Anksiozni poremećaj zbog bolesti je zaokupljenost i strah od prisutstva ili stjecanja ozbiljnog poremećaja. Dijagnoza se potvrđuje prisutstvom straha i simptoma ≥6 mj. usprkos razuvjeravanju podrobnom zdravstvenom obradom. Liječenje uključuje dosljedan, podržavajući odnos liječnika i pacijenta, kognitivno-bihevioralnu terapiju i inhibitore ponovne pohrane serotonina.
(Vidi također Pregled somatizacije.)
Anksiozni poremećaj zbog bolesti (ranije hipohondrijaza-- pojam koji je napušten zbog svog pogrdnog značenja) najčešće počinje u ranoj odrasloj dobi i podjednako je zastupljen kod muškaraca i žena.
Porijeklo straha pacijenta proizlazi iz pogrešnog tumačenja nepatoloških tjelesnih simptoma ili normalnih tjelesnih funkcija (npr. kruljenje u trbuhu, nadutost ili grčevi u trbuhu, osjećaj lupanja srca, znojenje).
Simptomi i znakovi
Pacijenti su toliko zaokupljeni idejom da imaju ili da će oboljeti, da njihova anksioznost narušava socijalno i profesionalno funkcioniranje ili uzrokuje značajne poteškoće. Tjelesni simptomi nisu nužno prisutni, ukoliko ih ima, kod pacijenata izazivaju zabrinutost mogućim posljedicama.
Pojedini pacijenti ponavljano vrše samopreglede (primjerice, gledaju grlo u ogledalu, pretražuju lezije po koži). Lako ih uznemiri svaka nova tjelesna senzacija. Pojedini često odlaze liječniku (traženje njege); drugi rijetko traže liječničku skrb (izbjegavanje njege).
Tijek je često kroničan—u nekim slučajevima fluktuira, u nekim je stabilan. Moguć je oporavak.
Dijagnoza
Dijagnoza se zasniva prema kriterijima DSM-5, koji uključuju:
-
zaokupljenost pacijenta prisutstvom ili stjecanjem ozbiljne bolesti.
-
Većina pacijenata nema tjelesnih simptoma ili su oni minimalni.
-
Pacijenti su vrlo zabrinuti za zdravlje i lako ih uznemire osobni zdravstveni problemi.
-
Ponavljano provjeravaju zdravstveno stanje ili izbjegavaju liječničke preglede i bolnice.
-
Zaokupljenost bolešću traje ≥ 6 mj, s mogućnošću promjene specifične bolesti
-
zaokupljenost se ne može bolje objasniti depresijom i drugim psihičkim poremećajem.
Pacijenti koji imaju značajne somatske simptome i primarno su zabrinuti samim simptomima dijagnosticiraju se kao poremećaj somatskih simptoma.
Liječenje
Povjerljiv odnos s brižnim, ohrabrujućim liječnikom koristi pacijentima. Ukoliko je ublažavanje simptoma neadekvatno, uputno je tražiti pomoć psihijatra, uz nastavljen nadzor liječnika primarne zaštite.
U liječenju se koriste inhibitorimi ponovne pohrane serotonina i kognitivno-bihevioralna terapija.