Razne rikecije, koje prenose krpelji roda Ixodid, mogu uzrokovati pjegavu groznicu sličnu pjegavoj groznici Stjenjaka, ali u blažem obliku. Simptomi su inicijalna lezija na koži, generalizirana adenopatija, te eritematozni makulopapulozni osip.
(Vidi Pregled Rikecijskih i Srodnih Infekcija.)
Rikecioze koje uzrokuju pjegavu groznicu uključuju Sjevernoazijsku krpeljom prenosivu rikeciozu, Queenslandski krpeljni tifus, mediteransku pjegavu groznicu (boutonneuse groznicu) i Rickettsia parkeri rikeciozu (koju prenosi krpelj Meksičkog zaljeva [Amblyomma maculatum]—vidi tablicu Bolesti koje uzrokuju Rickettsia, Orientia, Ehrlichia, Anaplasma i Coxiella spp). Uzročnici pripadaju skupini rikecija koje izazivaju pjegavu groznicu.
Epidemiologija ovih krpeljnih rikecioza je slična epidemiologiji pjegave groznice Stijenjaka (PGS) zapadne hemisfere. Vektori člankonožaca, sa ili bez životinjskih rezervoara, održavaju ove pjegave rikecije u prirodi. Ludi se zaraze ukoliko se slučajno uključe u ciklus. U određenim područjima, ciklus meditranske pjegave groznice ukljućuje pripradnike domaćeg okoliša pri čemu je glavni vektor smeđi pseći krpelj, Rhipicephalus sanguineus.
Simptomi i znakovi
Ostale rikecioze iz skupine pjegavih groznica
Simptomi i znakovi su slični kod svih rikecioza iz skupne pjegavih groznica i redovito su blaži nego kod PGS-a.
Nakon inkubacije od 5 do 7 dana, razvija se vrućica, slabost, glavobolja i konjunktivalna injekcija. S pojavom vrućice, javlja se mala ulceracija poput gumba promjera 2 do 5 mm s crnim središtem (eshar ili, kod mediteranske groznice, tache noire). Obično su uvećani regionalni ili udaljeni limfni čvorovi. Otprilike 4. dana vrućice, javlja se crveni makulopapulozni osip na nadlakticama i širi se na ostatak tijela, uključujući dlanove i tabane. Vrućica se nastavlja 2. tjedan.
Komplikacije su rijetke, kao i smrt, osim među starijim i oslabljenim bolesnicima. Ipak, bolest ne treba zanemariti jer može doći do fulminantnog oblika vaskulitisa.
Dijagnoza
Ostale rikecioze iz skupine pjegavih groznica
-
Klinička slika
-
Biopsija osipa te bojanje bioptata sa fluorescentnim antitijelima u svrhu otkrivanja organizama
-
Serologija u akutnoj i rekonvalescentnoj fazi bolesti (samo u akutnoj infekciji serologija je neinformativna)
-
Lančana reakcija polimerazom (PCR)
For details, see Diagnosis of Rickettsial and Related Infections.
Liječenje
Ostale rikecioze iz skupine pjegavih Groznica
Liječenje rikecioza iz skupine pjegavih groznica:
Prevencija
Ostale rikecioze iz skupine pjegavih Groznica
Djelotvorno cjepivo ne postoji. Postoje mjere za prevenciju ugriza krpelja. ([XRef]). (Vidi također Centers for Disease Control and Prevention: Prevencija krpeljnog ugriza.)
Sprječavanje pristupa krpelja koži uključuje
-
Ostanak na označenim stazama
-
Uvlačenje hlača u čizme ili čarape
-
Nošenje majica dugih rukava
-
Primjenu repelenata s dietiltoluamidom (DEET) na površinu kože
DEET treba koristiti oprezno u vrlo male djece jer su opisane toksične reakcije. Permetrin na odjeći učinkovito ubija krpelje. Česta potraga za krpeljima neophodna je u endemskim područjima, posebno u dlakavim dijelovima kože i kod djece, .
Nabrekle krpelje treba pažljivo ukloniti, a ne zgnječiti među prstima jet to može dovesti do prijenosa bolesti. Tijelo krpelja ne bi trebalo stiskati. Krpelj se uklanja postupnim povlačenjem glave krpelja s malom pincetom. Mjesto ugriza krpelja treba pobrisati alkoholom. Vazelin, zapaljene šibice i drugi iritansi nisu učinkoviti načini uklanjanja krpelja i ne treba ih se koristiti.
Nije moguće eliminirati krpelje iz čitavih područja, ali njihova populacija se može smanjiti u endemskim područjima kontroliranjem populacija malih šumskih životinja.