Akutni bronhitis je upala traheobronhalnog stabla, obično nastaje nakon infekcije gornjih dišnih putova koja se javlja kod pacijenata bez kroničnih bolesti pluća. Uzrok je gotovo uvijek virusna infekcija. Patogen se rijetko identificira. Najčešći simptom je kašalj, s vrućicom ili bez nje, te stvaranje i iskašljavanje sputuma. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih nalaza. Terapija je simptomatska; antibiotici obično nisu potrebni. Prognoza je odlična.
Akutni bronhitis često je udružen s gornjom respiratornom infekcijom (GRI) koju uzrokuju rinovirusi, virus parainfluence, virus influence A ili B , respiratorni sincicijski virus (RSV), koronavirus ili humani metapneumovirus. Bakterije, kao što su Mycoplasma pneumoniae, Bordetella pertussis i Chlamydia pneumoniae uzrokuju manje od 5% slučajeva; ponekad se javljaju epidemijski. Akutni bronhitis dio je spektra bolesti koje se javljaju kod infekcije SARS-CoV-2 pa je testiranje na ovaj virus opravdano zbog trenutne pandemije. Vrućicu, mijalgije, grlobolju, gastrointestinalne simptome te gubitak mirisa i okusa češće izaziva virus SARS-CoV-2 nego drugi virusi.
Akutna upala traheobronhalnog stabla u bolesnika koji pate od kroničnih bolesti bronha (npr. astma, kronična opstruktivna bolest pluća [KOPB], bronhiektazije, cistična fibroza) smatra se akutnim pogoršanjem te bolesti, a ne akutnim bronhitisom. U tih se bolesnika etiologija, liječenje i ishod razlikuju od onih s akutnim bronhitisom.
Savjeti i zamke
-
Akutni kašalj u bolesnika s astmom, KOPB-om, bronhiektazijama ili cističnom fibrozom obično se mora smatrati pogoršanjem te bolesti, a ne pukim akutnim bronhitisom.
|
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi akutnog bronhitisa
Simptomi su neproduktivni ili blago produktivni kašalj koji prate ili mu prethode simptomi gornje respiratorne infekcije (GRI), obično nakon > 5 dana. Subjektivni osjećaj dispneje posljedica je bolova u prsima ili osjećaja stezanja i otežanog disanja, a ne hipoksije.
Znakova bolesti obično nema ali se mogu čuti difuzni hropci i piskanje (zvižduci). Sputum može biti prozirno-sluzav, gnojan, a katkad sukrvav. Izgled sputuma ne upućuje na posebnu etiologiju (tj. virusnu vs bakterijsku). Blaga vrućica je moguća, ali visoka ili dugotrajna vrućica nije uobičajena pa upućuje na influencu, pneumoniju ili COVID-19.
Kad bolest prođe, kašalj ostaje posljednji simptom i često traje 2 do 3 tjedna ili čak i dulje.
Dijagnoza
Dijagnoza akutnog bronhitisa
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike. Mikrobiološke pretrage obično nisu potrebne. Međutim, zbog trenutne pandemije bolesnike sa znakovima ili simptomima COVID-19 treba testirati na SARS-CoV-2. Dijagnostičke testove na influencu i pertusis također treba uraditi ako zbog ekspozicije i/ili kliničke slike postoji velika klinička sumnja. Bolesnicima koji se tuže na dispneju trebalo bi pomoću pulsnog oksimetra isključiti hipoksemiju. RTG prsnog koša radi se ako nalazi upućuju na ozbiljnu bolest ili pneumoniju (npr. loš aspekt bolesnika, promjena mentalnog statusa, visoka temperatura, tahipneja, hipoksemija, krepitacije, znakovi konsolidacije ili pleuralni izljev). Stariji bolesnici su ponekad izuzetak, jer mogu imati pneumoniju bez vrućice i auskultacijskih nalaza, umjesto toga imaju promijenjeni mentalni status i tahipneju.
Bojenje sputuma po Gramu i kulture sputuma obično nemaju nikakvu ulogu. Nazofaringealni uzorci mogu se testirati na influencu i pertusis ako postoji klinička sumnja na ove bolesti (npr. za pertusis, perzistentni i paroksizmalni kašalj nakon 10 do 14 dana bolesti, samo ponekad s karakterističnim kašljem poput laveža i/ili podrigivanjem, kontakt s potvrđenim slučajem). Testiranje na viruse obično se ne preporučuje jer rezultati ne utječu na liječenje.
Kašalj se smiruje unutar 2 tjedna u 75% bolesnika. Bolesnike s dugotrajnim kašljem treba uputiti na RTG pluća. Odluka o obradi neinfektivnih uzroka, uključujući astmu, postnazalnu sekreciju i gastroezofagealnu refluksnu bolest (GERB), obično se može donijeti na temelju kliničke slike. Dijagnosticiranje varijantne astme može zahtijevati testove za određivanje plućne funkcije.
Liječenje
Liječenje akutnog bronhitisa
ublažavanje simptoma (npr. paracetamol, hidracija, možda antitusici)
inhalacijski beta-agonist za piskanje (zviždanje u prsima)
Akutni bronhitis u inače zdravih osoba glavni je razlog prekomjernog uzimanja antibiotika. Gotovo je svim bolesnicima potrebna samo simptomatska terapija, npr. paracetamol i adekvatna hidracija. Malo je dokaza koji potkrepljuju djelotvornost rutinske primjene ostale simptomatske terapije, kao što su antitusici, mukolitici i bronhodilatatori. Antitusike treba uzeti u obzir samo ako kašalj ometa san. Bolesnicima s bronhoopstrukcijom (piskanje u prsima) može pomoći inhalacijski beta2–agonist (npr. salbutamol) koji uzimaju samo nekoliko dana. Šira primjena beta2-agonista se ne preporučuje jer su nuspojave poput tremora, uznemirenosti i drhtanja česte.
Iako su neke studije pokazale da antibiotici dovode do određenog simptomatskog poboljšanja kod akutnog bronhitisa, niska incidencija bakterijske etiologije, činjenica da akutni bronhitis prolazi spontano te rizik od nuspojava i razvoja rezistencije na antibiotike argumenti su protiv široke primjene antibiotika. Peroralni antibiotici obično se ne koriste osim u bolesnika s pertusisom ili tijekom epidemija bakterijske infekcije (mikoplazma, klamidija). Daje se makrolid, npr. azitromicin 500 mg per os jednokratno, zatim 250 mg per os jednom dnevno 4 dana ili klaritromicin 500 mg per os 2× dnevno kroz 7 dana.
Ključne poruke
Akutni bronhitis je virusna bolest u > 95% slučajeva, često u sklopu infekcije gornjeg respiratornog trakta.
Akutni bronhitis uglavnom se dijagnosticira kliničkim pregledom; RTG prsnog koša i/ili druge pretrage uraditi samo bolesnicima koji imaju manifestacije ozbiljnije (teže) bolesti.
Većinu bolesnika liječite samo simptomatski.