Nutritivni deficit može pogoršati zdravlje (bez obzira na to postoji li bolest ili ne), a neke bolesti (npr. malapsorpcija) mogu uzrokovati nedostatnu opskrbu organizma hranjivim tvarima. Također, mnogi pacijenti (npr. stariji bolesnici tijekom akutne hospitalizacije) razvijaju nutritivni deficit koji je potrebno liječiti. Mnoge zdravstvene ustanove imaju multidisciplinarne timove kliničku za prehranu koji se sastoje od liječnika, medicinskih sestara, dijetetičara i farmakologa, a koji pomažu kliničaru u sprječavanju, dijagnostici i liječenju skrivenih (okultnih) prehrambenih nedostataka.
Prekomjerna uhranjenost može doprinijeti razvoju kroničnih bolesti, poput raka, hipertenzije, pretilosti, dijabetesa i koronarne bolesti. Kod većine nasljednih metaboličkih bolesti potrebna je stroga restrikcija pojedinih nutrijenata (npr. galaktozemija, fenilketonurija).
Procjena nutritivnog statusa
Indikacije za procjenu nutritivnog statusa uključuju sljedeće:
-
Nepoželjnu tjelesnu masi ili sastav tijela
-
Sumnja na nedostatak ili toksičnost pojedinih nutrijenata
-
Insuficijentan rast i razvoj u dojenčadi i djece
Nutritivni status treba procjenjivati rutinski kao dio kliničkog pregleda u
-
Dojenčadi i djece
-
starije osobe
-
Osoba s višestrukom medikamentoznom terapijom
-
Osoba sa psihičkim poremećajima
-
Osoba sa sistemskim bolestima koje traju duže od nekoliko dana
Procjena nutrivnog statusa uključuje uzimanje anamneze, fizikalni pregled te ponekad pretrage. Kod sumnje na pothranjenost mogu se učiniti laboratorijske pretrage (npr. razina albumina) i kožni testovi odgođene preosjetljivosti. Analiza sastava tijela (npr. mjerenje kožnog nabora, analiza bioelektrične impedancije) koristi se za procjenu udjela tjelesne masti i mišića i evaluaciju pretilosti.
Anamneza uključuje pitanja o unosu hrane, promjenama tjelesne mase i rizičnim čimbenicima za nutritivne deficite, te ciljani pregled organskih sustava (vidi Tablicu Simptomi i znakovi nutritivnog deficita). Dijetetičar može uzeti podrobniju prehrambenu anamnezu. Ona obično obuhvaća popis prehrambenih namirnica konzumiranih tijekom prethodna 24 h i upitnik o prehrani. Za bilježenje svih unesenih prehrambenih proizvoda može se rabiti dnevnik prehrane. Najtočnije podatke pruža metoda kod koje bolesnik važe i bilježi svu pojedenu hranu.
Simptomi i znakovi nutritivnog deficita
|
Područje / Sustav
|
Simptom ili znak
|
Nedostatak
|
|
Opći dojam
|
Propadanje
|
Energije
|
|
Koža
|
Osip
|
Mnogi vitamini, cink, esencijalne masne kiseline
|
|
Osip u područjima izloženim suncu
|
Niacin (pelagra)
|
|
Lako stvaranje modrica
|
Vitamin C ili vitamin K
|
|
Kosa i nokti
|
Prorjeđivanje ili gubitak kose
|
Bjelančevina
|
|
Prijevremena pojava sijedih vlasi
|
Selen
|
|
Promijene nokta u vidu oniholize ili koilonihije
|
Željezo
|
|
Oči
|
Poremećeni noćni vid
|
Vitamin A
|
|
Malacija rožnice (sušenje rožnice i zamućenje)
|
Vitamin A
|
|
Usta
|
Heiloza i glositis
|
Riboflavina, niacina, piridoksina, željeza
|
|
Krvarenje iz desni
|
Vitamin C, riboflavin
|
|
Udovi
|
Edem
|
Bjelančevina
|
|
Neurološki
|
Parestezije ili obamrlost područja čarapa–rukavica
|
Tiamina (beriberi)
|
|
Tetanija
|
Kalcija, magnezija
|
|
Kognitivni i osjetni deficiti
|
Tiamin, niacin, vitamin B12
|
|
Demencija
|
Tiamin, niacin, vitamin B12
|
|
Mišićno-koštanog sustava
|
Gubitak mišićne mase
|
Bjelančevina
|
|
Deformacije kosti (npr genu valgus/varus, škljocajuće koljeno, skolioza kralježnice)
|
Vitamin D, kalcij
|
|
Bolnost kostiju
|
Vitamin D
|
|
Bol u zglobovima ili oticanje zglobova
|
Vitamin C
|
|
Gastrointestinalna
|
Proljev
|
Bjelančevina, niacin, folne kiseline, vitamina B12
|
|
Proljev i poremećaj okusa
|
Cink
|
|
Disfagija ili odinofagija (zbog Plummer–Vinsonovog sindroma)
|
Željezo
|
|
Endokrini sustav
|
Uvećanje štitne žlijezde
|
Jod
|
Treba učiniti kompletan tjelesni pregled, uključujući mjerenje visine i mase te raspodjele masnog tkiva. Indeks tjelesne mase (engl. body mass index = BMI—težina (kg)/visina (m)2, koji korigira težinu visinom (vidi Tablicu Indeks tjelesne mase), je točniji od tablica visine i težine. Postoje standardne krivulje rasta i dobivanja tjelesne mase za dojenčad, djecu i adolescente (vidi Fizički rast novorođenčadi i djece).
Indeks tjelesne mase (eng. BMI)
|
Tjelesna masa Skupina
(BMI†)
|
Normalno * (18,5-24)
|
Prekomjerna tjelesna masa(25-29)
|
Pretili: I. klasa (30–34)
|
Pretili: Klasa II (35-39)
|
Pretilost: klasa III (≥ 40)
|
|
* BMI vrijednosti manje od onih navedenih kao normalne smatraju se pokazateljem pothranjenosti.
|
|
Visina
|
Tjelesna masa
|
|---|
|
60–61 in (152–155 cm)
|
97–127 lb (44–58 kg)
|
128–153 lb (58–69 kg)
|
153–180 lb (69–82 kg)
|
179–206 lb (81–93 kg)
|
>206 lb (>93 kg)
|
|
62–63 inča (157–160 cm)
|
104–135 lb (47–61 kg)
|
136–163 lb (62–74 kg)
|
164–191 lb (74–87 kg)
|
191–220 lb (87–100 kg)
|
>220 lb (>100 kg)
|
|
64–65 inča (162–165 cm)
|
110–144 lb (50–65 kg)
|
145–174 lb (66–79 kg)
|
174–204 lb (79–93 kg)
|
204–234 lb (93–106 kg)
|
>234 lb (>106 kg)
|
|
66–67 inča (168–170 cm)
|
118–153 lb (54–69 kg)
|
155–185 lb (70–84 kg)
|
186–217 lb (84–98 kg)
|
216–249 lb (98–113 kg)
|
>249 lb (>113 kg)
|
|
68–69 inča (173–175 cm)
|
125–162 lb (57–74 kg)
|
164–196 lb (74–89 kg)
|
197–230 lb (89–104 kg)
|
230–263 lb (104–119 kg)
|
>263 lb (>119 kg)
|
|
70–71 in (178–180 cm)
|
132–172 lb (60–78 kg)
|
174–208 lb (79–94 kg)
|
209–243 lb (95–110 kg)
|
243–279 lb (110–127 kg)
|
>279 lb (>127 kg)
|
|
72–73 inča (183–185 cm)
|
140–182 lb (64–83 kg)
|
184–219 lb (84–99 kg)
|
221–257 lb (100–117 kg)
|
258–295 lb (117–134 kg)
|
>295 lb (>134 kg)
|
|
74–75 inča (188–190 cm)
|
148–192 lb (67–87 kg)
|
194–232 lb (88–105 kg)
|
233–272 lb (106–123 kg)
|
272–311 lb (123–141 kg)
|
>311 lb (>141 kg)
|
|
76 inča (193 cm)
|
156–197 lb (71–89 kg)
|
205–238 lb (93–108 kg)
|
246–279 lb (112–127 kg)
|
287–320 lb (130–145 kg)
|
>320 lb (>145 kg)
|
Raspodjela tjelesne masti je važna. Nesrazmjerna debljina u području trupa i bokova (odnosno, omjer struk/bokovi >0,8) povezana je s povećanom incidencijom kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti te dijabetesom. Mjerenje opsega struka u bolesnika s BMI <35 pomaže nam identificirati osobe sa znakovima pretilosti u području trupa te predvidjeti rizik od pojave dijabetesa, hipertenzije, hiperkolesterolemije, te kardiovaskularnih bolesti. Rizik se povećava ako je opseg struka > 102 cm (> 40 in) u muškaraca i 88 cm (> 35 in) u žena.
Indeks tjelesne mase (Queteletov indeks)