Spolno prenosive bolesti (SPB), također poznate kao spolno prenosive infekcije (SPI), mogu biti uzrokovane brojnim mikroorganizmima koji se drastično razlikuju veličinom, životnim ciklusom, simptomima i osjetljivošću na raspoložive metode liječenja.
Bakterijske spolno prenosive bolesti su
Virusne spolno prenosive bolesti su
Parazitarne infekcije koje se mogu prenijeti spolnim putem uključuju
Spolnim se putem mogu prenijeti i mnoge druge infekcije koje se ne smatraju primarno spolno prenosivima, uključujući salmonelozu, šigelozu, kampilobakteriozu, amebijazu, giardijazu, hepatitise (A, B i C) te infekciju citomegalovirusom.
Budući da pri spolnom odnosu dolazi do bliskog dodira kože i sluznica spolnih organa, usne šupljine i rektuma, uzročnici se učinkovito šire među ljudima. Neke spolno prenosive bolesti uzrokuju upalu (primjerice kod gonoreje ili klamidijske infekcije) ili ulceracije (primjerice herpes simplex infekcija, sifilis ili čankroid), koje stvaraju predispoziciju za prijenos druge infekcije (npr. HIV infekcije).
U većini svijeta je prevalencija spolno prenosivih bolesti i dalje visoka unatoč napretku u dijagnostici i liječenju kojima se bolesnike sa SPB može brzo može učiniti nezaraznima. Procjenjuje se da se u SAD-u svake godine pojavi 20 milijuna novih slučajeva spolno prenosivih bolesti; oko polovica se javljaj u osoba u dobi od 15 do 24 god. (vidjeti CDC: Sexually Transmitted Disease Surveillance 2016).
Faktori koji ometaju kontrolu spolno prenosivih bolesti su
-
Nezaštićena seksualna aktivnost s više partnera
-
Poteškoće u razgovoru o seksualnim problemima za liječnike i pacijente
-
Nedovoljna sredstva za provedbu postojećih pretraga i metoda liječenja i razvoj novih pretraga i metoda liječenja
-
Mogućnost ponovne infekcije ako oba partnera ne liječi istovremeno
-
Nedovršeno liječenje, koje može dovesti do razvoja organizama otpornih na lijekove
-
Međunarodna putovanja, što olakšava brzo globalno širenje spolno prenosivih bolesti
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi razlikuju se ovisno o mjestu infekcije. Mnoge spolno prenosive bolesti uzrokuju lezije na genitalijama (vidi tablicu).
Razlikovanje čestih spolno prenosivih genitalnih lezija
|
Nalaz
|
Ostale značajke
|
Uzrok*
|
|
*Uzroci vrijedova koji nisu navedeni u tablici uključuju sluznične mrlje kod sekundarnog sifilisa, erozivni balanitis, gumoznu ulceraciju kod tercijarnog sifilisa, Behçetov sindrom, karcinom i traumu.
|
|
Solitaran bezbolan čir
|
Induriran, neosjetljiv ili samo blago osjetljiv
Relativno bezbolni uvećani limfni čvorovi
|
Sifilitični čankir (ulcus durum)
|
|
Nakupine malih, bolnih površnih vrijedova na eritematoznoj podlozi
|
Ponekad s vezikulama;
Uvećani ingvinalni limfni čvorovi
|
Herpes simplex infekcija;
|
|
Plitak, bolan vrijed
|
Neindurirani, bolni vrijedovi neravnih, podminiranih rubova s crvenim rubom, različite veličine i često konfluirajući
Uvećani regionalni limfni čvorovi
|
Čankroid (ulcus molle)
|
|
Mala papula ili vrijed, često bez simptoma ili se niti ne primijeti
|
Izrazito bolni uvećani limfni čvorovi, ponekad s udaljenim limfedemom ili fistuliranjem na površinu kože;
Povremeno vrućica
|
Lymphogranuloma venereum
|
|
Brojni plitki vrijedovi;
|
Nalaz karakterističnih ekstragenitalnih lezija s kanalićima
|
Svrab (scabies) s ekskorijacijama
|
|
Brojne, plitke promjene;
Vidljive uši, ili vrećice s jajašcima (gnjide) pričvršćene za vlas
|
—
|
Stidne uši s ekskorijacijama
|
|
Lezije iznad razine kože
|
Baršunaste, smrdljive, granulirajuće lezije
Ingvinalni limfni čvorovi nisu uvećani
|
Granuloma inguinale;
|
Dijagnoza
SPB se dijagnosticiraju i liječe u različitim okolnostima; u mnogima su mogućnosti izvođenja pretraga ograničene ili se ne može osigurati praćenje bolesnika. Dakle, često se ne inzistira na identifikaciji uzročnika. Često dijagnoza počiva isključivo na kliničkim nalazima.
Pod dijagnostičke testove ubrajamo Gram bojenja i kulturu ili laboratorijske pretrage poput testova s amplifikacijom nukleinskih kiselina (NAATs). Dijagnostičke testove češće se obavljaju u sljedećim situacijama:
-
Dijagnoza je nejasna.
-
Infekcija je teška.
-
Liječenje nije učinkovito
-
Drugi razlozi (primjerice javnozdravstveni nadzor, psihosocijalni razlozi, uključujući ekstremnu tjeskobu i depresiju) su također opravdani.
Liječenje
-
Liječenje prema kliničkom sindromu
-
Ponekad antimikrobna sredstva
-
Istovremeno liječenje seksualnih partnera
Budući da su dijagnostički testovi često ograničeno dostupni ili nedostupni i/ili je upitna mogućnost daljnjeg praćenja bolesnika, početno liječenje se često provodi prema kliničkom sindromu - tj. usmjereno je protiv uzročnika za koje je najvjerojatnije da su izazvali klinički sindrom (npr. uretritis, cervicitis, genitalne vrijedove, upalnu bolest zdjelice).
Većina spolno prenosivih bolesti može se učinkovito liječiti lijekovima. Međutim, rezistencija na antibiotike je veći problem.
Bolesnici koji se liječe zbog bakterijske spolno prenosive bolesti trebaju se suzdržati od spolnog odnosa do izlječenja infekcije kod sebe i svojih spolnih partnera. Spolne partnere potrebno je pregledati i liječiti istovremeno.
Virusne spolno prenosive bolesti, osobito herpes i HIV infekcija, obično traju cijeli život. Antivirusni lijekovi mogu kontrolirati, ali još uvijek ne i izliječiti ove infekcije.
Prevencija
Kontrola SPB ovisi o:
-
Odgovarajućim prostorijama i osoblju educiranom za dijagnostiku i liječenje
-
Javnozdravstvenim programima za otkrivanje i liječenje bolesnikovih nedavnih spolnih partnera
-
Praćenju onih koji su primili terapiju kako bi se potvrdilo da su izliječeni
-
Obrazovanju zdravstvenih djelatnika i javnosti
-
Izbjegavanju visokorizičnog spolnog ponašanja od strane bolesnika
Prezervativi i vaginalne brane, ako se koriste ispravno, mogu uvelike smanjiti rizik od nekih spolno prenosivih bolesti.
Cjepiva protiv većine spolno prenosivih bolesti nisu dostupna, osim protiv hepatitisa A i B te infekcije humanim papilomavirusom
Više informacija