Imunost se može steći
-
Aktivno, uporabom antigena (npr. cjepiva, toksoidi)
-
Pasivno, uporabom protutijela (npr. imunoglobulini, antitoksinima)
Toksoid je bakterijski toksin, modificiran da ne bude toksičan, a da i dalje može potaknuti stvaranje protutijela.
Cjepivo je suspenzija cijelih (živih ili inaktiviranih) ili frakcioniranih bakterija ili virusa koji su modifikacijom izgubili patogenost. Cjepiva dostupna u Sjedinjenim Američkim Državama: vidi tablicu.
Najnovije preporuke za cijepljenje su dostupne na internet stranicama Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), a i preko besplatne aplikacije za mobitele. Također vidi: Preporuke cijepljenja za 0-6 godina god, vidi: Preporučeni kalendar cijepljenja za uzraste 7-18 god (vidjeti pod kalendar cijepljenja djece od CDC-a) I tablicu.
Za sadržaj svakog cjepiva (uključujući aditive), informirati se u uputstvu proizvođača.
Cijepljenje je značajno doprinijelo prevenciji ozbiljnih bolesti, ali i poboljšalo ukupno zdravlje u svijetu. Zahvajujući cijepljenju, nekad česte i/ili smrtonosne zarazne bolesti (npr. male boginje, polio, ospice, difterija) su danas rijetke ili istrijebljene. Međutim, izuzev malih boginja, ove zarazne bolesti su još uvijek prisutne u pojedinim zemljama u razvoju.
Za mnoge važne zarazne bolesti još uvijek nisu dostupna učinkovita cjepiva, uključujući:
-
Većinu spolno prenosivih bolesti (npr. HIV infekcija, herpes, sifilis, gonoreja, klamidijske infekcije)
-
Infekcije koje se prenose krpeljima (npr. Lajmska bolest, erlihioza, anaplazmoza, babezioza)
-
Mnoge tropske bolesti (npr. malarija, Chikungunya, denga)
-
Emergentne bolesti (npr. Ebola hemoragijska groznica, infekcija virusom Zapadnog Nila)
Pojedina cjepiva se rutinski preporučuju svim odraslim osobama određene dobi, a koji ili nisu bili cijepljeni ili nemaju dokaze o ranije preboljeloj bolesti. Druga cjepiva (npr. bjesnoća, BCG, tifus, žuta groznica) se ne daju rutinski, već se preporučuju određenim skupinama ljudi ili u određenim okolnostima (vidi CDC-ove preporuke kalendara cijepljenja Recommended Adult Immunization Schedule, ili pod specifičnim bolestima i drugdje u priručniku on Mgodišnjom).
Unatoč preporukama, neki odrasli se ne cijepe. Na primjer, samo 55.1% od onih starijih od 65 godina su dobili cjepivo protiv tetanusa unutar perioda od 10 godina. Također, procijepljenost je niža u populaciji Afroamerikanaca, Azijata, Hispanika u usporedbi sa bijelcima.
Cjepiva dostupna u SAD–u
|
Cjepivo
|
Vrsta cjepiva
|
Put aplikacije
|
|
*Intradermalna doza je manja i rabi se samo za cijepljenje prije izlaganja.
|
|
††Pripravci s adjuvansima se trebaju primjenjivati intramuskularno.
|
|
‡‡Td sadrži istu količinu toksoida tetanusa kao i DTP ili DT, ali smanjenu dozu toksoida difterije.
|
|
Prilagođeno prema Recommendations of the Advisory Committee on Immunization Practices (ACIP).” Pristup 30/6/18.
|
|
Anthrax
|
Inaktivirana bakterija
|
Supkutano
|
|
BCG (za tuberkulozu)
|
Živa Mycobacteria bovis
|
Intradermalno ili supkutano
|
|
Kolera
|
Živo oslabljeno cjepivo
|
Oralno
|
|
Diphtheria-tetanus-acellular pertussis (DTaP or Tdap)
|
Toksoidi i inaktivirane sastavnice bakterija
|
Intramuskularno
|
|
DTaP-hepatitis B-polio (DTaP-HepB-IPV)
|
Toksoidi, rekombinantni virusni antigen i inaktivirani poliovirus
|
Intramuskularno
|
|
DTaP-IPV
|
Toksoidi, inaktivirane bakterije i inaktivirani poliovirus
|
Intramuskularno
|
|
DTaP-IPV-Hib
|
Toksoidi, inaktivirane bakterije, inaktivirani poliovirus i bakterijski polisaharidi konjugirani s bjelančevinom
|
Intramuskularno
|
|
Haemophilus influenzaeKonjugirano cjepivo protiv Haemophilus influenzae tip b:
|
Bakterijski polisaharid konjugiran s bjelančevinom
|
Intramuskularno
|
|
Hepatitis B (HepB)
|
Polisaharid bakterije H. influenzae tipa B konjugiran na bjelančevinu i rekombinantni virusni antigen hepatitisa B
|
Intramuskularno
|
|
Hepatitis A (HepA)
|
Inaktivirani virus
|
Intramuskularno
|
|
Hepatitis B (HepB)
|
Rekombinantni virusni antigen
|
Intramuskularno
|
|
Hepatitis A i hepatitisa B
|
Inaktivirani virus s rekombinantnim virusnim antigenom
|
Intramuskularno
|
|
HbCV plus Hep B
|
Konjugat bakterijskog polisaharida i inaktivirani virusni antigen
|
Intramuskularno
|
|
Human papillomavirus (HPV)
|
Neinfektivne čestice nalik virusu
|
Intramuskularno
|
|
Influenza Živo oslabljeno cjepivo protiv gripe tip A i B (LAIV)
|
Živo cjepivo protiv influenze tipa A i B
NOTE: LAIV je odobren za sezonu gripe 2018./2019. (cjepivo nije bilo u preporukama za sezonu 2017./2018. u bilo kojoj populaciji.)
|
Intranazalno
|
|
Gripa tip A i B (inaktivirano)
|
Inaktivirani virus ili sastavnice virusa
|
Intramuskularno ili intradermalno
|
|
Japanski encefalitis
|
Inaktivirani virus
|
Supkutano
|
|
Ospice-zaušnjaci-rubeola (MMR)
|
Živi virus
|
Supkutano
|
|
Ospice-zaušnjaci-rubeola-vodene kozice (MMRV)
|
Živi virus
|
Supkutano
|
|
Meningokokno polisaharidno cjepivo (MPSV4)
|
Bakterijski polisaharidi serotipova A/C/Y/W–135
|
Supkutano
|
|
Meningokokno konjugatno cjepivo (MenACWY)
|
Bakterijski polisaharidi serotipova A/C/Y/W–135 konjugirani s bjelančevinom toksoida difterije
|
Intramuskularno
|
|
Cjepivo protiv meningokoka skupine B (MenB)
|
Rekombinantno cjepivo s dva LP2086 antigena (faktor H-vezujuće bjelančevine)
|
Intramuskularno
|
|
Pneumokokno polisaharidno cjepivo (PPSV23)
|
Bakterijski polisaharidi pneumokoka (23 tipa)
|
Intramuskularno ili supkutano
|
|
Pneumokokno konjugirano cjepivo (PCV13)
|
Polisaharidi pneumokoka (13 tipova) konjugirani s toksinom difterije
|
Intramuskularno
|
|
Poliovirus (IPV) cjepivo
|
Inaktivirano cjepivo (sva 3 serotipa)
|
Intramuskularno
|
|
Bjesnoća
|
Inaktivirani virus
|
Intradermalno ili supkutano
|
|
Rotavirus
|
Živi virus
|
Oralno
|
|
Velike boginje
|
Živi virus vakcinije
|
Intradermalno višestrukim ubodima
|
|
Tetanus
|
Inaktivirani toksin (toksoid)
|
Intramuskularno†
|
|
Adsorbirani toksoidi tetanusa i difterije (Td)‡ ili difterija - tetanus (DT)
|
Inaktivirani toksini (toksoidi)
|
Intramuskularno†
|
|
Tuberkuloza (vidi BCG)
|
—
|
—
|
|
Tifus
|
Kapsularni polisaharid
|
Intramuskularno
|
|
Tifus
|
Živo oslabljeno cjepivo
|
Oralno
|
|
Vodene kozice
|
Živi virus
|
Supkutano
|
|
Žuta groznica
|
Živi virus
|
Supkutano
|
|
Herpes zoster
|
Rekombinantno adjuvantirano cjepivo
|
Intramuskularno†
|
|
Herpes zoster
|
Živi virus
|
Supkutano
|
Primjena cjepiva
Cjepiva treba primijeniti točno prema preporukama u uputama proizvođača. Međutim, za većinu cjepiva se razmak između pojedinih doza može produljiti bez gubitka učinkovitosti cjepiva.
Cjepiva se putem injekcija obično primjenjuju intramuskularno u sredinu lateralnog dijela bedra (u tek prohodale i veće djece) ili u deltoidni mišić (u školske djece i odraslih). Pojedina cjepiva se daju supkutano. Za detalje o primjeni cjepiva, vidi CDC-ove Vaccination Administration: Recommendations and Guidelines i Administering Vaccines to Adults.
Povreda ramena povezana s primjenom cjepiva (SIRVA) može biti uzrokovana nenamjernom injekcijom cjepiva u tkiva i strukture ispod deltoidnog mišića ramena (1, 2).
Kliničari bi trebali imati uspostavljen protokol koji omogućuje provjeru cjepnog statusa pacijenta pri svakoj posjeti liječniku kako bi se osiguralo cijepljenje osoba prema preporukama. Pacijente (ili skrbnike) treba poticati na čuvanje povijesti cijepljenja (pismeno ili elektronski) kao i na dijeljenje tih podataka sa svim novim zdravstvenim djelatnicima i institucijama kako bi se osigurala ažuriranost njihovog cjepnog statusa.
Savjeti i zamke
-
Ako se prekine serijsko davanje doza cjepiva, preporuča se primjena iduće doze pri idućem dolasku pacijenta, imajući u vidu da je preporučeni interval između doza prošao. Nije preporučeno ispočetka davati seriju cjepiva (tj. od prve doze).
|
Ako se prekine serijsko davanje doza cjepiva (npr. za hepatitis B ili humani papiloma virus), preporuča se primjena iduće doze pri idućem dolasku pacijenta, imajući u vidu da je preporučeni interval između doza prošao. Nije preporučeno ispočetka davati seriju cjepiva (npr. od prve doze). Nije preporučeno ispočetka započinjati seriju doza cjepiva (tj. od prve doze).
Smjernice za primjenu cjepiva u odraslih
|
Parametar
|
Veličina igle
|
Komentar
|
|
Prema načinu primjene
|
|
SC
|
23-25 gauge
duljina 5/8 "
|
Igla se treba umetnuti u masno tkivo iznad tricepsa
|
|
IM
|
23-25 gauge za injekciju u deltoidni mišić
|
Duljina igle se određuje prema spolu i tjelesnoj masi (vidi dolje).
|
|
Prema spolu i tjelesnoj masi za IM injekcije
|
|
Muško ili žensko, <60 kg
|
duljina 5/8-1"
|
Igla duljine 5/8" se može koristiti za IM injekcije u deltoidni mišić samo ako potkožno tkivo nije nakupljeno te je injekcija pod kutom od 90°.
|
|
Žene 60-90 kg
|
duljina 1-1,5"
|
—
|
|
Muškarci 60-118 kg
|
duljina 1-1,5"
|
—
|
|
Žene > 90 kg
|
duljina 1,5"
|
—
|
|
Muškarci > 118 kg
|
duljina 1,5"
|
—
|
Istodobna primjena različitih cjepiva
Uz rijetke iznimke, istodobna primjena više cjepiva je sigurna, učinkovita i prikladna. Naročito je praktična u slučaju nedostupnosti djece za iduće cijepljenje ili kada je potrebno primijeniti istodobno više cjepiva kod odraslih (npr. prije međunarodnih putovanja). Iznimka je istovremena primjena pneumokoknog konjugiranog cjepiva (PCV13) i meningokoknog konjugiranog cjepiva MenACWY-D (Menactra®) u djece s funkcionalnom ili anatomskom asplenijom. U toj situaciji, ta dva cjepiva se ne smije primjeniti pri istom posjetu, već pri različitim posjetima u razmaku od ≥ 4 tjedna.
Istovremena primjena cjepiva se odnosi na primjenu kombinacije cjepiva (vidi tablicu) ili primjenu cjepiva sa više od jednog antigena≥. Istovremeno se cjepiva mogu primijeniti na različita mjesta i u različitim špricama.
Ako se živa virusna cjepiva (vodene kozice i MMR) ne primjene zajedno, preporuča se razmak od ≥ 4 tjedna između primjena.
Primjena cjepiva - reference
-
1. Barnes MG, Ledford C, Hogan K: A "needling" problem: Shoulder injury related to vaccine administration. J Am Board Fam Med 25 (6):919–922, 2012. doi: 10.3122/jabfm.2012.06.110334.
-
2. Nair N: Update on SIRVA Advisory Committee on Immunizations Practices. Pristup 10/11/16.
Ograničenja, mjere opreza i visokorizične skupine
Ograničenja i mjere opreza su razlozi koji povećavaju rizik od nuspojava na cjepivo ili koji smanjuju učinkovitost cjepiva u stvaranju imuniteta. Ovi razlozi su obično privremeni, što znači da se cjepivo može dati odgođeno. Ponekad je cijepljenje indicirano unatoč postojanju ograničenja i potrebi opreza jer zaštitni učinak cjepiva nadmašuje rizik od nuspojave.
Kontraindikacije su uvjeti u slučaju kojih postoji povećan rizik od ozbiljnih nuspojava. Cjepivo se ne smije davati u slučaju postojanja kontraindikacije.
Alergije
Za većinu cjepiva jedina kontraindikacija je ozbiljna alergijska reakcija (npr. anafilaktička reakcija) na cjepivo ili sastavnice cjepiva.
Alergija na jaja je česta u SAD-u. Neka cjepiva proizvedena na staničnim kulturama, uključujući većinu cjepiva protiv gripe, sadrže tragove antigena jaja. Stoga postoji zabrinutost zbog korištenja takvih cjepiva u bolesnika koji su alergični na jaja. CDC-ove smjernice za cjepivo protiv gripe navode da su teške alergijske reakcije (tj. anafilaksija) malo vjerojatne, usprkos mogućnosti za pojavom blagih reakcija, zbog čega je cijepljenje inaktiviranog cjepiva protiv gripe kontraindicirano samo u onih pacijenata koji su imali anafilaksiju nakon ranije primjene bilo kojeg cjepiva protiv gripe ili na sastavnicu cjepiva, uključujući protein jajeta.
Ostale preporuke za pacijente s podatkom o alergiji na jaja uključuju:
-
Samo urtikarija nakon izlaganja jajima: pacijentima treba dati cjepivo protiv gripe prilagođeno dobi.
-
Ostale reakcije na jaja (npr. angioedem, respiratorni distres, omaglica, neprekidno povraćanje i reakcije koje su zahtijevale adrenalin ili drugo hitno liječenje): pacijentima se može dati cjepivo protiv gripe prilagođeno dobi. Ipak, davanje cjepiva se preporuča u bolničkoj ili ambulantnoj medicinskoj ustanovi kako bi bilo nadzirano od strane liječnika koji ima iskustva s prepoznavanjem i tretiranjem teških alergijskih reakcija.
-
Prethodna teška alergijska reakcija na cjepivo protiv gripe, bez obzira na komponentu za koju se sumnja da je odgovorna za reakciju, je kontraindikacija za buduće primanje cjepiva.
Asplenija
Asplenični pacijenti imaju predispoziciju za bakterijemiju, prvenstveno u slučaju inkapsuliranih mikrooganizama, kao što su Streptococcus pneumoniae, Neisseria meningitidis, ili Haemophilus influenzae tipa b (Hib). Odrasli sa asplenijom trebaju dobiti sljedeća cjepiva (ako je moguće prije splenektomije):
-
Hib konjugirano cjepivo (HbCV): jedna doza bez bustera
-
Meningokokno konjugirano cjepivo (MenACWY): 2 doze u intervalu od 8 do 12 tjedana uz bustere svakih 5 god
-
Cjepivo protiv meningokoka skupine B (MenB): 2 doze MenB-4C u intervalu od ≥ 1 mjeseca ili 3 doze MenB-FHbp prema shemi 0, 1–2 i 6 mjeseci
-
Pneumokokno konjugirano (PCV13) i polisaharidno cjepivo (PPSV23): PCV13 ako ranije nije provedeno potpuno cijepljenje kroz rutinsko cijepljenje, potom PPSV23 8 tjedana kasnije (bar ≥ 2 tjedna prije ili poslije splenektomije) s jednom buster dozom PPSV23 nakon 5 god i rutinska buster doza u dobi od 65 godina.
Dodatne doze se mogu dati prema kliničkoj procjeni.
Upotreba krvnih pripravaka
Živa cjepiva se ne smiju primjenjivati istodobno s transfuzijom krvi, plazme ili imunoglobulina s obzirom na mogućnost ometanja stvaranja protutijela. U tim situacijama se preporuča primijeniti živo cjepivo 2 tjedna prije ili 6 do 12 tjedana nakon primjene imunoglobulina.
Vrućica ili druga akutna bolest
Vrućica >39 ° C ili teška bolest bez vrućice zahtjeva odgađanje cijepljenja, ali manje infekcije, kao što je obična prehlada (čak i sa blažom vrućicom), ne zahtijevaju odgodu cijepljenja. Ova mjera opreza sprječava potencijalnu nesigurnost u uzrok simptoma tj. problem distinkcije radi li se o nuspojavi cjepiva ili o bolesti. Cijepljenje se odgađa do regresije simptoma bolesti ako je moguće.
Guillain-Barréov sindrom
Pacijenti koji su razvili Guillain-Barréov sindrom (GBS) u roku od 6 tjedana nakon primanja cjepiva protiv gripe ili DTaP mogu dobiti cjepivo ako korist od cijepljenja nadmašuje rizike. Na primjer, za pacijente koji su razvili GBS nakon jedne doze DTaP cjepiva, može se razmisliti o davanju cjepiva u slučaju izbijanja epidemije pertusisa. Međutim, preporuča se takve odluke donositi u dogovoru sa specijalistom infektologije.
Savjetodavni odbor za imunizaciju (ACIP) više ne smatra anamnestički podatak o GBS kao indikaciju za oprez pri primanju meningokoknog konjugiranog cjepiva, iako je ono i dalje na popisu mjera opreza u pakiranju proizvođača.
Imunokompromitirani pacijenti
Imunokompromitirani bolesnici ne bi smjeli primiti cjepiva sa živim uzročnicima, koja mogu izazvati teške ili smrtonosne infekcije. Ako je imunokompromitiranost uzrokovana imunosupresivnom terapijom (npr. visokim dozama kortikosteroida [≥ 20 mg prednisona ili ekvivalent za ≥ 2 tjedna], antimetaboliti, imunomodulatori, alkilirajući spojevi, radijacija), primjenu živih virusnih cjepiva treba odgoditi do oporavka imunološkog sustava od liječenja (period oporavka ovisi o terapiji koja se koristi). Za pacijente koji primaju dugotrajnu imunosupresivnu terapiju, kliničari trebaju odvagati rizike i koristi cijepljenja i/ili ponovnog cijepljenja skupa sa secijalistom za zarazne bolesti.
Pacijenti s HIV infekcijom trebaju primiti sva inaktivirana cjepiva (npr. acelularno cjepivo difterija-tetanus-hripavac [Tdap], polio [IPV], Hib) u skladu s rutinskim preporuka. Unatoč općem oprezu kod primjene živih virursnih cjepiva, pacijentima koji imaju broj CD4 ≥ 200/ul (tj. nisu ozbiljno imunokompromitirani) mogu se dati neka živa virusna cjepiva, uključujući i cjepivo protiv ospica-zaušnjaka-rubeole (MMR). Pacijenti s HIV infekcijom trebaju primiti oba pneumokokna cjepiva, i konjugirano i polisaharidno, uz docjepljivanje nakon 5 godina.
Živa cjepiva
Cjepiva koja sadrže žive uzročnike se ne smiju primjenjivati istodobno s krvlju, plazmom ili imunoglobulinima, koji mogu omesti stvaranje željenih protutijela. Ta cjepiva bi trebalo dati 2 tjedna prije ili 6 do 12 tjedana nakon primjene imunoglobulina.
Pod živa cjepiva spadaju:
Trudnoća
Trudnoća predstavlja relativnu kontraindikaciju za cijepljenje protiv ospica–mumpsa–rubeole, pneumokoka, vodenih kozica i cijepljenje drugim živim cjepivima
Cijepljenje s HPV cjepivom se ne preporučuje.
Transplantacija
Prije podvrgavanja presađivanju solidnih organa, bolesnici trebaju primiti sva odgovarajuća cjepiva. Bolesnici kojima su presađene alogene ili autologne hematopoetske stanice se smatraju neimuniziranim te trebaju dobiti ponovljene doze svih prikladnih cjepiva. Njega ovih bolesnika je složena, te pri odlučivanju o cijepljenju trebaju sudjelovati pacijentov hematolog-onkolog i specijalist infektolog.
Sigurnost cjepiva
U SAD-u, sigurnost cjepiva je osigurana kroz nekoliko sustava nadziranja. Određene pojave nakon rutinskog cijepljenja se moraju prijaviti putem pošte, telefaksom ili elektronskim putem na CDC-jev Sustav prijave štetnih učinaka cjepiva [VAERS], i poveznicom za Sigurnost cjepiva (VSD)]. Za dodatne informacije o sigurnosti pojedinih cjepiva, vidi Vaccine Safety na web stranici CDC.
Ipak, mnogi roditelji su i dalje zabrinuti zbog sigurnosti i mogućih neželjenih učinaka (posebno autizam) cjepiva u djetinjstvu. Ova pitanja, ovjekovječena na internetu, doveli su do toga da neki roditelji ne cijepe svoju djecu svim ili pojedinim preporučenim cjepivima. ( vidi: Pokret anti-cijepljenje). Kao rezultat toga, izbijanje epidemija bolesti čiju smo prevalenciju smanjili cijepljenjem (npr. ospice, pertusis) postaju češće među necijepljenom djecom u Sjevernoj Americi i Europi.
Jedan od glavnih razloga je zabrinutost roditelja da da cjepiva povećavaju rizik od autizma. Razlozi koji se navode su:
-
Moguća povezanost kombinacije cjepiva ospica-zaušnjaka-rubele s autizmom.
-
Mogućnost poticanja autizma timerosalom (timerosal je konzervans na bazi žive koji se koristi u nekim cjepivima) (vidi Timerosal i autizam)
-
Uporaba više cjepiva simultano, prema preporukama.
Godine 1998., Andrew Wakefield i njegovi kolege su objavili kratki izvještaj u The Lancet ( vidi: MMR cjepivo i autizma). U njemu, Wakefield je pretpostavio vezu između virusa ospica u MMR cjepivu i autizma. Ovo izvješće je dobilo značajnu pozornost medija diljem svijeta, a mnogi roditelji su počeli sumnjati u sigurnost MMR cjepiva. Međutim, od tada, The Lancet je povukao izvještaj, jer je sadržavao ozbiljne znanstvene nedostatke. Kasnije su napravljene mnoge velike studije koje nisu pokazale ikakvu vezu između cjepiva i autizma.
Gerbner i Offit su pregledali epidemiološke i biološke studije o ovom pitanju, te nisu našli dokaze koji podupiru povezanost između upotrebe cjepiva i rizik od autizma (1). Američki institut za medicinu cijepljenja i odbor provjere sigurnosti je pregledao epidemiološke studije (objavljene i neobjavljene) kako bi se utvrdilo uzrokuju li autizam cjepivo ospica-zaušnjaka-rubeole i cjepiva koja sadržavaju timerosal te kako bi identificiralo moguće biološke mehanizme za takav učinak. Na temelju dokaza, ova grupa je odbacila uzročnu vezu između gore navedenih cjepiva i autizma (2).
Trenutno, gotovo svako cjepivo za djecu ne sadrži timerosal. Male količine timerosala se i dalje koristite u viđedoznim cjepivima protiv gripe te u nekoliko drugih cjepiva namijenjenih za uporabu u odraslih. Informacije o cjepivima koja sadrže nisku razinu žive ili timerosala potražite na web-stranici FDA (Thimerosal and Vaccines) i Thimerosal Content in Some US Licensed Vaccines. Timerosal se također koristi u mnogim cjepiva proizvedenim u zemljama u razvoju.
Kao i kod svakog liječenja, kliničari trebaju razgovarati sa svojim pacijentima o relativnim rizicima i prednostima preporučenih cjepiva. Konkretno, liječnici moraju biti sigurni da su roditelji pacijenta svjesni mogućih ozbiljnih posljedica (uključujući smrt) do kojih mogu dovesti bolesti koje se sprječavaju cijepljenjem, kao što su ospice, Hib infekcije i pertusis. Također, liječnici trebaju raspraviti s roditeljima bilo kakve sumnje i zabrinutosti vezane uz cijepljenje njihove djece. Više ovakvih rasprava može se pronaći na CDC: Talking with Parents about Vaccines for Infants i Parents Guide to Childhood Immunizations).
SIgurnost cjepiva reference
-
1. Gerber JS, Offit PAGerber JS, Offit PA: Cjepiva i autizam: Priča o pomicanja hipoteze. Clin Infect Dis 48(4):456-61, 2009.
-
2. Institute of MedicineInstitute of Medicine: Sigurnost Imunizacija pregled: Cjepiva i autizam. Washington DC: Dostupno na http://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK25349/.
Cjepljenje putnika
Za putovanja u pojedina endemska područja zaraznih bolesti su ponekad obvezna dodatna cijepljenja. Te informacije se mogu dobiti telefonski od CDC-a: telefonski servis (1-800-232-4636 [CDC-INFO]) i web stranice (wwwnc.cdc.gov/travel/) koji su na raspolaganju 24 sata/dan.