromiografija dna zdjelice i anorektalna manometrija.
Liječenje
Liječenje fekalne inkontinencije
-
Program regulacije stolice
-
Vježbe za međicu, ponekad s biološkom povratnom spregom
-
Ponekad kirurški postupak
Pogledaj smjernice Američkog društva za kirurgiju kolona i rektuma clinical practice guideline za liječenje fekalne inkontinencije
Liječenje fekalne inkontinencije se sastoji od programa upravljanja crijevom radi razvoja predvidivog obrasca defekacije. Navedeno uključuje odgovarajući unos tekućine i dovoljnu količinu hrane. Defekacija se potiče ugodnim položajem (sjedenjem na toaltetu) bolesnika ili korištenjem drugih uobičajenih stimulansa (npr. šalicom kave). Može se upotrijebiti i supozitorij (npr. glicerinski ili supozitorij s bisakodilom) ili fosfatna klizma. Ukoliko se ne postigne redoviti obrazac defekacije, prehrana bez puno ostataka i peroralno uzimanje loperamida mogu smanjiti učestalost stolica.
Jednostavne perinealne vježbe u kojima bolesnik opetovano stišće sfinktere, perinealne mišiće i stražnjicu, služe jačanju tih struktura i mogu doprinijeti kontinenciji, posebice u blažim slučajevima. Biofeedback (to train the patient to use the sphincters maximally and to better appreciate physiologic stimuli) should be considered before recommending surgery in well-motivated patients who can understand and follow instructions and who have an anal sphincter capable of recognizing the cue of rectal distention. Oko 70% takvih bolesnika dobro će odgovoriti na biološku povratnu spregu.
Oštećenja sfinktera koja su zamijećena endoskopskim ultrazvukom mogu biti izravno sašivena. Kada je ostatni sfinkter nedostatan za direktnu korekciju, osobito kod bolesnika < 50 godina, može se premjestiti m. gracilis. Međutim, pozitivni rezultati tih postupaka obično ne traju dugo. Neki centri postave eletrostimulator na m. gracilis, dok drugi koriste umjetni mišić; ovi ili drugi eksperimentalni postupci dostupni su u samo nekoliko centara u SAD-u kao istraživački protokoli. Stimulacija sakralnih živca pokazala se obećavajućom u liječenju fekalne inkontinencije. Kada sve zataji, mora se uzeti u obzir i kolostoma.
Više informacija
Mogu bit korisni sljedeći alati za procjenu: Imajte na umu da THE MANUAL nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.