Glukagonom je tumor α–stanica gušterače koji luči glukagon, dovodeći do hiperglikemije i karakterističnog kožnog osipa. Dijagnoza se postavlja na temelju povišenih vrijednosti glukagona i slikovnih pretraga. Lokacija tumora se određuje pomoću CT–a i endoskopskog ultrazvuka. Liječi se kirurškom resekcijom.
(Vidi također Pregled endokrinih tumora gušterače.)
Glukagon je hormon koji obično izlučuje gušterača kada razina glukoze u krvi padne. Glukagon stimulira glikogenolizu u jetri i tako povećava razinu glukoze u krvi. Glukagonomi su vrsta endokrinih tumora gušterače koji nastaju iz alfa stanica. Glukagonomi su vrlo rijetki, ali slični drugim tumorima stanica otočića po tome što primarne i metastatske lezije rastu sporo: 15-godišnje preživljenje je veliko. 80% glukagonoma je maligno. Prosječna starost oboljelih, u trenutku pojave simptoma je 50 godina, a 80% oboljelih su žene. Mali postotak bolesnika ima pridruženu multiplu endokrinu neoplaziju tipa I.
Simptomi i znakovi
Budući da glukagonomi stvaraju glukagon, koji povisuje razinu šećera u krvi, simptomi su slični šećernoj bolesti. Često su izraženi gubitak tjelesne težine, normokromna anemija, hipoaminoacidemija i hipolipidemija, ali je najupečatljivija klinička značajka kronični osip ekstremiteta, često udružen s glatkim, sjajnim ružičastim jezikom i heilitisom. Eksfolijativne, smeđecrvene eritematozne lezije s površinskom nekrolizom nazivaju se nekrolitičkim migratornim eritemom.
Dijagnoza
Većina bolesnika s glukagonomom ima vrijednosti glukagona >1000 pg/ml (normalno <200). Dakako, umjeren porast se javlja kod zatajivanja bubrega, akutnog pankreatitisa, teškog stresa i za vrijeme gladovanja. Potrebna je korelacija sa simptomima.
Potrebno je napraviti CT abdomena te zatim endoskopski ultrazvuk; MR ili PET mogu se koristiti ukoliko je nalaz CT-a negativan.
Terapija
-
Kirurška resekcija za lokaliziranu bolest
-
Kemoterapija kod metastatske bolesti
-
Oktreotid za supresiju stvaranja glukagona
Resekcija tumora ublažava simptome.
Neresektabilni, metastatski ili rekurirajući tumori liječe se kombinacijom streptozocina i doksorubicina, koji mogu smanjiti razinu cirkulirajućeg imunoreaktivnog glukagona, ublažiti simptome i poboljšati stopu terapijskog odgovora (50%), ali ne i poboljšati preživljavanje. Novije kemoterapije za liječenje glukagonoma, još uvijek su u fazi istraživanja, a uključuju terapiju na bazi temozolomida, everolimusa ili sunitiniba.
Injekcije oktreotida djelomično suprimiraju stvaranje glukagona te otklanjaju eritem, ali se također može smanjiti tolerancija glukoze jer oktreotid smanjuje lučenje inzulina. Oktreotid može brzo poništiti anoreksiju i gubitak tjelesne težine uzrokovane kataboličkim učinkom viška glukagona. Bolesnici koji pokazuju odgovor na ovu terapiju mogu se prebaciti na dugodjelujući oktreotid, koji se daje u dozi od 20–30 mg IM jedanput mjesečno. Bolesnicima koji primaju oktreotid može biti potrebna nadomjesna terapija enzimima gušterače, iz razloga što oktreotid suprimira sekreciju enzima gušterače.
Cink, primjenjen lokalno, oralno ili parenteralno, može dovesti do nestanka eritema, ali povlačenje može nastupiti i nakon jednostavne hidracije ili IV primjene aminokiselina ili masnih kiselina, što upućuje na to da eritem nije posljedica samo manjka cinka.