Rak jajovoda obično je adenokarcinom, a manifestira se adneksalnim masama ili nejasnim simptomima. Dijagnoza, određivanje stadija i liječenje provode se kirurškim putem.
Primarni rak jajovoda je rijedak. Dijagnoza se najčešće postavlja u postmenopauzi.
Čimbenici rizika za rak jajovoda su
-
Dob
-
Kronični salpingitis
-
Neplodnost
Većinu (>95%) slučajeva raka jajovoda predstavljaju papilarni serozni adenokarcinomi; samo mali postotak čine sarkomi.
Širenje je slično raku jajnika i odnosi se na:
-
Direktno širenje
-
Transcelomsko širenje
-
Limfogeno širenje
Simptomi i znakovi
Većina pacijentica sa rakom jajovoda prezentira se s adneksalnim masama ili nejasnim abdominalnim ili zdjeličnim simptomima (npr. nelagoda u trbuhu, napuhnutost, bol). Rijetke pacijentice javljaju se s promjenom koja se naziva hydrops tubae profluens (trijas: bol u zdjelici, obilni vodenasti iscjedak i adneksalna tvorba), a koja je specifičnija za rak jajovoda.
Dijagnoza
Preporuča se napraviti CT. Proširena solidna adneksalna masa uz normalne jajnike, ukazuje na rak jajovoda. Preporuča se napraviti test na trudnoću u svrhu isključivanje izvan maternične trudnoće, osim kod pacijentica u postmenopauzi,
Ako se postavi sumnja na rak jajovoda, kirurški zahvat potreban je za postavljanje dijagnoze, određivanje stadija i liječenje. Za kirurško određivanje stadija(slično raku jajnika), potrebno je sljedeće:
-
Ispirak zdjelice, dijafragmalnih i abdominalnih žlijebova
-
Multiple biopsije peritoneuma zdjelice i abdominalne šupljine
-
Uzorkovanje paraaortalnih i zdjeličnih limfnih čvorova
Totalna abdominalna histerektomija, bilateralna salpingo-ovarijektomija i suprakolična omentektomija obično se naprave tijekom kirurškog određivanja stadija bolesti.
Liječenje
Liječenje raka jajovoda uključuje totalnu abdominalnu histerektomiju, bilateralnu salpingo-ovarijektomiju i suprakoličnu omentektomiju. Ako se čini da je rak uznapredovao, indiciran je citoreduktivni zahvat. Ti se postupci mogu obaviti tijekom kirurškog određivanja stadija bolesti.
Kao i kod raka jajnika, kliničari moraju odrediti da li će primarna citoredukcija (provedena tijekom kirurškog određivanja stadija) rezultirati kompletnom citoredukcijom, bez ostatne bolesti, ili je intervalna citoredukcija (obično 3 ciklusa neoadjuvantne kemoterapije nakon čega slijedi citoredukcija i ponovno 3 ciklusa adjuvantne kemoterapije) najbolja opcija za pacijenticu.
Laparoskopija se može odrediti proširenost bolesti, ali i u nekom slučajevima može biti metoda izbora liječenja. Laparoskopija omogućuje kliničarima temeljitu procjenu zdjelice, tankog i debelog crijeva, gornjeg abdomena, površine dijafragme i svih drugih peritonealnih površina.
Kao i kod raka jajnika, može se koristiti indeks procjene operabilnosti, kao što je Fagottijev zbroj( vidi: Izračunavanje Fagottijeva zbroja za predviđanje vjerojatnosti optimalne citoredukcije). U ovom sustavu bodovanja, procjenjuje se nekoliko mjesta u abdomenu i zdjelici i određuje se ocjena na temelju proširenosti maligne bolesti. Ako je rezultat ≥ 8, primarna citoredukcija se ne smatra najboljom opcijom za tu pacijenticu, a kemoterapija se preporučuje kao primarno liječenje.
Postoperativno liječenje je jednako onome kao kod raka jajnika. Zračenje vanjskim snopom rijetko je indicirano.
Više informacija