Do razaranja trombocita dolazi zbog imunoloških uzroka (virusnih infekcija, lijekova, kolagenoza ili limfoproliferativnih bolesti, transfuzija krvi) i neimunoloških uzroka (sepsa, ARDS). Manifestacije su petehije, purpura i mukozna krvarenja. Laboratorijski nalazi ovise o uzroku. Anamneza može ponekad biti jedini putokaz prema dijagnozi. Liječenje je obično usmjereno na osnovnu bolest.
(Vidi također Pregled poremećaja trombocita.)
Akutni respiratorni distresni sindrom
Pacijenti s akutnim respiratornim distresnim sindromom također mogu razviti neimunološku trombocitopeniju, moguće sekundarnu odlaganju trombocita u plućnu kapilarnu mrežu.
Transfuzije krvi
Posttransfuzijska purpura uključuje imunološki posredovanju destrukciju trombocita koju je nemoguće razlikovati od imune trombocitopenije (ITP), izuzev postojanja podatka o transfuziji krvi u prethodnih 7 do 10 dana. Pacijent, obično žena, nema trombocitni antigen (PLA–1) koji je nazočan u većine ljudi. Transfuzija s PLA-1 pozitivnim trombocitima stimulira stvaranje anti-PLA-1 antitijela, koja (nepoznatim mehanizmom) mogu reagirati s PLA-1-negativnim trombocitima pacijenta. Rezultat je teška trombocitopenija, kojoj je potrebno između 2 i 6 tjedana da se povuče. Liječenje IV imunoglobulinima (IVIG) obično je uspješno.
Kolagenoze i limfoproliferativni poremećaji
Vezivno tkivo (npr. sistemski eritematozni lupus, sindrom antifosfolipidnih antitijela) ili limfoproliferativni poremećaji (npr. kronična limfocitna leukemija [KLL]) može uzrokovati sekundarni ITP. Kortikosteoridi i uobičajena terapija za imunu trombocitopeniju su često učinkoviti; liječenjem podliježećeg poremećaja se ne produlji uvijek remisija.
Lijekovima posredovano imunološko razaranje trombocita
Najčešće korišteni lijekovi koji povremeno izazivaju trombocitopeniju uključuju:
Osim za heparin, lijekovima inducirana trombocitopenija nastaje obično kada lijek vezan za trombocite ili protein nosač stvara novi, "strani" antigen, što uzrokuje imunološku reakciju. Stanje se ne razlikuje od ITP-a osim po anamnezi uzimanja određenog lijeka. Izostavljanjem odgovornog lijeka broj trombocita počne rasti za 1–2 dana te se oporavi na uredne vrijednosti unutar 7 dana.
Heparinom inducirana trombocitopenija
Heparinominducirana trombocitopenija (HIT) pojavljuje se u do 1% pacijenata koji primaju nefrakcionirani heparin. Heparinominducirana trombocitopenija može nastati čak i kad su vrlo niske doze heparina (npr. kad se daju bolusi da se IV ili arterijski put čuva otvorenim) korištene. Mehanizam je obično imunološki posredovan. Krvarenje rijetko nastane, ali češće se trombociti pretjerano grupiraju uzrokujući opstrukciju krvnih žila što paradoksalno dovodi do arterijske i venske tromboze koja može biti životno ugrožavajuća (npr. tromboembolijska okluzija u arterijama ekstremiteta, moždani udar, akutni infarkt miokarda).
Heparin bi trebalo odmah prestati davati u pacijenata koji postanu trombocitopenični i razviju novu trombozu ili kod kojih se broj trombocita smanji za više od 50% čekajući rezultate detekcije protutijela za heparin vezanih za faktor trombocita 4. Antikoagulaciju neheparinskim antikoagulansima (npr. argatroban, bivalirudin, fondaparinuks) bi trebalo zamijeniti barem do oporavka trombocita.
Niskomolekularni heparin (LMWH) je manje imunogen od nefrakcioniranog heparina ali ne može se koristiti za antikoagulaciju kod pacijenata s heparinominduciranom trombocitopenijom s obzirom da većina HIT protutijela križno reagira s LMWH. Fondaparinuks je prihvatljiva alternativa za mnoge bolesnike, ali s obzirom na njegov dugi 17-satni poluvijek nije prikladan za one pacijente koji bi uskoro trebali zahvat ili imaju visok rizik od krvarenja. Varfarin ne bi trebalo koristiti umjesto heparina u pacijenata s heparinominduciranom trombocitopenijom i ako je potrebna dugotrajna antikoagulacija. Varfarin treba započeti tek nakon što se broj trombocita oporavi.
Pretestna vjerojatnost trombocitopenije inducirane heparinom (4-T score)
Infekcije
HIV infekcija može uzrokovati imunološku trombocitopeniju koja se ne može razlikovati od imune trombocitopenije osim po tomu što je povezana s HIV-om. Broj trombocita može se povećati kada se primjene glukokortikoidi. Međutim, glukokortikoidi se često ne daju osim ako broj trombocita padne ispod < 20,000/mcL (< 20 × 109/L) je ti lijekovi mogu dodatno suprimirati imunu funkciju. Specifično protuvirusno liječenje obično podiže broj trombocita.
Hepatitis C infekcija je često povezana s trombocitopenijom. Aktivna infekcija može napraviti trombocitopeniju koja se ne razlikuje od imune trombocitopnije s brojem trombocita <10,000 / ul. Blaži oblici trombocitopenije (broj trombocita od 40,000 do 70,000/mcL [40 to 70 × 109/L]) može biti zbog jetrenog oštećenja koje je dovelo do smanjenje proizvodnje trombopoetina, hematopoetskog faktora rasta koji regulira rast megakariocita i proizvodnju trombocita. Trombocitopenija izazvana hepatitisom C odgovara na ista liječenja kao i imuna trombocitopenija.
Ostale infekcije, kao što su sustavne virusne infekcije (npr. Epstein-Barr virus, citomegalovirus), rikecijske infekcije (npr. Rocky Mountain pjegavi tifus) i bakterijske sepse, često su povezane s trombocitopenijom.
Trudnoća
Trombocitopenija, tipično asimptomatska, događa se kasno u gestaciji u oko 5% normalnih trudnoća (gestacijska trombocitopenija); obično je blaga (broj trombocita < 70,000/mcL [< 70 × 109/L] je rijedak), ne zahtijeva liječenje i razriješi se nakon poroda. Međutim, teška trombocitopenija se može razviti u trudnih žena s preeklampsijom i HELLP sindromom (hemolysis, elevated liver enzymes, and low platelets); takve žene tipično zahtijevaju hitni porod i transfuziju trombocita treba razmotriti kad je broj trombocita < 20,000/mcL (20 × 109/L), ili < 50,000/mcL (< 50 × 109/L) ako je porod carskim rezom.
Sepsa
Sepsa često uzrokuje neimunološku trombocitopeniju koja korelira s težinom infekcije. Trombocitopenija ima multiple uzroke
-
Aktivacija komplementa
-
Taloženje trombocita na oštećenim endotelnim površinama
-
Diseminirana intravaskularna koagulacija
-
Stvaranje imunoloških kompleksa koji se mogu povezati s trombocitima
-
Apoptoza trombocita
-
Uklanjanje sijalične kiseline s površine trombocita, što rezultira povećanim klirensom trombocita u jetri posredovano CLEC4F receptorima hepatocita Ashwell-Morell ili Kupfferovih stanica