Napad panike je nagli nastup izoliranog, kratkog razdoblja izrazite nelagode, anksioznosti ili straha praćen somatskim i/ili kognitivnim simptomima. Panični poremećaj označava pojavu ponavljanih napada panike tipično praćenih strahom od budućih napada ili promjenama u ponašanju s namjerom izbjegavanja situacija koje stvaraju podložnost napadima. Dijagnoza se postavlja klinički. Izolirani napadi panike ne moraju se liječiti. Panični poremećaj se liječi farmakoterapijom, psihoterapijom (npr. terapija izlaganjem, kognitivno-bihevioralna terapija) ili s oba pristupa.
(Vidi također Pregled anksioznih poremećaja.)
Napadi panike su česti, pogađaju čak 11% stanovništva u jednogodišnjem razdoblju. Većina ljudi se oporavi bez liječenja; manji dio razvije panični poremećaj.
Panični poremećaj pogađa 2 do 3% stanovništva u jednogodišnjem razdoblju. Obično započinje u kasnoj adolescenciji ili mlađoj odrasloj dobi te je oko 2 puta češći kod žena.
Simptomi i znakovi
Napad panike uključuje iznenadni nastup intenzivnog straha ili nelagode praćen s najmanje 4 od 13 simptoma navedenih u tablici Simptomi napada panike. Simptomi obično dosežu vrhunac unutar 10 minuta te nestaju nekoliko minuta nakon toga, ostavljajući liječniku vrlo malo toga za opservaciju. Premda znaju biti i iznimno neugodni, napadi panike nisu opasni po zdravlje.
Simptomi napada panike
|
Kognitivni
|
|
Strah od smrti
Strah od gubitka kontrole ili osjećaj da će se "poludjeti"
Osjećaji nestvarnosti, neobičnosti (derealizacija) ili odvojenosti od sebe (depersonalizacija)
|
|
Somatski
|
|
Nelagoda ili bol u prsima
Vrtoglavica, nestabilnost ili nesvjestica
Osjećaj gušenja
Osjećaj nagle vrućine ili hladnoće
Mučnina ili želučane tegobe
Obamrlost ili trnci
Palpitacije ili ubrzan puls
Osjećaj kratkoće daha ili gušenja
Znojenje
Drhtanje ili tresenje
|
Napadi panike se mogu javiti kod bilo kojeg anksioznog poremećaja, a obično u situacijama koje su povezane s ključnim značajkama poremećaja (npr. kada osoba s fobijom od zmija ugleda zmiju). Takvi napadi panike se nazivaju očekivanim. Neočekivani napadi panike su oni koji se javljaju spontano, bez ikakvog očitog okidača.
Većina osoba s paničnim poremećajem predviđa i brine o sljedećem napadu (predosjećajna ili anticipacijska anksioznost) i izbjegava mjesta ili situacije u kojima je ranije doživljen panični napad. Osobe s paničnim poremećajem često brinu da imaju tešku bolest srca, pluća ili mozga te u traženju pomoći opetovano posjećuju obiteljskog liječnika ili hitnu službu. U takvim se okolnostima pažnja često usmjerava na tjelesne simptome, što može dovesti do postavljanja pogrješne dijagnoze.
Mnogi ljudi s paničnim poremećajem također imaju simptome teške depresije.
Dijagnoza
Panični poremećaj se dijagnosticira nakon što se isključe tjelesni poremećaji koji mogu oponašati anksioznost i kada simptomi ispunjavaju kriterije postavljene prema Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, peto izdanje (DSM-5).
Pacijenti moraju imati ponavljane napade panike (učestalost nije određena), kod kojih nakon ≥ 1 napada slijedi jedan ili oba od navedenih simptoma u trajanju od ≥ 1 mjeseca:
-
Stalna zabrinutost zbog mogućnosti ponavljanja paničnih napada ili zabrinutost o posljedicama paničnih napada (npr. gubitak kontrole, strah da će se poludjeti)
-
Maladaptivni ponašajni odgovor na panične napade (npr. izbjegavanje uobičajenih aktivnosti poput vježbanja ili socijalnih situacija s ciljem pokušaja sprječavanja budućih napada)
Liječenje
-
Antidepresivi, benzodiazepini ili oboje
-
Psihoterapija (npr. terapija izlaganjem, kognitivno-bihevioralna terapija)
Neki se ljudi oporave bez liječenja, osobito ako se nastave suočavati sa situacijama u kojima su se napadi dogodili. Kod drugih, osobito ako se ne liječe, panični poremećaj poprima kronični tijek s periodima poboljšanja i pogoršanja.
Pacijentima treba objasniti kako liječenje pomaže u kontroli simptoma. Ako se nije razvilo izbjegavajuće ponašanje, za izlječenje je često dovoljno razuvjeravanje, podučavanje o anksioznosti i ohrabrivanje pacijenata da se vrate i zadrže na mjestima gdje je došlo do napada panike. Kod dugotrajnog poremećaja s čestim paničnim napadima i izbjegavajućim ponašanjem liječenje često zahtijeva kombinaciju farmakoterapije i intenzivnije psihoterapije.
Farmakoterapija
Mnogi lijekovi mogu spriječiti ili uvelike smanjiti predosjećajnu (anticipacijsku) anksioznost, fobično izbjegavanje te broj i intenzitet paničnih napada:
Napadi panike se često ponovno javljaju nakon što se lijek ukine.
Psihoterapija
Različiti oblici psihoterapije su učinkoviti.
Terapija izlaganjem, prilikom koje se pacijenti suočavaju sa svojim strahovima, pomaže u smanjenju straha i komplikacija uzrokovanih izbjegavanjem. Primjerice, pacijenti koji se boje da će se tijekom paničnog napada onesvijestiti se zamole da se vrte u stolcu ili da hiperventiliraju sve dok ne osjete vrtoglavicu i slabost, time uče da se kada osjete ovaj simptom neće i onesvijestiti.
Kognitivno-bihevioralna terapija uključuje učenje pacijenata da prepoznaju i kontroliraju svoje iskrivljene misli i pogrješna uvjerenja te da učine svoje ponašanje adaptivnijim. Primjerice, ako pacijenti opisuju ubrzanje otkucaja srca ili otežano disanje u određenim situacijama ili mjestima i strahuju da time doživljavaju srčani udar, njih se uči sljedeće:
-
Da ne izbjegavaju te situacije
-
Da razumiju da su njihove brige neosnovane
-
Da uspore i kontroliraju disanje ili da koriste neke druge metode koje pomažu u opuštanju