Prehrana u kliničkoj medicini

Autor: Adrienne Youdim, MD
Urednica sekcije: doc. dr. sc. Tajana Pavić, dr. med.
Prijevod: Petra Ćaćić, dr. med.

Nutritivni deficit može pogoršati zdravlje (bez obzira na to postoji li bolest ili ne), a neke bolesti (npr. malapsorpcija) mogu uzrokovati nedostatnu opskrbu organizma hranjivim tvarima. Također, mnogi pacijenti (npr. stariji bolesnici tijekom akutne hospitalizacije) razvijaju nutritivni deficit koji je potrebno liječiti. Mnoge zdravstvene ustanove imaju multidisciplinarne timove kliničku za prehranu koji se sastoje od liječnika, medicinskih sestara, dijetetičara i farmakologa, a koji pomažu kliničaru u sprječavanju, dijagnostici i liječenju skrivenih (okultnih) prehrambenih nedostataka.

Prekomjerna uhranjenost može doprinijeti razvoju kroničnih bolesti, poput raka, hipertenzije, pretilosti, dijabetesa i koronarne bolesti. Kod većine nasljednih metaboličkih bolesti potrebna je stroga restrikcija pojedinih nutrijenata (npr. galaktozemija, fenilketonurija).

Procjena nutritivnog statusa

Indikacije za procjenu nutritivnog statusa uključuju sljedeće:

  • Nepoželjnu tjelesnu masi ili sastav tijela

  • Sumnja na nedostatak ili toksičnost pojedinih nutrijenata

  • Insuficijentan rast i razvoj u dojenčadi i djece

Nutritivni status treba procjenjivati rutinski kao dio kliničkog pregleda u

  • Dojenčadi i djece

  • Starijih osoba

  • Osoba s višestrukom medikamentoznom terapijom

  • Osoba sa psihičkim poremećajima

  • Osoba sa sistemskim bolestima koje traju duže od nekoliko dana

Procjena nutrivnog statusa uključuje uzimanje anamneze, fizikalni pregled te ponekad pretrage. Kod sumnje na pothranjenost mogu se učiniti laboratorijske pretrage (npr. razina albumina) i kožni testovi odgođene preosjetljivosti. Analiza sastava tijela (npr. mjerenje kožnog nabora, analiza bioelektrične impedancije) koristi se za procjenu udjela tjelesne masti i mišića i evaluaciju pretilosti.

Anamneza uključuje pitanja o unosu hrane, promjenama tjelesne mase i rizičnim čimbenicima za nutritivne deficite, te ciljani pregled organskih sustava (vidi tablicu). Dijetetičar može uzeti podrobniju prehrambenu anamnezu. Ona obično obuhvaća popis prehrambenih namirnica konzumiranih tijekom prethodna 24 h i upitnik o prehrani. Za bilježenje svih unesenih prehrambenih proizvoda može se rabiti dnevnik prehrane. Najtočnije podatke pruža metoda kod koje bolesnik važe i bilježi svu pojedenu hranu.

Treba učiniti kompletan tjelesni pregled, uključujući mjerenje visine i mase te raspodjele masnog tkiva. Indeks tjelesne mase (engl. body mass index = BMI—težina (kg)/visina (m)2, koji korigira težinu visinom (vidi tablicu), je točniji od tablica visine i težine. Postoje standardne krivulje rasta i dobivanja tjelesne mase za dojenčad, djecu i adolescente ( vidi: Fizički rast dojenčadi i djece).

Raspodjela tjelesne masti je važna. Nesrazmjerna debljina u području trupa i bokova (odnosno, omjer struk/bokovi >0,8) povezana je s povećanom incidencijom kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti te dijabetesom. Mjerenje opsega struka u bolesnika s BMI <35 pomaže nam identificirati osobe sa znakovima pretilosti u području trupa te predvidjeti rizik od pojave dijabetesa, hipertenzije, hiperkolesterolemije, te kardiovaskularnih bolesti. Rizik se povećava ako je opseg struka > 102 cm (> 40 in) u muškaraca i 88 cm (> 35 in) u žena.