Razne rikecije, koje prenose krpelji roda Ixodid, mogu uzrokovati pjegavu groznicu sličnu pjegavoj groznici Stjenjaka, ali u blažem obliku. Simptomi su inicijalna lezija na koži, generalizirana adenopatija, te eritematozni makulopapulozni osip.
(Vidi Pregled Rikecijskih i Srodnih Infekcija.)
Rikeciozne pjegave groznice uključuju sjevernoazijsku krpeljnu rikeciozu, Queenlandski krpeljni tifus, afrički krpeljni tifus, mediteransku pjegavu groznicu (boutonneuse groznicu) i Rickettsia parkeri rikeciozu (prenosi je krpelj golfskog zaljeva [Amblyomma maculatum]— vidi: Bolesti Uzrokovane s ). Uzročnici pripadaju skupini rikecija koje izazivaju pjegavu groznicu.
Epidemiologija ovih krpeljnih rikecioza je slična epidemiologiji pjegave groznice Stijenjaka (PGS) zapadne hemisfere. Krpelji iz roda Ixodid i divlje životinje održavaju prisutnost rikecija u prirodi. Ludi se zaraze ukoliko se slučajno uključe u ciklus. U određenim područjima, ciklus meditranske pjegave groznice ukljućuje pripradnike domaćeg okoliša pri čemu je glavni vektor smeđi pseći krpelj, Rhipicephalus sanguineus.
Simptomi i Znakovi
Simptomi i znakovi su slični kod svih rikecioza iz skupne pjegavih groznica i redovito su blaži nego kod PGS-a.
Nakon inkubacije od 5 do 7 dana, razvija se vrućica, slabost, glavobolja i konjunktivalna injekcija. S pojavom vrućice, javlja se mala ulceracija poput gumba promjera 2 do 5 mm s crnim središtem (eshar ili, kod mediteranske groznice, tache noire). Obično su uvećani regionalni ili udaljeni limfni čvorovi. Otprilike 4. dana vrućice, javlja se crveni makulopapulozni osip na nadlakticama i širi se na ostatak tijela, uključujući dlanove i tabane. Vrućica se nastavlja 2. tjedan.
Komplikacije su rijetke, kao i smrt, osim među starijim i oslabljenim bolesnicima. Ipak, bolest ne treba zanemariti jer može doći do fulminantnog oblika vaskulitisa.
Dijagnoza
-
Klinička slika
-
Biopsija osipa te bojanje bioptata sa fluorescentnim antitijelima u svrhu otkrivanja organizama
-
Serologija u akutnoj i rekonvalescentnoj fazi bolesti (samo u akutnoj infekciji serologija je neinformativna)
-
PCR
Za pojedinosti o dijagnosticiranju, vidi: Dijagnoza.
Liječenje
Liječenje rikecioza iz skupine pjegavih groznica:
Postoje mjere za prevenciju ugriza krpelja. ( link ).
Prevencija ugriza krpelja
|
Sprječavanje ugriza krpelja uključuje
-
Korištenje označenih staza i puteva
-
Uvlačenje nogavica u čizme ili čarape
-
Nošenje odjeće dugih rukava
-
Primjena repelenata s dietiltoluamidom (DEET) na koži
DEET treba koristiti oprezno u vrlo male djece jer su moguće toksične reakcije. Permetrin na odjeći učinkovito ubija krpelje. U endemskim područjima neophodno je često pretraživanje tijela na krpelje, posebno u dlakavim djelovima tijela te kod djece.
Nabrekle krpelje treba pažljivo ukloniti, a ne zgnječiti među prstima jet to može dovesti do prijenosa bolesti. Tijelo krpelja ne bi trebalo stiskati. Krpelj se uklanja postupnim povlačenjem glave krpelja s malom pincetom. Mjesto ugriza krpelja treba pobrisati alkoholom. Vazelin, alkohol, zapaljene šibice i ostali iritansi nisu učinkoviti za uklanjanje krpelja i ne bi se trebali koristiti.
Ne postoje sredstva kojim bi se moglo u potpunosti ukloniti krpelje iz određenih područja, ali populacija krpelja se može reducirati u endemičnim područjima kontroliranjem populacije malih životinja.
|
|