Potreba za liječenjem aritmija ovisi o simptomima i ozbiljnosti aritmije. Liječenje je usmjereno na uzrok. Ako je potrebno, koristi se antiaritmijska terapija, uključujući antiaritmike, elektrokardioverziju-defibrilaciju, implantabilni kardioverter-defibrilator (ICD), elektrostimulator i posebne modalitete elektrostimulacije, srčanu resinkronizacijsku terapiju, katetersku ablaciju, kirurgiju ili kombinaciju navedenih postupaka.
Transtorakalna elektrokardioverzija istosmjernom strujom dovoljne snage depolarizira cijeli miokard, trenutačno dovodeći cjelokupni miokard u refraktorno stanje. Nakon toga najbrži vlastiti elektrostimulator, najčešće SA čvor, preuzima kontrolu srčanog ritma. Stoga elektrokardioverzija-defibrilacija vrlo učinkovito prekida tahiaritmije koje nastaju zbog kružnog mehanizma. Međutim, nije toliko učinkovita u prekidanju tahiaritmija koje nastaju zbog automatizma jer je spontani ritam nakon DC šoka najvjerojatnije automatska tahiaritmija. Za tahiaritmije osim VF potrebno je sinkronizirati defibrilacijski šok s QRS kompleksom (taj se postupak naziva sinkronizirana elektrokardioverzija) jer šok koji „pada” tijekom ranjivog perioda (blizu vrha T vala) može izazvati VF. U VF sinkronizacija šoka s QRS kompleksom nije ni potrebna ni moguća. Defibrilacijski šok koji se primjenjuje bez sinkronizacije s QRS kompleksom naziva se defibrilacija istosmjernom strujom (DC defibrilacija).
Kardioverzija-defibrilacija istosmjernom strujom
-
Monofazna struja
-
Bifazna struja
Monofazna struja putuje u jednom smjeru između dviju elektroda. U bifaznim uređajima struja mijenja smjer tijekom dijela valnog oblika šoka. Bifazni uređaj zahtijeva nižu energiju i pokazalo se da dovodi do viših stopa povratka spontane cirkulacije (ROSC). Međutim, ishodi preživljenja slični su kod obje vrste uređaja (1). Većina ručnih i automatskih vanjskih defibrilatora (AED) sada su bifazni zbog povećane učinkovitosti u ponovnom uspostavljanju sinusnog ritma. Bifazni uređaji također su manjih dimenzija, što ih čini prijenosnijima.
Postupak elektrokardioverzije istosmjernom strujom
Kada je elektrokardioverzija elektivna, bolesnici bi trebali biti natašte 6–8 sati kako bi se izbjegla mogućnost aspiracije. Budući da je postupak zastrašujući i bolan, potrebna je kratka opća anestezija ili intravenska analgezija i sedacija (npr. fentanil 1 μg/kg, zatim midazolam 1–2 mg svake 2 min do maksimalno 5 mg). Oprema i osoblje za održavanje dišnog puta moraju biti spremni za intervenciju.
Kako učiniti sinkroniziranu kardioverziju u odrasle osobe
Snimljeno na lokaciji i uz pomoć Einstein Center for Clinical Competence, Einstein Healthcare Network; Charles Bortle, EdD, ravnatelj.
Elektrode (ljepljive elektrode ili pedale) koje se koriste za kardioverziju mogu se postaviti anteroposteriorno (uz lijevi rub sternuma iznad 3. i 4. interkostalnog prostora i iznad lijeve infraskapularne regije) ili anterolateralno (između klavikule i 2. interkostalnog prostora uz desni rub sternuma te iznad 5. i 6. interkostalnog prostora iznad apeksa srca). Nakon što se na monitoru potvrdi sinkronizacija s QRS kompleksom, isporučuje se šok.
Najprikladnija razina isporučene energije ovisi o tahiaritmiji koja se liječi. Učinkovitost kardioverzije povećava se primjenom bifaznih šokova, kod kojih se polaritet struje okreće u suprotnom smjeru tijekom električnog vala isporučenog šoka.
Za defibrilaciju kod ventrikulske fibrilacije ili ventrikulske tahikardije bez pulsa, razina energije za prvi šok iznosi
-
120 do 200 džula za bifazne uređaje (ili prema specifikaciji proizvođača), iako mnogi praktičari u ovoj situaciji koriste maksimalnu izlaznu energiju uređaja
-
360 džula za monofazne uređaje (ili prema specifikaciji proizvođača)
Naknadni šokovi primjenjuju se na istoj ili višoj razini energije za bifazne uređaje, a na istoj razini za monofazne uređaje.
Za sinkroniziranu kardioverziju kod fibrilacije atrija, razina energije za prvi šok iznosi
Naknadni šokovi primjenjuju se na istoj ili višoj razini energije i za bifazne i za monofazne uređaje.
Defibrilacija se može primijeniti izravno na srce tijekom torakotomije ili uporabom katetera s intrakardijalnom elektrodom, no tada su potrebne mnogo niže energije.
Komplikacije elektrokardioverzije
Komplikacije su obično blaže i uključuju SVES, VES i bol u mišićima. Rjeđe, ali vjerojatnije ako bolesnici imaju graničnu funkciju lijevog ventrikula ili ako se primjenjuje više šokova, kardioverzija može izazvati oštećenje miocita i elektromehaničku disocijaciju.
Literatura
-
1. Schneider T, Martens PR, Paschen H, et al: Multicenter, randomized, controlled trial of 150-J biphasic shocks compared with 200-J to 360-J monophasic shocks in the resuscitation of out-of-hospital cardiac arrest victims. Circulation 102:1780–1787, 2000.