Obitelji često imaju poteškoća nositi se s teško bolesnim i umirućim djetetom. Osobito teško može biti djeci koja pokušavaju pronaći smisao u smrti prijatelja ili člana obitelji ( vidi: Umirući pacijent).
Smrt djeteta:
Do smrti djeteta najčešće dolazi u bolnici ili u ambulanti Hitne medicine. Smrt može nastupiti nakon dugotrajne bolesti, poput zloćudne ili iznenada i neočekivano, kao što je to slučaj nakon ozljede ili iznenadne dojenačke smrti. Roditeljima može biti teško shvatiti i prihvatiti smrt djeteta. Smrt djeteta za roditelje znači odustajanje od svih njihovih snova i nada za dijete. Proces tugovanja znači da nisu u stanju posvetiti se drugim članovima obitelji, uključujući i ostalu djecu. U tome im mogu pomoći liječnici obiteljske medicine, tako da da budu na raspolaganju obitelji za savjetovanje i utjehu kad god je to potrebno (1). U određenim okolnostima, potrebno je uputiti roditelje stručnjacima koji su obučeni u radu s obiteljima koje su izgubile dijete.
Neki roditelji reagiraju na smrt djeteta tako da brzo planiraju sljedeću trudnoću, vjerojatno u pokušaju da dobiju "zamjensko" dijete. Zdravstveno osoblje koje ima dobar odnos s ožalošćenim roditeljima bi trebalo pokušati odgovoriti roditelje od takve brze trudnoće. Kad se roditelji odluče na sljedeću trudnoću, tjeskoba i strah od ponovnog gubitka ih može onemogućiti da se aktivno povežu s novim djetetom. Djetetu koje se rodi nakon smrti drugog djeteta prijeti opasnost sindroma zamjenskog djeteta ili sindroma ranjivog djeteta.
Kod sindroma zamjenskog djeteta, osjećaji i očekivanja za "idealno" dijete koje je umrlo se prenose na osjećaje sljedećeg djeteta.
Kod sindroma ranjive djece, roditelji uslijed njihovog prethodnog gubitka, pogrešno doživljavaju da kod djeteta mogu nastati problemi u ponašanju, razvojni ili zdravstveni problemi te smatraju da dijete treba posebnu njegu i zaštitu od potencijalne nezgode.
Roditelji koji tuguju zbog gubitaka mrtvog djeteta i koji se bore s nemogućnošću da se vežu za novo dijete trebaju znati da su njihovi osjećaji normalni. Ako se njihovi osjećaji ne prepoznaju kao normalni, roditelji i dijete su u opasnosti da im se naruši mentalno zdravlje. Sljedeća trudnoća, kada i ako se dogodi, treba biti gledanje unaprijed, a ne gledanje unatrag.
Smrt člana obitelji ili prijatelja
Mnoga djeca dožive smrt voljene osobe. Način na koji dijete doživi taj događaj (te stoga i na način na koji je najbolje da reagiraju roditelji i liječnici) je određen razvojnim stadijem djeteta. Kod predškolske djece razumijevanje smrti može biti ograničeno. Od pomoći može biti povezivanje tog događaja s prethodnom smrti voljenog kućnog ljubimca. Starija djeca mogu biti u stanju bolje shvatiti taj događaj. Smrt nikada ne treba izjednačavati s odlaskom na spavanje iz kojega se netko nikada neće probuditi jer dijete može razviti strah od spavanja.
Roditelji bi se trebali posavjetovati s liječnicima da li da njihova djeca posjećuju teško bolesnu djecu ili odrasle. Neka djeca mogu izraziti posebnu želju da posjete umiruće članove obitelji ili prijatelje. Dijete bi za takav posjet trebalo na odgovarajući način pripremiti, jer će tako znati što može očekivati. Isto tako, odrasli se često pitaju da li pustiti djecu na pogreb. Ova bi se odluka trebala donositi za svaki slučaj pojedinačno, uz razgovor s djetetom kad god je to moguće. Kad dijete prisustvuje pogrebu, uz njega treba biti bliski prijatelj ili rođak, kao potpora tijekom istog, a djetetu treba dozvoliti da se udalji ako to bude potrebno.
Literatura
Više informacija