(Vidi također Manometrija.)

Impedancijska planimetrija omogućuje procjenu luminalne rastezljivosti i geometrijskih promjena u stvarnom vremenu kao odgovor na primijenjeni pritisak u različitim dijelovima gastrointestinalnog trakta. Sonda prekrivena balonom postavljena na kateter postavlja se tijekom redovne endoskopije uz korištenje sedacije i napuhuje do unaprijed određenog tlaka. Tijekom napuhavanja, senzori tlaka duž balona mjere intraluminalni tlak i površinu poprečnog presjeka unutar gastrointestinalnog lumena ili sfinktera. Mjerenja se koriste za izračunavanje indeksa rastezljivosti (mm²/mm Hg) ili usklađenosti procijenjenog područja. Najnovija generacija sondi također proizvodi grafički prikaz uzoraka kontraktilnosti jednjaka u stvarnom vremenu.

Ova slika prikazuje slike ezofagogastrične evaluacije pomoću impedancijske planimetrije s volumetrijskom tomografijom uspoređujući promjer ezofagogastričnog spoja pri različitim pritiscima unutar balona.

Image courtesy of Henry Parkman, MD.

Impedancijska planimetrija koristi se u raznim gastrointestinalnim stanjima, osobito u jednjaku. Ova se tehnika može koristiti za procjenu ahalazije i može pružiti korisne dijagnostičke informacije kada manometrija visoke razlučivosti nije dijagnostička ili ako pacijent ne podnosi manometriju. Najnovije smjernice preporučuju njegovu upotrebu u dijagnostici i liječenju ahalazija (1, 2). Dodatno, kod pacijenata koji su podvrgnuti intervencijama za ahalaziju (npr. operacija, peroralna endoskopska miotomija), mjerenje rastezljivosti ezofagogastričnog spoja tijekom i nakon intervencije točno mjeri klinički odgovor na intervencije i može pomoći u usmjeravanju terapije.

Još jedna potencijalna upotreba impedancijske planimetrije je u dijagnostici i liječenju eozinofilnog ezofagitisa. Prethodne studije su pokazale smanjenu rastezljivost jednjaka u bolesnika s eozinofilnim ezofagitisom (3) kod kojih je fibroza jednjaka dovela do statičkih ili minimalnih promjena u mjerenju površine poprečnog presjeka unatoč povećanju tlaka i volumena balona. Mjerenje rastezljivosti jednjaka može pokazati suženje lumena koje se ne vidi konvencionalnom endoskopijom i vrlo je sugestivno za eozinofilni ezofagitis. Potrebne su daljnje studije kako bi se definirala optimalna uporaba impedancijska planimetrija u ovoj bolesti.

Impedancijska planimetrija proučavana je u evaluaciji gastrointestinalnih poremećaja, uključujući gastroezofagealnu refluksnu bolest (GERB) i hijatus herniju, i u postkirurškim uvjetima, uključujući želučane operacije i fundoplikaciju. Dodatne studije procijenile su njegovu ulogu u poremećajima želučanog pilorusa (osobito u bolesnika s gastroparezom) i u bolestima analnog sfinktera. Njegova korisnost i specifična uloga u dijagnostici i terapiji zahtijevaju daljnje proučavanje.

Literatura

• 1. Gyawali CP, Carlson DA, Chen JW, et al: ACG clinical guidelines: Clinical use of esophageal physiologic testing. Am J Gastroenterol 115(9):1412–1428, 2020. doi: 10.14309/ajg.0000000000000734

• 2. Hirano I, Pandolfino JE, Boeckxstaens GE: Functional lumen imaging probe for the management of esophageal disorders: Expert review from the clinical practice updates committee of the AGA Institute. Clin Gastroenterol Hepatol 15(3):325–334, 2017. doi: 10.1016/j.cgh.2016.10.022

• 3. Carlson DA, Lin Z, Hirano I, et al: Evaluation of esophageal distensibility in eosinophilic esophagitis: An update and comparison of functional lumen imaging probe analytic methods. Neurogastroenterol Motil 28(12):1844–1853, 2016. doi: 10.1111/nmo.12888