• Kongenitalna infekcija citomegalovirusom

• Novorođenačka infekcija herpes simpleks virusom

• Kongenitalna rubeola

• Kongenitalna toksoplazmoza

• Neonatalni hepatitis B

• Kongenitalni sifilis

HIV infekcija može se prenijeti s majke na dijete transplacentarno ili na porodu. Bez liječenja, rizik od prijenosa pri rođenju je oko 25 do 35%.

Listerioza je češća u trudnoći. Listerioza povećava rizik od

• spontanog pobačaja

• prijevremenog poroda

• mrtvorođenja

Neonatalni prijenos listerioze je moguć.

Bakterijska vaginoza a možda i genitalna infekcija klamidijom stvaraju sklonost:

• PRVP

• Prijevremeni porođaj

Pretrage na ove infekcije se izvode tijekom rutinske prenatalne obrade ili ako se pojave simptomi.

Genitalni herpes može se prenijeti na novorođenče tijekom poroda. Rizik je vrlo visok pa je carski rez indiciran:

• Kada žene imaju vidljive herpetične lezije

• Kod žena koje su imale infekciju i uoči poroda dobiju prodromalne simptome.

• ako se infekcija herpesom po prvi puta pojavljuje tijekom kasnog 3. tromjesečja (kad je vjerojatno da će se tijekom poroda virus izlučivati iz cerviksa)

Ako nema vidljivih promjena niti prodroma, čak i u žena s opetovanim infekcijama je opasnost mala te je moguć vaginalni porod. Ako žena nema simptoma, serijski uzgoj uzročnika u kulturi prije poroda ne pomaže u otkrivanju onih kod kojih postoji opasnost od prijenosa. Ako žena ima opetovane infekcije herpesom u trudnoći ali nema nikakvih drugih čimbenika za prijenos, ponekad se porod može inducirati između recidiva. Kad je porod vaginalni, herpes virus se uzgaja u kulturi iz cerviksa i iz uzoraka novorođenčeta. Čini se da je primjena aciklovira (oralno i lokalno) tijekom trudnoće bezopasna.

Važno je da se izbjegne davanje antibiotika u trudnoći,osim ako postoje jaki dokazi bakterijske infekcije. Primjena bilo kojeg antibiotika u trudnoći treba biti zasnovana na procjeni rizika i dobiti što se razlikuje po tromjesečjima ( vidi: Lijekovi s neželjenim učincima u trudnoći za specifične nepoželjne učinke). U obzir se uzimaju težina infekcije i druge mogućnosti liječenja.

Aminoglikozidi se u trudnoći mogu primjenjivati za liječenje pijelonefritisa i korioamnionitisa, ali liječenje treba pažljivo nadzirati kako bi se izbjegli štetni učinci na majku ili fetus.

Cefalosporini se općenito smatraju sigurnima za primjenu u trudnoći.

Kloramfenikol, čak i u velikim dozama, ne šteti fetusu; međutim, novorođenčad ne može na odgovarajući način metabolizirati kloramfenikol te nastajuće visoke razine u krvi mogu dovesti do cirkulatornog kolapsa (sindrom sivog djeteta). Kloramfenikol se rijetko koristi u SAD-u.

Fluorokinoloni imaju veliku sklonost kostima i hrskavici te stoga mogu imati nepoželjne mišićno–koštane učinke.

Makrolidi se općenito smatraju sigurnim.

Metronidazol tijekom 1. trimestra je kontroverzan, ali u više studija je pokazalo da nema teratogeni ili mutageni učinak.

Nitrofurantoin koliko je poznato ne uzrokuje kongenitalne malformacije. Kontraindiciran je blizu termina jer može uzrokovati fetalnu hemolitičku anemiju.

Penicilin se općenito smatra sigurnim.

Sulfonamidi su obično sigurni tijekom trudnoće. Sulfonamidi dugog djelovanja prolaze kroz posteljicu te mogu izgurati bilirubin s vežućih mjesta. Ovi lijekovi se nakon 34 tj. često izbjegavaju zbog opasnosti od novorođenačkog kernikterusa.

Tetraciklini prolaze kroz posteljicu te se koncentriraju i odlažu u kostima i zubima fetusa, gdje se vežu s Ca i remete razvoj (vidi ( vidi: Lijekovi s neželjenim učincima u trudnoći) ); ne primjenjuju se od sredine do kraja trudnoće.