Prenešeno novorođenče je ono rođeno nakon 42 tjedna gestacije.
Uzrok prenešenosti nije poznat, no prethodni porod prenešenosg novorođenčeta povećava rizik 2 do 3 puta. Prenešenost može biti prouzrokovana poremećajima koji zahvaćaju fetalnu osovinu hipofiza - nadbubrežna žlijeza (npr. anencefalija, hipoplazija nadbubrežne žlijezde, kongenitalna adrenalna hipoplazija) te deficitom placentalne sulfataze kod stanja poput x-vezane ihtioze.
Patofiziologija
U većini slučajeva, nastavak fetalnog rasta između 39. i 43. tjedna gestacije rezultira porodom makrosomnog novorođenčeta. Ponekad u tom periodu dolazi do involucije posteljice, a multipli infarkti i degeneracija vila uzrokuju sindrom insuficijencije posteljice. U ovom sindromu, fetus prima nedovoljne količine hranjivih tvari i kisika od majke što rezultira porodom mršavog (zbog slabijeg razvoja mekih tkiva) novorođenčeta koje je malo za gestacijsku dob, pothranjeno i bez zaliha glikogena. Nakon termina poroda, smanjuje se volumen amnijske tekućine što dovodi do razvoja oligohidramniona.
Komplikacije
Prenešena novorođenčad imaju veći morbiditet i mortalitet od novorođenčadi rođene u terminu i to u najvećem slučaju uslijed
Perinatalna asfiksija može biti poslijedica insuficijencije posteljice kao i poslijedica kompresije pupkovine uzrokovane oligohidramnionom.
Sindrom aspiracije mekonija može biti izrazito teškog tijeka jer je smanjen volumen amnijske tekućine te je stoga aspirirani mekonij gušći. Perzistentna plućna hipertenzija. se često javlja nakon aspiracije mekonija
Neonatalna hipoglikemija
je uzrokovana nedostatnim zalihama glikogena neposredno nakon poroda. Budući da se anaerobnim metabolizmom brzo troši preostali pohranjeni glikogen, ako dođe do razvoja perinatalne asfiksije hipoglikemija se pogoršava.
Simptomi i znakovi
Prenešena djeca su živahna i doimaju se zrelom ali imaju smanjenu masu mekih tkiva, osobito potkožnog masnog tkiva Na ekstremitetima koža može labavo visiti i često je suha i ljušti se. Nokti na rukama i nogama su dugi. Nokti i pupkovina mogu biti obojeni mekonijem ispuštenim in utero.
Dijagnoza
Dijagnoza prenešenosti se temelji na procjeni gestacijske dobi, što uključuje i klinički pregled te se na procjenjenom danu poroda ( vidi: Procjena gestacijske dobi—nova Ballardova procjena.) temeljem datuma poslijednje menstruacije.
Liječenje
Poboljšana opstetrijska skrb tijekom posljednja dva desetljeća značajno je smanjila broj novorođenčadi koja se rađaju nakon 41 tjedna gestaije, što je također smanjilo incidenciju sindroma aspiracije mekonija.
Prenešena novorođenčad je izložena riziku od hipoglikemije te trebaju pažljivo praćenje i zbrinjavanje.
Kod liječenja novorođenčadi sa perinatalnom asfiksijom zbrinjavanje ovisi o težini stanja. Terapijska hipotermija može pomoći novorođenčadi s umjerenom ili teškom encefalopatijom koja je imala tešku acidozu pri rođenju, nisku Apgar ocjenu nakon 5 min, i / ili potrebu za dugotrajnom reanimacijom.
Niti incidencija niti težina sindroma aspiracije mekonija nije smanjena endotrahealnom sukcijom nakon poroda bez obzira na to koliko je viskoznost mekonija i stanja novorođenčeta, stoga endotrahealnu intubaciju treba napraviti samo u one novorođenčadi koja zahtjeva respiratornu potporu. Novorođenčad sa sindromom aspiracije mekonija može zahtijevati invazivnu ventilaciju; ponekad je korisna i visokofrekventna ventilacija. Sedacija je često potrebna.
Liječenje egzogenim surfaktantom nije pridonijelo smanjenju smrtnosti ali smanjuje vjerojatnost potrebe za liječenjem ekstrakorporalnom membranskom oksigenacijom (ECMO), pa se surfaktant često koristi u novorođenčadi sa značajnim respiratornim distresom. ECMO je dostupan u relativno malom broju neonatalnih centara i rezerviran je za novorođenčad hipoksičnom respiratornom insuficijencijom refraktornom na konvencionalne metode liječenja.
Perzistentna plućna hipertenzija liječi se potpornom terapijom i inhalacijskim dušičnim oksidom ili drugim plućnim vazodilatatorima.