Dakriostenoza

Autor: Leila M. Khazaeni, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Zoran Vatavuk, dr. med.
Prijevod: Tomislav Cigić, dr. med.

Dakriostenoza je opstrukcija ili stenoza nazolakrimalnog kanala, što uzrokuje prekomjerno suzenje.

Opstrukcija suznog kanala može biti prirođena ili stečena. Jedan od uzroka kongenitalne opstrukcije je nedovoljni razvoj bilo kojeg dijela suznog kanala. Obično, membrana na distalnom kraju suznog kanala opstaje (Hasnerov ventil). Dolazi do suzenja i gnojnog iscjetka; stanje se može manifestirati kao kronični konjunktivitis, obično počinje nakon 2. tjedna života (najčešće u dobi od 3 do 12 tjedana).

Postoje mnogi uzroci stečene opstrukcije nazolakrimalnog kanala. Stečena opstrukcija suznog kanala je najčešće posljedica stenoze kanala uslijed starosti. Ostali uzroci uključuju prijelome nosnih ili kostiju lica i kirurgija sinusa, što uzrokuje nepravilnosti u nazolakrimalnom kanalu; upalne bolesti (npr, sarkoidoza, granulomatoza s poliangiitisom [nekadašnja Wegener granulomatoza]); tumori [npr tumori maksilarnog ili etmoidnog sinusa]; i dakriolitijaza.

Uzroci stenoze punkta ili kanalikula uključuju kronični konjunktivitis (posebno herpes simplex), određene vrste kemoterapije, negativne reakcije na kapi za oči (posebno topički ehotiofat jodid) i zračenje.

Dijagnoza

Dijagnoza dakriostenoze
  • Klinička procjena

Dijagnoza se obično temelji na kliničkim kriterijima. Ponekad oftalmolozi sondiraju i ispiru sustav za drenažu suza slanom otopinom, s fluoresceinskom bojom ili bez nje. Refluks ukazuje na stenozu.

Liječenje

Liječenje dakriostenoze
  • Ručna ili kirurška dekompresija

  • Liječenje osnovne bolesti

Kongenitalna opstrukcija suznog kanala često se spontano riješi do dobi od 6 do 9 mjeseci; prije 1. godine, ručna kompresija suzne vrećice 4 ili 5 puta dnevno može olakšati opstrukciju. Nakon 1. godine, suzni kanal može zahtijevati sondiranje, obično pod općom anestezijom; ako dođe do ponovne opstrukcije, može se umetnuti privremena silastična cijev.

Kod stečene opstrukcije suznog kanala, osnovni poremećaj se liječi kada je to moguće. Ako liječenje nije moguće ili nije učinkovito, kirurškim zahvatom može se stvoriti prolaz između suzne vrećice i nosne šupljine (dakriocistorinostomija).

U slučajevima stenoze punkta ili kanalikula, dilatacija je obično kurativna. Ako je stenoza kanalikula ozbiljna i uzrokuje smetnje, može se razmotriti kirurški zahvat (konjunktivo-dakriocistorinostomija ili C-DCR) koji postavlja cijev od borosilikatnog stakla s niskim koeficijentom toplinske ekspanzije (Jonesova cijev), koja vodi od karunkule (malog, ružičastog čvora na medijalnom kutu) u nosnu šupljinu.

Ključne poruke

  • Dakriostenoza može biti prirođena ili stečena.

  • Simptomi uključuju prekomjerno suzenje.

  • Refluks fiziološke otopine ili fluoresceinske boje kod proštrcavanja suznog sustava potvrđuje dijagnozu.

  • Kod urođene dakriostenoze simptomi većinom nestaju do 9 mjeseca života; ručna dekompresija suzne vrećice može pomoći.

  • Kod stečene dakriostenoze potrebno je liječiti osnovni poremećaj.

  • Kod perzistiranja simptoma i kod prirođene i kod stečene dakriostenoze potreban je kirurški zahvat.