Dakriostenoza je opstrukcija ili stenoza nazolakrimalnog kanala, što uzrokuje suzenje.
Opstrukcija suznog kanala može biti prirođena ili stečena. Kongenitalne opstrukcija suznog kanala posljedica je neadekvatna razvoja nekog dijela nazolakrimalnog kanalima. Tipični uzrok je postojanje membrane na kraju nazolakrimalnog kanala . Suzenje i gnojni iscjedak su tipični simptomi ; stanje se može manifestirati kao kronični konjunktiviti i najčešće počinje nakon 2 tjedna starosti (najčešće u dobi od 3 do 12 tjedana).
Postoje mnogi uzroci stečene opstrukcije nazolakrimalnog kanala. Stečena opstrukcija suznog kanala je najčešće posljedica stenoze kanala uslijed starosti. Ostali uzroci uključuju prijelome nosnih ili kostiju lica i kirurgija sinusa, što uzrokuje nepravilnosti u nazolakrimalnom kanalu; upalne bolesti (npr, sarkoidoza, granulomatoza s poliangiitisom [nekadašnja Wegener granulomatoza]); tumori [npr tumori maksilarnog ili etmoidnog sinusa]; i dakriolitijaza.
Uzroci stenoze punktuma ili kanalića su kronični konjunktivitis (osobito herpes simplex), određene vrste kemoterapije, nuspojave na kapi za oči (topička primjen aechothiophate jodid) i zračenja.
Dijagnoza
Dijagnoza se temelji na kliničkim kriterijima. Ponekad oftalmolog proštrcava i sondira suzni sistem sa fiziološkom otopinom koja je ili nije obojena fluresceinom . Refluks ukazuje na stenozu.
Liječenje
Kongenitalna opstrukcije nazolakrimalnog kanala često spontano se izliječi u dobi od 6 do 9 mj; prije 1 god radi se ručna kompresije suzne vrećice 4 ili 5 puta / dan i može doći do otvaranja membrane. Nakon 1. god života potrebno je napraviti sondiranje najčešće u općoj anesteziji; ako se suzni kanal ne može otvoriti sondiranjem postavlja se privremena silikonska cjevčica.
Kod stečene opstrukcije nazolakrimalnog kanala, liječi se temeljni poremećaj kada je to moguće. Posljednja mogućnost je kirurško stvaranje prolaza između suzne vrećice i nosne šupljine (dakriocistorinostoma [DCR]).
U slučajevima stenoze suznog otvora ili kanalića, izlječenje se obično postiže dilatacijom. Ako je stenoza kanalića teška i neugodna, u obzir dolazi kirurški zahvat kojim se ugrađuje staklena cjevčica koja vodi od karunkule do nosne šupljine (konjunktivodakriocistorinostomija)
Ključne poruke
-
Dakriostenoza može biti prirođena ili stečena.
-
Simptomi uključuju prekomjerno suzenje.
-
Refluks fiziološke otopine ili fluoresceinske boje kod proštrcavanja suznog sistema.
-
Kod urođene dakriostenoze simptomi većinom nestaju do 9 mjeseca života; ručna dekompresija suzne vrećice može pomoći.
-
Kod stečene dakriostenoze potrebno je liječiti osnovni poremećaj.
-
Kod perzistiranja simptoma i kod prirođene i kod stečene dakriostenoze potreban je kirurški zahvat.