Pregled tubulointersticijskih bolesti

Autor: Navin Jaipaul, MD, MHS
Urednica sekcije: doc. dr. sc. Karmela Altabas, dr. med.
Prijevod: dr. sc. Ljiljana Fodor, dr. med.

Tubulointersticijske bolesti predstavljaju klinički heterogenu skupinu bolesti kojoj su zajednička oštećenja tubula i intersticija. U teškim i dugotrajnim slučajevima budu zahvaćeni čitavi bubrezi, s disfunkcijom glomerula pa i zatajenjem bubrega. Primarni kategorije tubulointersticijskih bolesti su

Kontrastna nefropatija je akutne tubularna nekroza uzrokovana jodnim kontrastnim sredstvom.

analgetska nefropatija, refluksna nefropatija, i mijelomski bubreg su vrste kroničnog tubulointersticijskog nefritisa.

Tubulointersticijski poremećaji mogu rezultirati iz metaboličkih poremećaja i izloženosti toksinima.

Patofiziologija

Bubrezi su izloženi neobično visokim koncentracijama toksina. Bubrezi imaju najveću prokrvljenost od svih tkiva (oko 1,25 L / min ili 25% od srčanog minutnog volumena) i otopljene tvari koje napuštaju cirkulaciju putem glomerularne filtracije na 100 ml / min; kao rezultat, toksična sredstva se primjenjuju pri brzini 50 puta većoj od drugih tkiva i u puno višim koncentracijama. Kad se mokraća koncentrira, luminalna površina stanica tubula izložena je koncentracijama molekula koje su 300 do 1000 puta više od onih u plazmi. Fina četkasta granica stanica proksimalnih tubula predstavlja ogromnu dodirnu površinu. a protustrujni mehanizam povećava ionsku koncentraciju u intersticiju medule do 4× u odnosu na plazmu (time se povećava koncentracija mokraće).

Osim toga, faktori mogu utjecati na staničnu osjetljivost nakon izlaganja toksinima:

  • a prijenosni mehanizmi tubula odvajaju lijekove od njihovih veznih bjelančevina, koje inače štite stanice od njihove toksičnosti.

  • Transcelularni prijenos izlaže unutrašnjost stanica i njihove organele novim i nepoznatim kemijskim spojevima.

  • Vezna mjesta nekih tvari (npr. sulfhidrilne skupine) mogu im olakšati ulazak i otežati izlazak (npr. teški metali).

  • Opća inhibicija (npr. zaluživanje, zakiseljavanje) može promijeniti transport u oba smjera.

  • Blokiranje transportnih receptora mijenja ekspoziciju tkiva (npr. diureza uslijed blokade receptora za adenozin A).

  • Konačno, bubreg ima najveći utrošak O2 i glukoze po g tkiva pa je osjetljiviji na toksine koji remete staničnu energetiku.