Seborejični dermatitis je upalna bolest kože koja se nalazi na predjelima koji sadrže mnoštvo žlijezda lojnica (npr. lice, vlasište, presternalno). Uzrok je nepoznat, no određenu ulogu ima Malassezia, kvasnica koja se normalno nalazi na koži. Seborejični dermatitis se s povećanom učestalošću pojavljuje u bolesnika s HIV–om i u onih s nekim neurološkim bolestima. Seborejični dermatitis se prezentira povremenim svrbežom, peruti i masnim, žutim ljuskama na vlasištu, uz rub vlasišta te na licu. Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom. Liječenje uključuje antimikotike, lokalne kortikosteroide, katranske pripravke i keratolitike.

(Vidi također Definicija dermatitisa.)

Usprkos imenu, sastav i izlučivanje sebuma su obično normalni. Patogeneza seborejičnog dermatitisa nije jasna, ali je njegova aktivnost povezana s brojem kvasnica Malassezia na koži i s upalnom reakcijom na njih. Seborejični dermatitis se najčešće javlja kod dojenčadi, obično tijekom prva 3 mjeseca života, te u odraslih u dobi od 30 do 70 godina. Čini se kako na incidenciju i težinu bolesti utječu genski čimbenici, emocionalni ili tjelesni stres i klima (obično se pogoršava tijekom hladnog vremena). Seborejični dermatitis može prethoditi psorijazi ili biti s njom povezan (seborijaza). Seborejični dermatitis može biti češći i teži među bolesnicima s neurološkim poremećajima (osobito s Parkinsonovom bolešću), zbog, primjerice, promjena u aktivnosti lojnih žlijezda, ili među onima s HIV/AIDS-om, vjerojatno zbog neravnoteže pro- i protuupalnih odgovora T-stanica. Vrlo rijetko, dermatitis postaje generaliziran.

• Atopijski dermatitis vlasišta: ovaj se poremećaj obično prvo očituje finim, bijelim, suhim ljuskama, a ne masnim žućkastim ljuskama seborejičnog dermatitisa.

• Psorijaza vlasišta: oštro ograničeni eritematoskvamozni plakovi.

• Rosacea: kada rozaceja zahvati lice, prvo se manifestira eritemom, papulama i papulopustulama, ali ne i ljuskanjem (ipak, bolesnici mogu imati i seborejični dermatitis i rozaceju).

Liječenje seborejičnog dermatitisa vlasišta mora uključivati šamponiranje barem dva puta tjedno, jer rjeđe šamponiranje omogućuje proliferaciju gljive Malassezia. Šamponi s antimikticima (npr. ketokonazol 2% ili 1%) vrlo su učinkoviti u kontroli prhuti kod seborejičnog dermatitisa. Također su korisni keratolitički šamponi (cinkov piriton, selenov sulfid ili sumpor i salicilna kiselina) i šamponi s katranskim pripravcima (dostupni bez recepta u SAD-u) koji se koriste svakodnevno ili svaki drugi dan dok se perut ne kontrolira i dva puta tjedno nakon toga. Ako antimikotici i keratolitici ne uspiju dovoljno ublažiti svrbež, lokalno se primjenjuju otopine kortikosteroida (npr. 0.01% otopina fluocinolon acetonida). Iako je vlasište jedno od područja najmanje osjetljivo na štetne učinke lokalnih kortikosteroida (npr. telangiektazije, atrofija, folikulitis, akne, striae distensae), kod dugotrajne primjene se mogu pojaviti nuspojave, pa se lokalni kortikosteroidi trebaju koristiti samo ako su potrebni. Budući da seborejični dermatitis ima tendenciju biti kroničan i često se ponavlja nakon prestanka liječenja, često je potrebna dugotrajna uporaba antifungalnih šampona (npr. jednom ili dva puta tjedno). Seborejični dermatitis u području brade i obrva liječi se slično kao i seborejični dermatitis vlasišta. Međutim, područja brade i obrva sklonija su štetnim učincima lokalnih kortikosteroida. Stoga bi kortikosteroide trebalo koristiti rjeđe, a kada je moguće treba koristiti otopine kortikosteroida slabijeg djelovanja (npr. 0,025% triamcinolona).

Za seborejični dermatitis na područjima bez terminalnih dlaka (npr. nazolabijalne brazde, retroaurikularna područja, presternalno), liječenje je slično. Ipak, kreme (koje obično nisu prihvatljive na područjima s dlakama) imaju prednost pred otopinama. Za blaže slučajeve obično je dovoljna 2%–tna ketokonazolska krema ili drugi imidazoli za lokalnu primjenu nanošeni dva puta dnevno. Ako nije, blagi lokalni kortikosteroidi (1 do 2.5% hidrokortizon krema, 0.2% hidrokortizon valeratna krema) primjenjuju se dva puta dnevno. Lokalni kortikosteroidi veće jakosti obično nisu potrebni i trebaju se koristiti samo kratkoročno, ako uopće, zbog osjetljivosti kože lica na neželjene učinke kortikosteroida (npr. teleangiektazije, atrofija, folikulitis/akne, perioralni dermatitis). Inhibitori kalcineurina (pimekrolimus i takrolimus) su također učinkoviti, osobito kada je potrebno dugoročno korištenje.

U dojenčadi, dječji šampon se koristi svakodnevno, a hidrokortizon 1-2.5% krema ili fluocinolon 0.01% ulje se može koristiti jednom ili dva puta dnevno za crvenilo i ljuskanje na glavi ili licu. Lokalni antifungalni preparati kao što su ketokonazol 2% krema ili ekonazol 1% krema također mogu biti korisni u teškim slučajevima. Kod debelih naslaga na vlasištu malog djeteta, prije spavanja se nanosi mineralno ulje, maslinovo ulje ili kortikosteroidni gel koji se utrljaju, primjerice, četkicom za zube. Vlasište se svakodnevno pere šamponom sve dok naslaga ne nestane.