Anizokorija

Autor: Christopher J. Brady, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Zoran Vatavuk, dr. med.
Prijevod: Maja Malenica Ravlic, dr. med.

Anizokorija je neujednačena veličina zjeničnog otvora. Anizokorija kao takva ne uzrokuje simptome.

Etiologija

Najčešći uzrok anizokorije je

  • Fiziološki (prisutna u oko 20% osoba): Razlika u veličini zjeničnog otvora u fiziološkoj anizokoriji je obično ≤ oko 1 mm.

Vidjeti tablicu za druge uzroke anizokorija.

Mnogi poremećaji imaju anizokoriju kao prateći simptom zbog šarenične ili neurološke disfunkcije, ali obično se manifestiraju s drugim neugodnim simptomima (npr. uveitis, moždani udar, subarahnoidno krvarenja, akutni glaukom zatvorenog kuta ).

Procjena

Cilj procjene je da se razjasni fiziološki mehanizam anizokorije. Tijekom utvrđivanja određenog mehanizma (npr. Horner sindrom, paraliza 3. moždanog živca), liječnici povremeno mogu dijagnosticirati i ozbiljne skrivene poremećaje (npr. tumor, aneurizme) koji se manifestiraju sa anizokorijom.

Anamneza

Povijest bolesti sadašnje dijagnoze uključuje prisutnost, karakter i trajanje simptoma. Bilo kakav anamnestički podatak o traumi glave ili oka treba biti naveden.

Ispitivanjem po organskim sustavima traže se simptomi koji bi mogli ukazivati na uzrok, kao što su prirođeni poremećaji ili kromosomske abnormalnosti (kongenitalni defekti); spuštena vjeđa, kašalj, bol u prsima, ili dispneja (Horner sindrom); genitalne lezije, adenopatija, osip, ili groznica (sifilis); i glavobolja ili drugi neurološki simptomi (Horner sindrom ili paraliza 3. moždanog živca).

Povijest bolesti uključuje poznate očne bolesti i kirurške zahvate te izloženost lijekovima.

Fizikalni pregled

Veličina zjenice te reakcija zjenice na svjetlo treba se ispitivati u osvijetljenoj i u tamnoj prostoriji. Akomodacija i bulbomotorika treba biti ispitana. Očne strukture se pregledavaju pomoću biomikroskopa ili pomoću drugih povećala radi utvrđivanja strukturne patologije i ptoze. Ostali očni simptomi se procijenjuju kako je klinički indicirano. Stara fotografija pacijenta ili pacijentova vozačka dozvola treba biti pogledana (uvećana ako je to moguće) da se vidi da li anizokorija bila prisutna i ranije.

Upozoravajući znakovi

Sljedeći nalazi su od posebne važnosti:

  • Ptoza

  • Anhidroza

  • Zjenice koje više reagiraju prilikom akomodacije nego na svjetlosni podražaj

  • Oslabljena bulbomotorika

Interpretacija nalaza

Ako je razlika u veličini zjenica izraženija u mraku, manja zjenica je patološka; Najčešći uzroci su Hornerov sindrom i fiziološka anizokorija. Oftalmolog ih moze izdiferencirati jer manja zjenica u Hornerovom sindromu se na primjenu midrijatika ne širi (dilatira) (npr,. 10% kokaina). U fiziološkim anizokorijama, razlika u veličini zjenica može biti jednaka na svjetlu i u mraku.

Ako je razlika u veličini zjenica izraženija na svjetlu, patološka je šira zjenica. Ako je bulbomotorika smanjena, udružena sa ptozom, vrlo vjerojatno se radi o parezi 3. moždanog živca. Ako je bulbomotorika uredna, daljnju dijagnostičku obradu radi oftalmolog kapajući miotik ( pupilarni konstriktor) (npr,. 0,1% pilokarpin). Ako je veća zjenica suzi (kontrahira), uzrok je najvjerojatnije Adieova tonična pupila, ako se veća zjenica ne suzi, uzrok su najvjerojatnije lijekovi ili strukturalna oštećenja (npr. trauma, nakon operativnog zahvata) šarenice.

Testiranje

Testiranje je obično nepotrebno, ali je indicirano kod klinički indikativnih poremećaja. Pacijenti s Hornerovim sindromom ili paralizom 3. moždanog živca obično zahtijevaju MR mozga ili CT i, oni sa Hornerovim sindrom, CT toraksa.

Liječenje

Liječenje anizokorije kao simptoma nije potrebno. Poremećaje u podlozi (npr. Hornerov sindrom) treba dijagnosticirati i liječiti kao što je indicirano.

Ključne poruke

  • Fiziološka anizokorija je vrlo česta, pri čemu je razlika veličine zjenica < 1 mm.

  • Zjenice se pregledavaju u tami i na svjetlu te se provjeravaju stare fotografije ili vozačka dozvola te na taj način se dobivaju značajne informacije za postavljanje ispravne dijagnoze.

  • U pacijenta sa Hornerovim sindromom ili paralizom 3. moždanog živca treba razmotriti ozbiljne poremećaje.