Upalni vaginitis

Autor: Oluwatosin Goje, MD, MSCR
Urednik sekcije: prim. Boris Ujević, dr. med.
Prijevod: Ivana Nikolac, dr. med.

Upalni vaginitis je upala rodnice bez uobičajenih infektivnih uzročnika vaginitisa..

(Vidi također Pregled vaginitisa.)

Etiologija neupalnog vaginitisa može biti autoimuna.

Vaginalne epitelne stanice se površno ljušte a prerastaju streptokoki.

Glavni rizični faktor je

Atrofija stvara sklonost upalnom vaginitisu i povećava opasnost od recidiva.

Simptomi i znakovi

Učestali su gnojni vaginalni iscjedak, dispareunija, dizurija i vaginalni nadražaj.. Mogu se pojaviti vaginalni svrbež i crvenilo. Manje su učestali pečenje, bol i blago krvarenje. Vaginalno tkivo se može doimati tankim i suhim. Vaginitis može recidivirati.

Dijagnoza

  • Vaginalni pH i nativni razmaz

Budući da se simptomi preklapaju s drugim oblicima vaginitisa, nužne su pretrage (npr. mjerenje pH rodnice, mikroskopija, "whiff" test).

Upalni vaginitis se može dijagnosticirati ako je

  • Vaginalni pH > 6.

  • Whiff test je negativan.

  • Mikroskopija pokazuje pretežito leukocite i parabazalne stanice

Liječenje

Liječi se klindamicin vaginalnom kremom od 5 mg svake večeri tijekom 2 tjedna. Nakon liječenja klindamicinom, žene se pregledava na atrofiju rodnice. Atrofija se, ako postoji, može liječiti lokalno estrogenima (npr. vaginalnom kremom sa 0,01% estradiola, 2 do 4 g jednom/ dan tijekom 1 do 2 tj., nakon čega slijedi 1 do 2 g jednom/dan tijekom 1 do 2 tj. zatim 1 g 1 do 3 puta tjedno; vaginalnim tabletama estradiol hemihidrata od 25 μg dvaput/tj.; prstenima estradiola svaka 3 mj.). Zbog zabrinutosti oko neškodljivosti oralnog liječenja hormonima (hormonskog nadomjesnog liječenja), obično se prednost daje lokalnom liječenju.