Autoimuni metaplastični atrofični gastritis je nasljedna autoimuna bolest koja zahvaća parijetalne stanice i dovodi do hipoklorhidrije i smanjenog stvaranja intrinzičnog čimbenika. Posljedice su atrofični gastritis, malapsorpcija vitamina B12 i često perniciozna anemija. Rizik od adenokarcinoma želuca povećava se tri puta. Dijagnoza se postavlja endoskopski. Liječi se davanjem vitamina B12 parenteralno.

(Vidi također Lučenje kiseline i Gastritis.)

Etiologija

Bolesnici s autoimunim metaplastičnim atrofičkim gastritisom (AMAG) imaju antitijela na parijetalne stanice i njihove komponente (koje uključuju intrinzični faktor i H⁺, K⁺-ATPazu protonske pumpe). AMAG se nasljeđuje autosomno dominantno.

U nekih se bolesnika razvije i Hashimotov tireoiditis, a 50% ih ima tireoidna antitijela. S druge strane, antitijela na parijetalne stanice se nađu u 30% bolesnika s tireoiditisom.

U nekih bolesnika, AMAG može biti povezan s kroničnom Helicobacter pylori infekcijom, premda je međusobni odnos nejasan. Gastrektomija i kronična supresija kiseline s inhibitorima protonske pumpe uzrokuje slično smanjenje lučenja intrinzičnog čimbenika.

Komplikacije

komplikacije od AMAG uključuju

• Manjak vitamina B12

• adenokarcinom želuca

• Karcinoidni tumor

The lack of intrinsic factor leads to vitamin B12 deficiency that can result in a megaloblastic anemia (pernicious anemia) or neurologic symptoms (subacute combined degeneration).

Područja atrofičnog gastritisa u fundusu i korpusu želuca mogu pokazivati metaplaziju. Bolesnici s AMAG imaju trostruko povećan relativni rizik razvoja adenokarcinoma želuca.

Bolesnici s atrofijom žlijezde i/ili multifokalnom intestinalnom metaplazijom, uključujući malu krivinu korpusa i fundus želuca, imaju fenotip koji se naziva multifokalni atrofični gastritis. Multifokalna zahvaćenost smatra se "opsežnom", za razliku od "izražene", koja se odnosi na ozbiljnost na određenom mjestu. Rizik od želučanog adenokarcinoma veći je u bolesnika s multifokalnim atrofičnim gastritisom.

Hipoklorhidrija uzrokuje hiperplaziju G stanica i povišenu razinu serumskog gastrina (često > 1000 pg/ml[> 481 pmol/L). Elevated gastrin levels lead to enterochromaffin-like cell hyperplasia, which occasionally undergoes transformation to a carcinoid tumor.

Simptomi i znakovi

Manifestacije samog autoimunog metaplastičnog atrofičnog gastritisa (AMAG) su rijetke i nespecifične, iako neki pacijenti imaju nelagodu u gornjem dijelu trbuha.

Simptomi i znakovi nedostatka B12 u početku može biti minimalan jer se anemija sporo razvija, ali na kraju se javljaju umor i slabost. Neurološke manifestacije javljaju se neovisno o anemiji, ali tipično počinju smanjenim položajem i osjetom vibracija u ekstremitetima, praćene blagom do umjerenom slabošću i hiporefleksijom.

Dijagnoza

• Endoskopska biopsija

Ne postoje specifični simptomi koji upućuju na ovaj poremećaj. Najčešće se otkrije kada se pacijenti podvrgnu endoskopiji kako bi se procijenila nelagoda u gornjem dijelu trbuha ili neobjašnjiva anemija. Biopsije potvrđuju dijagnozu. Potrebno je odrediti serumsku razinu B12. Antitijela na parijetalne stanice se mogu otkriti, ali se to ne radi rutinski.

This endoscopic view shows atrophic lining of the gastric fundus.

ASTROLAB/SCIENCE PHOTO LIBRARY

Smjernice Američkog gastroenterološkog udruženja (2020 guidelines on management of gastric intestinal metaplasia) preporučju testiranje i liječenje H. pylori u bolesnika s želučanom intestinalnom metaplazijom. Ove američke smjernice također preporučuju protiv rutinske nadzorne endoskopije u bolesnika s autoimunim metaplastičnim atrofičnim gastritisom i želučanom intestinalnom metaplazijom. Bolesnici s atrofičnim gastritisom i želučanom intestinalnom metaplazijom koji imaju povećani rizik od karcinoma želuca mogu se odlučiti za podvrgavanje endoskopskim praćenju, ali ih treba upozoriti na nisku vrijednost endoskopskog praćenja i potencijalne štetne učinke ponovljenih gornjih endoskopija. Čimbenici koji povećavaju rizik raka želuca uključuju

• Inkompletnu metaplaziju

• Opsežnu metaplaziju

• Obiteljska povijest raka želuca

• Imigracija iz regija s visokom učestalošću raka želuca kao što su Koreja, Japan i Južna Amerika

Rutinska ponovna endoskopija i biopsija u kratkim intervalima (unutar 1 godine) se ne preporučuju osim ako je osnovna endoskopija bila neadekvatna ili je pokazala visokorizičnu histologiju ili ako pacijent je pod povećanim rizikom od karcinoma želuca. Opet, odluku o ponavljanju endoskopije unutar 1 godine treba donijeti nakon što pacijenti shvate nisku vrijednost endoskopskog praćenja i potencijalne štetne učinke ponovljenih gornjih endoskopija. Nadzorna endoskopija u duljim intervalima (svakih 3 do 5 godina) među pacijentima sa slučajno otkrivenom želučanom intestinalnom metaplazijom može biti razumna ako zajedničko donošenje odluka ide u prilog nadzoru.

Europsko društvo za endoskopiju probavnog sustava (European Helicobacter and Microbiota Study Group, European Society of Pathology i Sociedade Portuguesa de Endoscopia Digestiva 2019 update of the guidelines on management of epithelial precancerous conditions and lesions in the stomach) naglašava upotrebu endoskopije visoke razlučivosti s kromoendoskopijom u endoskopskoj procjeni ovih pacijenata.

Liječenje

• Parenteralna primjena vitamina B12

Nije potrebno dodatno liječenje osim parenteralne nadoknade vitamina B12.

Više informacija

Navedeni su izvori koji mogu bit korisni za procjenu: Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.

• American Gastroenterological Association: 2020 Guidelines on management of gastric intestinal metaplasia

• European Society of Gastrointestinal Endoscopy (ESGE), European Helicobacter Study Group (EHSG), European Society of Pathology (ESP), and the Sociedade Portuguesa de Endoscopia Digestiva (SPED): 2019 Guidelines for the management of precancerous conditions and lesions in the stomach (MAPS)