Zubi
Zubi se dijele na sjekutiće, očnjake, pretkutnjake i kutnjake i obično se broje od gornjeg desnog trećeg kutnjka (vidi sliku).
Označavanje zubi
|
Prikazani numerički sustav najčešće je korišteni sustav u SAD-u.
|
Svaki zub ima krunu i korijen. Očnjaci imaju najveće i najjače korijene. Pulpa zuba sadrži krvne žile, limfu i živce, okružena je tvrdim, ali poroznim dentinom, a preko njega vrlo tvrdom caklinom koja prekriva krunu. Osjetljiva je na dodir i promjene temperature. Korijen zuba prekriva cement, koji je kod zdravog zuba prekriven gingivom (vidi sliku Presjek očnjaka).
Dvadeset mliječnih zubi normalno se počne pojavljivati u dobi od 6 mj., a svi bi trebali izrasti do 30.mj. (vidi tablicu Vrijeme nicanja zubi). Mliječni zubi su praćeni s 32 trajna zuba koji se počnu pojavljivati u ustima u dobi od 6 g. Period između 6 i 11 godina zove se vrijeme mješovite denticije, u kojem su prisutni i mliječni i trajni zubi. Vrijeme nicanja zubi je pokazatelj koštanog rasta i može upućivati na poremećaje rasta ili se može koristiti u forenzičkoj dentalnoj medicini.
Potporna tkiva
Gingiva okružuje zube do prijelaza krune na korijen na mjestu koje se naziva ceklinsko cementno spojište. Alveolarni greben građen je od trabekularne kosti koja sadrži alveole u kojima se nalaze zubi. Parodont se sastoji od nekoliko različitih tkiva koja služe kao potpora - gingiva, epitelni pričvrstak, vezivni pričvrstak, parodontni ligament i alveolarna kost. Donja i gornja čeljust nose alveolarne nastavke u kojima se nalaze zubi. Slina koju luče žlijezde slinovnice, čisti i štiti zube. Jezik usmjerava hranu između griznih ploha i pomaže u čišćenju zubi. Gornja čeljust (maxilla) prima živčanu inervaciju iz maksilarnog živca (n.maxillaris) koji je drugi ogranak petog kranijalnog živca (n. trigeminus). Mandibularni živac, koji je treći i najdonji ogranak trigeminalnog živca, inervira mandibulu.
Kod starijih osoba ili nekih parodontnih bolesti gingivne recesije rezultiraju golim zubnim vratovima što ih čini podobnima za nastanak karijesa korijena. Ukoliko dođe do potpune destrukcije zuba i zuba se mora ukloniti, prekida se mehanička stimulacija potrebna za održavanje cjelovitosti kostiju. Posljedično, gubitkom zubi započinje atrofija alveolarnog grebena.
Usna šupljina
Keratinizirani epitel javlja se na usnama, dorzumu jezika, tvrdom nepcu i gingivi oko zuba. Kada je zdrava, keratinizirana gingiva proteže se 5 do 7 mm od krune zuba. Nekeratinizirana sluznica prekriva alveolarnu kost do zuba, unutarnju starnu usana i obraza, donju i lateralne strane jezika, meko nepce i sublingvalni dio usta. Koža i sluznica usana razgraničene su vermilionom.
Bukalna sluznica, uključujući vestibulum i nekratiniziranu alveolarnu sluznicu, obično je glatka, vlažna i više je crvena nego ružičasta (u usporedbi sa zdravom gingivom). Neuočljivi entiteti ove regije uključuju lineu albu (tanka bijela linija, obično bilateralna, u razini okluzalne ravnine, gdje se zubima ugrize obraz), Fordyceove granule (aberantne lojne žlijezde koje se pojavljuju kao < 1 mm svijetlo žute pjege koje se također mogu pojaviti na usnama) i bijeli spužvasti nevus (bilateralno gusti bijeli nabori preko većine bukalne sluznice). Povremeno se može pojaviti pigmentacija sluznice uzrokovana stranim materijalima inkorporiranima u tkivu. Najčešći uzrok crnih ili plavih obojenja sluznice su amalgamski ispuni u zubima. Ova pojava je poznata kao amalgamska tetovaža. Otvori parotidnih (Stensenovih) kanala su nasuprot 1. maksilarnom kutnjaku s unutarnje strane svakog obraza i ne smiju se pogrešno smatrati abnormalnošću. Prepoznavanjem ovih slučajeva izbjegava se nepotrebna biopsija i strah.
Dorzalna strana jezika prekrivena je brojnim bjelkastim uzvišenjima koja se nazivaju nitaste papile (p. filiformes). Mjestimice među njima su izolirane crvenkaste izbočine nazvane gljivaste papile (p.fungiformes), koje se javljaju uglavnom na prednjem dijelu jezika. Okružene papile (p.vallatae) obično su veće, ima ih 8 do 12 i tvore liniju u obliku slova V na stražnjem dijelu jezika. Okružene papile ne uzdižu se s jezika nego su okružene žlijebom. Papile folijate javljaju se kao mnogostuki nabori na lateralnom rubu jezika u blizini prednjeg nepčanog luka. Njihova veličina varira i često se mogu zamijeniti s malignim lezijama, kao i foramen cekum, medijalni romboidni glositis i, iako rijetko, jezični tiroidni čvor. Jezične tonzile su sastavni dio Waldeyerovog prstena i nalaze se na korijenu jezika te ih se ne smije zamijeniti za maligne lezije. Ako se nešto doima kao abnormalna pojava ali je prisutno obostrano, gotovo uvijek se radi o normalnoj anatomskoj pojavi.
Inervacija dolazi od strane jezičnog živca (ogranak petog kranijalnog živca),za osjetnu inervaciju dok su prednje dvije trećine jezika okusno inervirane od strane korde timpani koja je ogranak sedmog kranijalnog živca. Iza okruženih papila (p. valatae) okusna i osjetna inervacija dolazi vlaknima glosofaringealnog živca (9. kranijalni živac). Jezik ima okusne receptore za slatko, slano, kiselo, gorko i umami (intenzivan okus potaknut konzumiranjem namirnica koje sadrže natrijev gtutaminat). Premda se nekada smatralo da su okusni pupoljci izorlirani na pojedinim dijelovima jezika, danas se zna da su prisutni na cijeloj površini. Dvanaesti kranijalni živac, podjezični živac (n.hypoglossus) kontrolira pokrete jezika.
Velike žlijezde slinovnice su parne žlijezde i u njih ubrajamo podušnu, podčeljusnu i podjezičnu žlijezdu. Sluznica usta u velikoj mjeri sadrži male žlijezde slinovnice koje luče mukoznu slinu. U prednjem dijelu dna usne šupljine, uz medijalnu liniju nalaze se izvodni kanali Whartonovog duktusa koji luče slinu iz podčeljusne i podjezične žlijezde iste strane. Podušna žlijezda luči slinu putem Stensenovog duktusa čiji izvod se nalazi na bukalnoj sluznici u razini drugog maksilarnog kutnjaka.