Fekalna inkontinencija je gubitak voljne kontrole nad defekacijom.

(Vidi također Procjena anorektalnih poremećaja.)

Fekalna inkontinencija može nastati zbog ozljede ili bolesti kralježnične moždine, kongenitalnih abnormalnosti, slučajnih ozljeda rektuma i anusa, procidencije (kompletnog prolapsa rektuma), dijabetesa, teške demencije, impakcije stolice, opsežnih upalnih procesa, tumora, opstetričkih ozljeda kao i posljedica operacija koje uključuju dijeljenje i širenje analnih sfinktera.

Fizikalnim pregledom treba procijeniti grubu funkciju sfinktera i perianalnog osjeta te isključiti impakciju stolice.

Korisne su pretrage i endoskopski UZV analnog sfinktera, MR zdjeličnog i perianalnog područja, elektromiografija dna zdjelice i anorektalna manometrija.

Liječenje fekalne inkontinencije se sastoji od programa upravljanja crijevom radi razvoja predvidivog obrasca defekacije. Navedeno uključuje odgovarajući unos tekućine i dovoljnu količinu hrane. Defekacija se potiče ugodnim položajem (sjedenjem na toaltetu) bolesnika ili korištenjem drugih uobičajenih stimulansa (npr. šalicom kave). Može se upotrijebiti i supozitorij (npr. glicerinski ili supozitorij s bisakodilom) ili fosfatna klizma. Ukoliko se ne postigne redoviti obrazac defekacije, prehrana bez puno ostataka i peroralno uzimanje loperamida mogu smanjiti učestalost stolica.

Jednostavne perinealne vježbe u kojima bolesnik opetovano stišće sfinktere, perinealne mišiće i stražnjicu, služe jačanju tih struktura i mogu doprinijeti kontinenciji, posebice u blažim slučajevima. Biološka povratna sprega (za vježbanje bolesnika u cilju potpunog korištenja sfinktera i boljeg prepoznavanja fizioloških poticaja) treba biti uzeta u obzir prije nego se preporuči kirurški zahvat motiviranom bolesniku koji je sposoban razumjeti i poslušati naputke i čiji analni sfinkter prepoznaje nagoviještaj stolice i rastezanje rektuma. Oko 70% takvih bolesnika dobro će odgovoriti na biološku povratnu spregu.

Oštećenja sfinktera koja su zamijećena endoskopskim ultrazvukom mogu biti izravno sašivena. Kada je ostatni sfinkter nedostatan za direktnu korekciju, osobito kod bolesnika < 50 godina, može se premjestiti m. gracilis. Međutim, pozitivni rezultati tih postupaka obično ne traju dugo. Neki centri postave eletrostimulator na m. gracilis, dok drugi koriste umjetni mišić; ovi ili drugi eksperimentalni postupci dostupni su u samo nekoliko centara u SAD-u kao istraživački protokoli. Stimulacija sakralnih živca pokazala se obećavajućom u liječenju fekalne inkontinencije. Ukoliko to nije moguće, pribjegava se postupcima obujmljivanja analnog sfinktera Thierschovom žicom ili drugim materijalima. Kada sve zataji, mora se uzeti u obzir i kolostoma.