Naziv amiloidoza podrazumijeva skupinu raznorodnih stanja karakteriziranih izvanstaničnim nakupljanjem netopivih vlakana sastavljenih od bjelančevina. Bjelančevine se mogu taložiti lokalno, uzrokujući relativno malo simptoma, ili difuzno, zahvaćajući razne organe i uzrokujući multiorgansko zatajenje. Amiloidoza može nastati de novo ili može biti sekundarna u sklopu brojnih zaraznih, upalnih i malignih bolesti. Dijagnoza se postavlja biopsijom zahvaćenog tkiva; amiloidni protein tipizira se uz pomoć imunohistoloških i biokemijskih tehnika. Liječenje ovisi o tipu amiloidoze.
Amiloidni depoziti sastavljeni su od:
Osim fibrilarnih proteina, nakupine amiloida sadrže i serumski amiloid P i glikozaminoglikane.
Amiloidni filamenti sastavljeni su od pogrešno složenih proteina koji agregiraju u oligomere, a zatim i filamente. Brojni proteini, normalni (divlji tip) i mutirani, podložni su takvom pogrešnom slaganju i agregaciji (amiloidni proteini), čime doprinose raznolikosti uzroka i tipova amiloidoze.
Osim stvaranja amiloidnih proteina, za razvoj amiloidoze vjerojatno je odgovoran i neuspjeh normalnih mehanizama uklanjanja takvih pogrešno složenih proteina. Te su tvorbe metabolički inertne, ali fizički ometaju strukturu i funkciju pojedinih organa. Međutim, neki prefibrilarni oligomeri amiloidnih proteina imaju izravnu staničnu toksičnost, važnu komponentu patogeneze ove bolesti.
Amiloidni depoziti boje se ružičasto hematoksilin-eozinom, sadrže ugljikohidratne komponente koje se boje uz pomoć periodic acid-Schiff ili Alcian plave boje, a najznačajnije je da pokazuju zelenkastu dvolomnost pod polariziranom svjetlosnom mikroskopijom nakon bojanja Kongo crvenilom. Zahvaćeni organi makroskopski izgledaju voštano.
Etiologija
U sistemskoj amiloidozi cirkulirajući amiloidni proteini stvaraju depozite u raznim organima. U vodeće sistemske amiloidoze ubrajaju se:
-
AL (primarna amiloidoza): uzrokovana stečenom prekomjernom ekspresijom klonalnih lakih lanaca imunoglobulina
-
AF (obiteljska amiloidoza): uzrokovana nasljeđivanjem mutiranog gena koji kodira protein sklon pogrešnom slaganju, najčešće transtiretin (TTR)
-
ATTRwt (ATTR divljeg tipa; prethodno nazvana senilna sistemska amiloidoza ili SSA): uzrokovana pogrešnim slaganjem i agregacijom TTR-a divljeg tipa (ATTR divljeg tipa)
-
AA (sekundarna amiloidoza): uzrokovana agregacijom reaktanta akutne faze, serumskog amiloida A
Amiloidoza uzrokovana agregacijom beta-2-mikroglobulina može se pojaviti u bolesnika na dugotrajnoj hemodijalizi, ali je incidencija u padu uz korištenje suvremenih membrana visokog protoka. Postoji rijedak nasljedni oblik beta-2-mikroglobulinske amiloidoze zbog mutacije odgovarajućeg gena.
Lokalizirani oblici amiloidoze uzrokovani su lokalnom proizvodnjom i taloženjem amiloidnih proteina (najčešće lakih lanaca imunoglobulina) unutar zahvaćenog organa, češće nego taloženjem cirkulirajućih bjelančevina. Središnji živčani sustav (primjerice, u Alzheimerovoj bolesti), koža, gornji ili donji dišni putevi, plućni parenhim, mjehur, oči i dojke najčešće su zahvaćena mjesta.
AL amiloidoza (primarna amiloidoza)
AL je uzrokovana prekomjernom produkcijom amiloidnih lakih lanaca imunoglobulina u pacijenata s monoklonskom bolešću plazma-stanica ili B-staničnim limfoproliferativnim poremećajem. Laki lanci također mogu stvarati nefibrilarne depozite u tkivu (tzv. bolest taloženja lakih lanaca). Rijetko, teški lanci imunoglobulina stvaraju amiloidne filamente (AH amiloidoza). Uobičajena mjesta taloženja amiloida uključuju kožu, živce, srce, GI trakt (uključujući jezik), bubrege, jetru, slezenu i krvne žile.
U koštanoj srži obično se nađe nizak stupanj plazmocitoze, sličan onome u multiplom mijelomu, iako većina pacijenata nema pravi multipli mijelom, s litičkim lezijama kosti, hiperkalcemijom, bubrežnim tubularnim odljevima i anemijom. Ipak, 10 do 20 % bolesnika s multiplim mijelomom razvije i amiloidozu.
AF amiloidoza (obiteljska amiloidoza)
AF je uzrokovana nasljeđivanjem gena koji kodira serumski protein sklon agregaciji, najčešće proizveden u jetri.
Serumski proteini koji mogu izazvati AF uključuju transtiretin (TTR), apolipoprotein A-I i A-II, lizozim, fibrinogen, gelsolin i cistatin C. Nedavno prepoznat oblik, za koji se pretpostavlja da je obiteljski, uzrokovan je serumskim proteinom leukocitnim kemotaktičkim faktorom 2 (LECT2); međutim, specifični nasljedni geni za ovaj potonji tip još nisu pronađeni.
Amiloidoza uzrokovana TTR-om (ATTR) najčešći je tip AF. Više od 130 mutacija gena TTR povezano je s amiloidozom. Najrasprostranjenija mutacija, V30M, uobičajena je u Portugalu, Švedskoj, Brazilu i Japanu, dok je mutacija V122I prisutna u oko 4 % američkih crnaca. Pojava same bolesti, kao i dob početka simptoma, izrazito su varijabilni, ali dosljedni unutar obitelji i etničkih skupina.
ATTR uzrokuje perifernu senzornu i autonomnu neuropatiju, kroničnu bubrežnu bolest i kardiomiopatiju. Sindrom karpalnog kanala obično prethodi drugim manifestacijama neurološke bolesti. Staklasti depoziti mogu se razviti zbog proizvodnje mutiranog TTR-a u epitelu mrežnice ili se leptomeningealni depoziti mogu razviti ako koroidni splet proizvodi mutirani TTR.
ATTRwt amiloidoza (senilna sistemska amiloidoza)
ATTRwt je uzrokovana agregiranjem i taloženjem divljeg tipa TTR-a, klinički ciljano na srce.
ATTRwt se sve više prepoznaje kao uzrok infiltrativne kardiomiopatije u starijih muškaraca. Čak 16 % bolesnika sa stenozom aorte podvrgnutih transkateterskoj zamjeni aortnog zaliska i 13 % onih koji su hospitalizirani zbog zatajenja srca s očuvanom ejekcijskom frakcijom (HFpEF) imaju ATTRwt amiloidnu kardiomiopatiju. Manifestacije ATTRwt amiloida u mekim tkivima, uključujući sindrom karpalnog tunela, rupturu bicipitalne tetive, puknuća rotatorne manšete i spinalnu stenozu, mogu godinama prethoditi kliničkoj ekspresiji infiltrativne kardiomiopatije.
Genetski i epigenetski čimbenici koji dovode do ATTRwt nisu poznati. Budući da ATTRwt i AL amiloidoza mogu uzrokovati kardiomiopatije, a monoklonska gamapatija može biti prisutna u bolesnika ove dobne skupine, važno je točno tipizirati amiloid kako se pacijenti s ATTRwt ne bi liječili kemoterapijom, koja se koristi za AL.
AA amiloidoza (sekundarna amiloidoza)
Ovaj oblik može se pojaviti sekundarno zbog infektivnih, upalnih i malignih stanja, a uzrokovan je agregacijom izoformi reaktanta akutne faze, serumskog amiloida A.
Najčešće uzročne infekcije su:
Predisponirajuća upalna stanja uključuju:
Upalni citokini (npr. IL-1, TNF, IL-6) koji se stvaraju u ovim stanjima ili ektopično od tumorskih stanica potiču jetrenu sintezu serumskog amiloida A (SAA).
AA amiloidoza obično zahvaća slezenu, jetru, bubrege, nadbubrežne žlijezde i limfne čvorove. U kasnijim fazama bolesti dolazi do zahvaćenosti srca, perifernih i autonomnih živaca.
Lokalizirana amiloidoza
Lokalizirana amiloidoza najčešće je uzrokovana taloženjem klonalnih lakih lanaca imunoglobulina, a u mozgu amiloidnog beta-proteina.
Lokalizirani depoziti amiloida tipično uključuju dišne puteve i plućno tkivo, mjehur i uretere, kožu, dojke i oči. Rijetko, drugi lokalno proizvedeni proteini uzrokuju amiloidozu, poput izoformi keratina koje se mogu taložiti lokalno u koži. Klonalni laki lanci imunoglobulina proizvedeni u limfnom tkivu povezanom sa sluznicom u GI i dišnom sustavu te mjehuru mogu dovesti do lokaliziranog AL-a u tim organima.
Depoziti amiloidnog beta-proteina u mozgu doprinose Alzheimerovoj bolesti ili cerebrovaskularnoj amiloidnoj angiopatiji. Ostali proteini proizvedeni u središnjem živčanom sustavu mogu se pogrešno saviti, agregirati i oštetiti neurone, što dovodi do neurodegenerativnih bolesti, npr. Parkinsonove bolesti i Huntingtonove bolesti.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi sistemske amiloidoze su nespecifični, što često rezultira kasnim postavljanjem dijagnoze. Sumnja na amiloidozu treba se javiti kod bolesnika s progresivnim multisistemskim procesom.
Bubrežni depoziti amiloida tipično se javljaju u glomerularnoj membrani, uzrokujući proteinuriju, a u oko 15 % slučajeva pogođeni su tubuli, uzrokujući azotemiju s minimalnom proteinurijom. Ovi procesi mogu napredovati do nefrotičkog sindroma s hipoalbuminemijom, edemom i anasarkom ili krajnjeg stadija bubrežne bolesti.
Zahvaćenost jetre uzrokuje bezbolnu hepatomegaliju koja može biti masivna. Testovi jetrene funkcije obično upućuju na intrahepatičku kolestazu s povišenom alkalnom fosfatazom, a kasnije i bilirubinom, iako je žutica rijetka. Povremeno se razvija portalna hipertenzija, s posljedičnim varikozitetima jednjaka i ascitesom.
Zahvaćenost dišnih puteva dovodi do dispneje, piskanja, hemoptize ili opstrukcije dišnih puteva.
Infiltracija miokarda uzrokuje restriktivnu kardiomiopatiju, koja na kraju dovodi do dijastoličke disfunkcije i zatajenja srca; može doći do srčanog bloka ili aritmije. Hipotenzija je uobičajena.
Periferna neuropatija s parestezijama prstiju stopala i ruku česta je prezentacija AL i ATTR amiloidoze. Autonomna neuropatija može uzrokovati ortostatsku hipotenziju, erektilnu disfunkciju, poremećaj znojenja i smetnje motiliteta GI sustava.
Cerebrovaskularna amiloidna angiopatija najčešće uzrokuje spontanu lobarnu cerebralnu hemoragiju, no neki pacijenti imaju kratke, prolazne neurološke simptome.
Gastrointestinalni amiloid može uzrokovati poremećaje motiliteta jednjaka, tankog i debelog crijeva. Mogu se pojaviti i želučana atonija, malapsorpcija, krvarenje i pseudoopstrukcija. Makroglosija je česta u AL amiloidozi.
Zahvaćenost mekog tkiva amiloidom karakteristično prethodi kliničkoj ekspresiji ATTRwt amiloidne kardiomiopatije. Manifestacije amiloidne bolesti mekog tkiva uključuju sindrom karpalnog tunela, prst okidač, rupturu bicipitalne tetive i spinalnu stenozu.
Makroglosija
Ova fotografija prikazuje pacijenta sa sistemskom amiloidozom i makroglosijom. Jezik protrudira na uglovima usana, a na dorzalnoj površini vide se otisci gornjih zuba.
© Springer Science+Business Media
Amiloidoza štitne žlijezde može uzrokovati čvrstu, simetričnu, mekanu gušu nalik onoj u Hashimotovu tiroiditisu. Mogu se pojaviti i druge endokrinopatije.
Zahvaćenost pluća (uglavnom u AL amiloidozi) karakterizirana je plućnim čvorovima, traheobronhalnim lezijama ili difuznim alveolarnim depozitima.
Amiloidni staklasti opaciteti i bilateralne promjene zjenica razvijaju se u nekoliko nasljednih amiloidoza.
Ostale manifestacije su modrice, uključujući modrice oko očiju („oči rakuna”), uzrokovane amiloidnim naslagama u krvnim žilama. Amiloidni depoziti dovode do slabljenja krvnih žila koje mogu rupturirati nakon manjih trauma, poput kihanja ili kašljanja.
Dijagnoza
Biopsija
Dijagnoza amiloidoze temelji se na dokazivanju vlaknastih depozita u zahvaćenim organima. Aspiracijom potkožnog abdominalnog masnog tkiva pozitivni rezultati dobivaju se u 80 % pacijenata s AL, 50 % s AF i manje od 25 % s ATTRwt tipom. Ako je rezultat biopsije masnog tkiva negativan, treba bioptirati zahvaćeni organ. Dijagnostička osjetljivost biopsije bubrega i srca gotovo je 100 % kada su ti organi klinički uključeni. Presjeci tkiva boje se Kongo crvenilom i ispituju polarizacijskim mikroskopom na karakterističnu dvolomnost. Nerazgranata vlakna od 10 nm mogu se prepoznati i elektronskim mikroskopom u uzorcima bioptata srca ili bubrega.
Nuklearnim skeniranjem uz pomoć markera za praćenje kostiju može se dijagnosticirati ATTR amiloidna kardiomiopatija bez biopsije srca, pod uvjetom da je AL amiloidoza isključena.
Tipizacija amiloida
Nakon što je amiloidoza potvrđena biopsijom, tip se određuje uz pomoć različitih tehnika. Za neke vrste amiloidoze imunohistokemija ili imunofluorescencija mogu biti dovoljne za dijagnozu, ali mogući su lažno pozitivni rezultati. Ostale korisne tehnike uključuju sekvencioniranje gena za AF i biokemijsku identifikaciju masenom spektrometrijom (najosjetljivija i najspecifičnija metoda).
Ako se sumnja na AL, bolesnici moraju biti evaluirani zbog podležećeg poremećaja plazma-stanica pomoću kvantitativnog mjerenja slobodnih lakih lanaca imunoglobulina u serumu, kvalitativnog otkrivanja monoklonskih lakih lanaca u serumu ili urinu pomoću imunofiksacijske elektroforeze (elektroforeza proteina u serumu i urinu neosjetljiva je u bolesnika s AL) i biopsije koštane srži s protočnom citometrijom ili imunohistokemijom radi utvrđivanja klonalnosti plazma-stanica.
Slobodni laki lanci
Bolesnici s > 10 % klonalnih plazma-stanica trebaju biti testirani na kriterije za multipli mijelom, uključujući probir na litičke koštane lezije, anemiju, bubrežnu insuficijenciju i hiperkalcemiju.
Zahvaćenost organa
Probir zahvaćenosti organa počinje neinvazivnim testiranjem:
-
Bubrezi: analiza mokraće i mjerenje ureje u krvi (BUN) i kreatinina
-
Jetra: testovi jetrene funkcije
-
Pluća: rendgen pluća, CT toraksa i/ili testovi plućne funkcije
-
Srce: EKG i mjerenje moždanog (B-tip) natriuretičnog peptida (BNP) ili N-terminalnog-pro-BNP-a (NT-proBNP) i troponina
Zahvaćenost srca može sugerirati nizak napon na EKG-u, uzrokovan zadebljanim ventrikulom, i/ili disritmije. Prilikom sumnje na zahvaćenost srca, postavljene na temelju simptoma, EKG-a ili srčanih biomarkera, treba učiniti ehokardiografiju kojom se utvrđuju dijastolička relaksacija, sistolička funkcija te postojanje biventrikularne hipertrofije. U dvojbenim slučajevima može se učiniti MR srca kojim se detektira karakterističan nalaz odgođenog subendokardijalnog pojačanja gadolinijem. Napredak u tehnecijevom pirofosfatnom nuklearnom skeniranju srca poboljšao je otkrivanje ATTR amiloidne bolesti srca i može izbjeći potrebu za biopsijom srca pod uvjetom da krvni testovi isključe AL amiloidozu (1, 2).
Literatura
-
1. Gillmore JD, Maurer MS, Falk RH, et al: Nonbiopsy diagnosis of cardiac transthyretin amyloidosis. Circulation 133(24):2404–2412, 2016.
-
2. Maurer MS, Bokhari S, Damy T, et al: Expert consensus recommendations for the suspicion and diagnosis of transthyretin cardiac amyloidosis. Circ Heart Fail 12(9):e006075, 2019.
Prognoza
Prognoza ovisi o vrsti amiloidoze i zahvaćenosti organskih sustava, ali uz odgovarajuće, specifično i potporno liječenje mnogi pacijenti imaju izvrstan očekivani životni vijek.
AL komplicirana teškom kardiomiopatijom ima najlošiju prognozu s medijanom preživljenja < 1 godina. Neliječena ATTR amiloidoza obično napreduje do završnog stadija srčane ili neurološke bolesti kroz 5 do 15 godina. Za ATTRwt se nekada smatralo da ima najsporije napredovanje među sustavnim amiloidozama koje uključuju srce; međutim, bolesnici s ATTRwt napreduju do simptomatskog zatajenja srca i smrti u roku od nekoliko godina nakon dijagnoze.
Prognoza AA amiloidoze u velikoj mjeri ovisi o učinkovitosti liječenja podležećeg infektivnog, upalnog ili malignog poremećaja.
Liječenje
-
Potporno liječenje
-
Tip-specifično liječenje
Trenutno postoji specifično liječenje za većinu oblika amiloidoze, iako su neke terapije još u fazama istraživanja. Za sve oblike sistemske amiloidoze mjere potpornog liječenja mogu ublažiti simptome i unaprijediti kvalitetu života.
Potporno liječenje
Mjere su usmjerene na zahvaćene organske sustave:
-
Bubrezi: Bolesnici s nefrotičkim sindromom i edemom trebaju ograničiti unos soli i tekućine uz diuretike petlje, a zbog gubitka proteina unos proteina ne bi trebao biti ograničen. Transplantacija bubrega moguća je ako je podležeća bolest pod kontrolom i očekuje se produljenje životnog vijeka.
-
Srce: Bolesnicima s kardiomiopatijom treba ograničiti unos soli i tekućine uz diuretik petlje. Drugi lijekovi za zatajenje srca, poput digoksina, ACE inhibitora, blokatora kalcijskih kanala i beta-blokatora, loše se podnose i kontraindicirani su. Transplantacija srca uspješna je u pažljivo odabranih pacijenata s AL ili ATTR amiloidozom i ozbiljnim oštećenjem srca. Kako bi se spriječilo vraćanje bolesti u transplantiranom srcu, bolesnicima s AL amiloidozom treba dati agresivnu kemoterapiju usmjerenu na klonalni poremećaj plazma-stanica, a bolesnike sa simptomatskom ATTR amiloidnom polineuropatijom ili kardiomiopatijom treba razmotriti za anti-TTR terapije.
-
Gastrointestinalni sustav: Bolesnici s proljevom mogu imati korist od loperamida. Metoklopramid može pomoći bolesnicima smanjenog apetita ili s gastričnom retencijom.
-
Neurološki sustav: U bolesnika s perifernom neuropatijom, gabapentin, pregabalin ili duloksetin mogu olakšati bol.
Ortostatska hipotenzija liječi se visokim dozama midodrina; ovaj lijek može uzrokovati zadržavanje mokraće kod starijih muškaraca, ali ležeća hipertenzija rijetko je problem u ovoj populaciji. Potporne čarape također mogu pomoći, a fludrokortizon se može koristiti u bolesnika bez perifernih edema, anasarke ili zatajenja srca.
AL amiloidoza
Za AL amiloidozu važno je:
Većina lijekova koji se koriste za multipli mijelom koristi se i u AL amiloidozi; izbor lijeka, doze i raspored modificiraju se prema oštećenjima organa.
Kemoterapija alkilirajućim agensima, npr. melfalanom ili ciklofosfamidom, u kombinaciji s kortikosteroidima prva je pokazala učinkovitost. Visoke doze intravenskog melfalana u kombinaciji s autolognom transplantacijom matičnih stanica mogu biti vrlo učinkovite u odabranih pacijenata (1).
Inhibitori proteasoma, npr. bortezomib, i imunomodulatori, npr. lenalidomid, također mogu biti učinkoviti. Kombinacije su u istraživanjima.
Lokalizirana AL može se liječiti niskim dozama vanjskog zračenja jer su plazma-stanice vrlo radiosenzitivne.
ATTR amiloidoza
Za ATTR amiloidozu:
Transplantacija jetre — koja zamjenjuje mjesto sinteze mutiranih proteina normalnom proizvodnjom TTR-a — može biti učinkovita u određenim mutacijama TTR-a ako je učinjena na početku bolesti (rana neuropatija, bez zahvaćanja srca). Transplantacija kasnije u tijeku bolesti često dovodi do progresivne amiloidne kardiomiopatije i neuropatije zbog pogrešnog savijanja i taloženja divljeg tipa TTR proteina na već postojeće amiloidne naslage.
Nedavno su neki lijekovi pokazali mogućnost stabilizacije TTR tetramera koji cirkulira u plazmi, sprječavajući pogrešno slaganje i stvaranje filamenata uz inhibiciju napredovanja neurološke bolesti i očuvanje kvalitete života. Ovi TTR stabilizatori su diflunisal, široko dostupan protuupalni lijek, i tafamidis, koji je dostupan u Europi, Brazilu i Japanu (2).
TTR gensko utišavanje uz pomoć antisense RNA ili RNA interferencije za blokiranje translacije mRNA u protein učinkovito reducira serumske razine TTR-a i poboljšava neurološki ishod u oko 70 % pacijenata (3). Dva lijeka za utišavanje gena, patisiran i inotersen, dostupna su u Europskoj uniji i nedavno ih je FDA odobrila za uporabu u Sjedinjenim Državama.
ATTRwt amiloidoza
Za ATTRwt amiloidozu koriste se:
Pokazalo se da TTR stabilizacija pomoću tafamidisa kod pacijenata s ATTR amiloidnom kardiomiopatijom smanjuje smrtnost od svih uzroka i hospitalizacije povezane s kardiovaskularnim sustavom (3).
Za razliku od nasljedne ATTR amiloidoze, transplantacija jetre nije učinkovita za pacijente s ATTRwt jer je amiloidni protein strukturno normalan TTR.
AA amiloidoza
Za AA amiloidozu uzrokovanu obiteljskom mediteranskom vrućicom učinkovit je kolhicin 0,6 mg per os jednom dnevno.
Za ostale vrste AA liječenje je usmjereno na podležeće infekcije, upalne bolesti i karcinom.
Anti-IL-1, anti-IL-6 i anti-TNF lijekovi mogu se koristiti za prekid signalizacije citokina, smanjujući upalni proces koji dovodi do proizvodnje serumskog amiloida A (SAA) u jetri.
Literatura
-
1. Sanchorawala V, Sun F, Quillen K, et al: Long-term outcome of patients with AL amyloidosis treated with high-dose melphalan and stem cell transplantation: 20-year experience. Blood 126: 2345–2347, 2015. doi: 10.1182/blood-2015-08-662726. Epub 2015 6. listopada
-
2. Berk JL, Suhr OB, Obici L, et al: Repurposing diflunisal for familial amyloid polyneuropathy: a randomized clinical trial. JAMA 310: 2658–2667, 2013. doi: 10.1001/jama.2013.283815
-
3. Maurer MS, Schwart JH, Gundapaneni B, et al: Tafamidis treatment for patients with transthyretin amyloid cardiomyopathy. N Engl J Med 379:1007–1016, 2018.
-
4. Adams D, Gonzalez-Duarte A, O'Riordan WD, et al: Patisiran, an RNAi therapeutic, for hereditary transthyretin amyloidosis. N Engl J Med 379:11–21, 2018.
-
5. Benson MD, Waddington-Cruz M, Berk JL, et al: Inotersen treatment for patients with transthyretin amyloidosis. N Engl J Med 379:22–31, 2018.
Ključne točke
-
Amiloidoza je skupina poremećaja u kojima određeni pogrešno savijeni proteini agregiraju u netopive filamente koji se talože u organima i uzrokuju njihovu disfunkciju.
-
Mnogi različiti proteini skloni su pogrešnom savijanju; neki od tih proteina proizvedeni su zbog genetskog nedostatka ili određenih patoloških stanja, dok su drugi laki lanci imunoglobulina proizvedeni iz monoklonskih plazma-stanica ili drugih B-staničnih limfoproliferativnih poremećaja.
-
Amiloidni protein određuje tip amiloida i klinički tijek bolesti, iako se kliničke manifestacije različitih vrsta mogu preklapati.
-
Mnogi organi mogu biti zahvaćeni, ali zahvaćenost srca nosi izrazito lošu prognozu; amiloidna kardiomiopatija obično vodi u dijastoličku disfunkciju, zatajenje srca, srčani blok i/ili aritmije.
-
Dijagnoza se postavlja biopsijom; vrsta amiloidoze određuje se različitim imunološkim, genetičkim i biokemijskim testovima. Masena spektrometrija najosjetljivija je i najspecifičnija metoda za tipizaciju amiloida.
-
Odgovarajuća suportivna skrb pomoći će smanjiti simptome i poboljšati kvalitetu života; transplantacije organa mogu pomoći odabranim pacijentima.
-
Liječite osnovni proces; za AL amiloidozu kemoterapija može biti vrlo učinkovita zbog limfoproliferativnih poremećaja i poremećaja plazma-stanica, a za sekundarnu AA amiloidozu mogu pomoći protuupalni i antimikrobni lijekovi.
-
Za nasljednu ATTR amiloidozu lijekovi za stabilizaciju malih molekula i lijekovi za utišavanje gena inhibiraju ili potencijalno preokreću neurološko pogoršanje; kod pacijenata s amiloidnom kardiomiopatijom (ATTR ili ATTRwt) tafamidis smanjuje smrtnost od svih uzroka i hospitalizacije povezane s kardiovaskularnim sustavom.