Zubi
Zubi se označavaju kao incizivi, očnjaci, pretkutnjaci i kutnjaci te se najčešće počinju brojati od gornjeg desnog trećeg kutnjaka (vidi sliku Označavanje zubi).
Označavanje zubi
|
Prikazani numerički sustav najčešće je korišteni sustav u SAD-u.
|
Svaki zub ima krunu i korijen. Očnjaci imaju najveće i najjače korijene. Pulpa zuba sadrži krvne žile, limfu i živce, okružena je tvrdim, ali poroznim dentinom, a preko njega vrlo tvrdom caklinom koja prekriva krunu. Osjetljiva je na dodir i promjene temperature. Vrlo tvrda caklinska ovojnica prekriva krunu. Korijen zuba prekriva cement, koji je kod zdravog zuba prekriven gingivom (vidi sliku Poprečni presjek očnjaka).
Dvadeset mliječnih zubi normalno se počinje pojavljivati u dobi od 6 mj., a svi bi trebali izrasti do 30. mj. (vidi tablicu Vrijeme nicanja zubi). Mliječne zube prati 32 trajnih zubi koji se počinju pojavljivati u ustima u dobi od 6 godina. Razdoblje između 6 i 11 godina naziva se razdobljem mješovite denticije, u kojem su prisutni i mliječni i trajni zubi. Vrijeme nicanja zubi pokazatelj je koštanog rasta i može upućivati na poremećaje rasta ili se može koristiti u forenzičkoj dentalnoj medicini.
(Vidi također Inicijalni pregled stomatološkog pacijenta.)
Potporna tkiva
Gingiva okružuje zube do prijelaza krune u korijen, na mjestu koje se naziva caklinsko-cementno spojište. Alveolarni greben građen je od trabekularne kosti koja sadrži alveole u kojima se nalaze zubi. Parodont se sastoji od nekoliko različitih tkiva koja služe kao potpora: gingive, epitelnog pričvrstka, vezivnog pričvrstka, parodontnog ligamenta i alveolarne kosti. Donja i gornja čeljust nose alveolarne nastavke u kojima se nalaze zubi. Slina koju luče žlijezde slinovnice čisti i štiti zube. Jezik usmjerava hranu između griznih ploha i pomaže u čišćenju zubi. Gornja čeljust (maxilla) prima živčanu inervaciju iz maksilarnog živca (n. maxillaris), koji je drugi ogranak petog kranijalnog živca (n. trigeminus). Mandibularni živac, koji je treći i najdonji ogranak trigeminalnog živca, inervira mandibulu.
Povlačenje zubnog mesa
Povlačenje zubnog mesa dovodi do otkrivanja površine korijena.
Slika dobivena ljubaznošću Jonathana A. Shipa, DMD.
Kod starijih osoba ili nekih parodontnih bolesti povlačenje zubnog mesa rezultira ogoljenim zubnim vratovima, što ih čini podložnima nastanku karijesa korijena. Ako dođe do potpune destrukcije zuba i zub se mora ukloniti, prekida se mehanička stimulacija potrebna za održavanje cjelovitosti kosti. Posljedično, gubitkom zubi započinje atrofija alveolarnog grebena.
Usna šupljina
Keratinizirani epitel javlja se na usnama, dorzumu jezika, tvrdom nepcu i gingivi oko zuba. Kada je zdrava, keratinizirana gingiva proteže se 5 do 7 mm od krune zuba. Nekeratinizirana sluznica prekriva alveolarnu kost do zuba, unutarnju stranu usana i obraza, donju i lateralne strane jezika, meko nepce i sublingvalni dio usta. Koža i sluznica usana razgraničene su vermilionom.
Bukalna sluznica, uključujući vestibulum i nekeratiniziranu alveolarnu sluznicu, obično je glatka, vlažna i više crvena nego ružičasta u usporedbi sa zdravom gingivom. Neuočljivi entiteti ove regije uključuju lineu albu (tanka bijela linija, obično bilateralna, u razini okluzalne ravnine, gdje se zubima ugrize obraz), Fordyceove granule (aberantne lojne žlijezde koje se pojavljuju kao < 1 mm svijetložute pjege koje se također mogu pojaviti na usnama) i bijeli spužvasti nevus (bilateralni gusti bijeli nabori preko većine bukalne sluznice). Povremeno se može pojaviti pigmentacija sluznice uzrokovana stranim materijalima inkorporiranima u tkivo. Najčešći uzrok crnih ili plavih obojenja sluznice jesu amalgamski ispuni u zubima. Ova pojava poznata je kao amalgamska tetovaža. Otvori parotidnih (Stensenovih) kanala nalaze se nasuprot 1. maksilarnom kutnjaku s unutarnje strane svakog obraza i ne smiju se pogrešno smatrati abnormalnošću. Prepoznavanjem ovih slučajeva izbjegavaju se nepotrebna biopsija i strah.
Dorzalna strana jezika prekrivena je brojnim bjelkastim uzvišenjima koja se nazivaju končaste papile (p. filiformes). Mjestimice među njima nalaze se izolirane crvenkaste izbočine nazvane gljivaste papile (p. fungiformes), koje se javljaju uglavnom na prednjem dijelu jezika. Okružene papile (p. vallatae) obično su veće, ima ih 8 do 12 i tvore liniju u obliku slova V na stražnjem dijelu jezika. Okružene papile ne uzdižu se s jezika, nego su okružene žlijebom. Lisnate papile javljaju se kao mnogostruki nabori na lateralnom rubu jezika u blizini prednjeg nepčanog luka. Njihova veličina varira i često se mogu zamijeniti s malignim lezijama, kao i foramen cekum, medijalni romboidni glositis te, iako rijetko, jezični tiroidni čvor. Jezične tonzile sastavni su dio Waldeyerova prstena i nalaze se na korijenu jezika te ih se ne smije zamijeniti za maligne lezije. Ako se nešto doima kao abnormalna pojava, ali je prisutno obostrano, gotovo uvijek se radi o normalnoj anatomskoj pojavi.
Inervacija dolazi od jezičnog živca (ogranak petog kranijalnog živca), za osjetnu inervaciju, dok su prednje dvije trećine jezika okusno inervirane kordom timpani, koja je ogranak sedmog kranijalnog živca. Iza okruženih papila (p. vallatae) okusna i osjetna inervacija dolazi vlaknima glosofaringealnog živca (9. kranijalni živac). Živac vagus (10. kranijalni živac) pruža manji osjet okusa u području gornjeg dijela jednjaka i epiglotisa. Jezik ima okusne receptore za slatko, slano, kiselo, gorko i umami, intenzivan okus potaknut konzumiranjem namirnica koje sadrže natrijev glutaminat. Premda se nekada smatralo da su okusni pupoljci izolirani na pojedinim dijelovima jezika, danas se zna da su prisutni na cijeloj površini. Dvanaesti kranijalni živac, podjezični živac (n. hypoglossus), kontrolira pokrete jezika.
Velike žlijezde slinovnice parne su žlijezde i u njih ubrajamo podušnu, podčeljusnu i podjezičnu žlijezdu. Sluznica usta u velikoj mjeri sadrži male žlijezde slinovnice koje luče mukoznu slinu. U prednjem dijelu dna usne šupljine, uz medijalnu liniju, nalaze se izvodni kanali Whartonova duktusa, koji luče slinu iz podčeljusne i podjezične žlijezde iste strane. Podušna žlijezda luči slinu putem Stensenova duktusa, čiji se izvod nalazi na bukalnoj sluznici u razini drugog maksilarnog kutnjaka.