Šigeloza

Autori: Larry M. Bush, MD
Maria T. Perez, MD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Ivana Valenčak - Ignjatić, dr. med.

Šigeloza je akutna infekcija crijeva koju uzrokuje gram-negativna Shigella sp. Simptomi su vrućica, mučnina, povraćanje i proljev, obično krvav. Dijagnoza se postavlja klinički, a potvrđuje izolacijom uzročnika iz koprokulture. Liječenje blage infekcije je suportivno, uglavnom rehidracijom; antibiotici (npr. ciprofloksacin, azitromicin, ceftriakson) se daju kod umjereno do jako bolesnih i bolesnika visokog rizika s krvavim proljevom ili imunokompromitiranih i može skratiti trajanje bolesti i smanjiti kontagioznost.

Rod Shigella je rasprostranjen širom svijeta i tipični je uzročnik upalne dizenterije, odgovoran za 5–10% bolesti s proljevom u mnogim područjima. Shigella se dijeli u 4 glavne podskupine:

  • A (S. dysenteriae)

  • B (S. flexneri)

  • C (S. boydii)

  • D (S. sonnei)

Svaka subgrupa se dijeli u serološki određene tipove. S. flexneri i S. sonnei su rašireniji nego S. boydii, te osobito zarazne S. dysenteriae. S. sonnei je najčešći izolat u SAD-u.

Izvor infekcije je feces zaraženih osoba ili oporavljenih nosioca; ljudi su jedini prirodni rezervoar Shigella. Neposredni se prijenos odvija fekalno–oralnim putem. Do posrednog prijenosa dolazi hranom i posrednicima. Kao prijenosnici služe muhe.

Shigella je relativno otporna na želučanu kiselinu, ingestija samo 10-100 organizama može uzrokovati bolest. Do epidemija najčešće dolazi u prenaseljenim područjima s neodgovarajućim sanitarnim uvjetima. Šigeloza je osobito česta u male djece koja žive u endemskim područjima. Odrasli obično imaju lakši oblik bolesti.

Rekonvalescenti i subklinički nosioci mogu predstavljati značajne izvore infekcije, no pravo, dugotrajno kliconoštvo je rijetko.

Epizoda šigeloze daje imunitet specifičan za serotip najmanje nekoliko godina. Pacijenti mogu imati dodatne epizode šigeloze uzrokovane drugim serotipovima.

Shigella uzročnici prodiru kroz sluznicu donjeg dijela crijeva, uzrokujući izlučivanje sluzi, hiperemiju, leukocitnu infiltraciju, te često, površne vrijedove sluznice. Shigella dysenteriae tipa 1 (koje u SAD–u nema, osim u putnika iz endemskih krajeva) izlučuje Shiga toksin, koji uzrokuje vodenasti proljev i ponekad, hemolitično–uremični sindrom.

Simptomi i znakovi

Inkubacija Shigella infekcije traje 1–4 dana. Najčešći simptom, vodenasti proljev, ne može se razlikovati od drugih bakterijskih, virusnih i protozoalnih infekcija koje izazivaju sekrecijsku aktivnost crijevnog epitela. Vrućica može biti prisutna.

U odraslih, početni simptomi šigeloze mogu biti

  • Epizode grčevitih bolova u trbuhu

  • Hitan nagon na defekaciju (tenezmi)

  • Prolaz formirana izmeta koji privremeno ublažava bolove

Ovi se napadi vraćaju sa sve većom žestinom i učestalošću. Proljev postaje izražen, stolica je mekana ili tekuća i sadrži sluz, gnoj i često, krv. Uslijed jakih tenezama može doći do prolapsa rektuma i posljedične inkontinencije stolice.

Međutim, kod odraslih ne mora biti vrućice, a proljev ne mora biti krvav niti sluzav, kao što ne moraju postojati ni tenezmi.

U odraslih se bolest obično povlači sama od sebe—blagi slučajevi za 4–8 dana, a teški za 3–6 tjedana. Do teške dehidracije i gubitka elektrolita s kolapsom cirkulacije i smrti dolazi uglavnom u oslabljenih odraslih osoba i djece <2 god.

Rijetko, šigeloza započinje iznenada sa seroznom (ponekad krvavom) stolicom ili stolicom poput rižine vode. Bolesnik može povraćati i brzo dehidrirati. Infekcija se može očitovati delirijem, konvulzijama i komom, uz slab proljev ili bez njega. Smrt može nastupiti za 12 do 24 h.

U male djece, početak je nagao, s vrućicom, razdražljivošću ili pospanošću, anoreksijom, mučninom i povraćanjem, bolovima u abdomenu i distenzijom te tenezmima. Za 3 dana se u stolici pojavljuju krv, gnoj i sluz. Broj stolica se može povećati na ≥20/dan a gubitak težine i dehidracija postaju izraženi. Ako se ne liječi, dijete može umrijeti u prvih 12 dana. Ako preživi, akutni simptomi slabe tijekom 2. tjedna.

Komplikacije

U djece se šigeloza uzrokovana S.dysenteriae tip 1 može komplicirati hemolitičko–uremičkim sindromom.

Moguća je sekundarna bakterijska infekcija, osobito u oslabljenih i dehidriranih bolesnika.

Teški vrijedovi sluznice mogu dovesti do značajnog gubitka krvi.

Pacijenti (posebice oni s HLA-B27 genotipom) mogu razviti reaktivni artritis (artritis, konjunktivitis, uretritis) nakon šigeloze (i drugih enteritisa).

Druge komplikacije su rijetke, a obuhvaćaju konvulzije u djece, miokarditis i, rijetko, perforaciju crijeva.

Infekcija ne postaje kronična i ne predstavlja etiološki faktor za razvoj ulceroznog kolitisa.

Dijagnoza

  • koprokultura

Dijagnoza se lakše postavlja ako se posumnja na ovu bolest prilikom epidemija i u endemskim područjima te kad se nađu leukociti u stolici u razmazima obojenim metilenskim modrilom ili po Wrightu. Dijagnoza se postavlja koprokulturom i potrebno ju je učiniti; za teško bolesne ili rizične bolesnike, uz testiranje osjetljivosti na antibiotike.

U bolesnika sa simptomima dizenterije (krvave i sluzave stolice), diferencijalna dijagnoza treba uključiti invazivne Escherichia coli, Salmonella, Yersinia, i Campylobacter infekcije; amebijazuClostridium difficile infekcije i virusne proljeve.

Rektoskopski, površina sluznice je difuzno eritematozna, s brojnim malim vrijedovima. Iako leukopenija ili označena leukocitoza mogu biti prisutni, prosjek broj leukocita u krvi je u prosjeku 13000 /μL. Česta je hemokoncentracija, kao i metabolička acidoza izazvana proljevom.

Liječenje

Gubitak tekućine se liječi simptomatski peroralnom ili IV nadoknadom tekućine.

Antidijarealni lijekovi (np.r loperamid) mogu produžiti bolest i ne smiju se koristiti.

Antibiotici mogu ublažiti simptome i smanjiti izlučivanje Shigelle, ali kod blage bolesti u zdravih odraslih nisu nužni. Međutim, neki pacijenti, uključujući sljedeće, obično se trebaju liječiti:

  • Djeca

  • Starije osobe

  • Oslabljeni bolesnici

  • Bolesnici s umjerenim do teškim oblikom bolesti

Za odrasle, mogu se koristiti sljedeći antibiotici:

  • Fluorokinoloni (kao što su ciprofloksacin 500 mg po svakih 12 h tijekom 3 do 5 dana)

  • Azitromicin 500 mg po jednom dnevno i potom 250 mg jednom dnevno tijekom 4 dana

  • Ceftriakson 2 g dnevno tijekom 5 dana

Mnogi Shigella izolati vjerojatno će biti otporni na ampicilin, sulfametoksazol/trimetoprim (TMP/SMX), i tetracikline, ali obrasci rezistencije variraju prema zemljopisnoj regiji.

Prevencija

Prije baratanja hranom ruke treba pažljivo oprati, a zagađenu odjeću i posteljinu treba iskuhati u otopini deterdženta i vode. Kod bolesnika i nosilaca treba poduzeti odgovarajuće mjere izolacije (osobito što se stolice tiče).

Razvija se živo peroralno cjepivo, a ispitivanja u endemskim područjima su obećavajuća. Međutim, imunitet je općenito specifičan za tip, tako da bi cjepivo trebalo biti polivalentno ili sadržavati antigen zajednički za višestruke serotipove.

Ključne točke
Politika privatnosti