Marfanov sindrom je posljedica poremećaja vezivnog tkiva koji rezultira promjenama na očima, kostima i kardiovaskularnom sustavu (npr. proširenje aorte koje može dovesti do aortne disekcije). Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici . Liječi se profilaktičkom primjenom β–blokatora kako bi se usporilo širenje aorte ili preventivnom operacijom aorte.
Nasljeđivanje je autosomno dominantno. Osnovni biomolekularni poremećaj nastaje zbog mutacija FBN–1,(FBN1) gena koji kodira glikoprotein fibrilin–1, koji je glavni sastavni dio mikrofibrila i pomaže prilikom učvršćivanja stanica za ekstracelularni matriks. Poremećaj obuhvaća kardiovaskularni, mišićno-koštani i vidni sustav. Dišni i središnji živčani sustav su također zahvaćeni. Postoje različiti pokazatelji genskih mutacija koje uzrokuju Marfanov sindrom; međutim, najčešća obilježja su dugački udovi, dilatacija korijena aorte, te dislokacija leća.
Simptomi i znakovi
Kardiovaskularni sustav
Glavna obiljžja su
-
Aneurizma aorte
-
Prolaps zalistaka
Najteže komplikacije nastaju zbog patoloških promjena na korijenu aorte i na uzlaznoj aorti. Aorta je promijenjena, ponajviše u područjima podvrgnutim najvećem hemodinamijskom naporu. Aorta se progresivno širi ili se naglo raslojava, s početkom u koronarnim sinusima, ponekad u dobi mlađoj od 10 god. Korijen aorte dilatira u 50% djece i 60 do 80% odraslih, te može uzrokovati aortalnu regurgitaciju, u kojem slučaju je moguće čuti dijastolički šum na aortalnom zalistku.
Mlohavi zalisci i korde tendineje mogu izazvati prolaps mitralnog zaliska ili insuficijenciju, što izaziva sistolički klik i kasni sistolički šum. Može doći do razvoja bakterijskog endokarditisa u zahvaćnim zaliscima.
Mišićno-koštani sustav
Ozbiljnost bolesti ima velika odstupanja. Bolesnici su rasta višljeg od prosjeka za dob i obitelj; raspon ruku nadilazi visinu. Zamjetna je arahnodaktilija (nesrazmjerno dugi, tanki prsti), često prisutan "znak palca" (distalna falanga palca šake strši preko ruba stisnute šake). Česte su deformacije sternuma - pectus carinatum (izbočena prsa,tzv. "kokošja prsa") ili pectus excavatum (uvučena prsa), kao i pretjerana rastezljivost zglobova, genu recurvatum (iskrivljenje nogu u koljenima prema natrag), spuštena stopala, kifoskolioza te dijafragmalne i ingvinalne hernije. Potkožno masno tkivo je obično oskudno. Nepce je često visokog svoda.
Očna sustav
Nalazi na očima uključuju ektopiju leće (subluksaciju ili dislokaciju leće prema gore) i iridodonezu (podrhtavanje šarenice). Rub dislocirane leće se često može vidjeti kroz neproširenu zjenicu. Može postojati jaka kratkovidnost a ponekad dolazi do spontanih odljuštenja mrežnice.
Dišni sustav
Može doći do razvoja cistične bolesti pluća, te ponavljajućeg pneumotoraksa. Ovi poremećaji mogu prouzročiti bol i otežano disanje.
CNS
Duralna ektazija (proširenje duralnih kanala koji okružuju leđnu moždinu) je čest nalaz, a najčešće je prisutan u lumbosakralnom dijelu kralježnice. Ovo može prouzročiti glavobolju, bol donjeg dijela leđa, ili neurološke deficite koji se očituju slabošću crijeva ili mjehura.
Dijagnoza
-
Klinički kriteriji
-
Genetičko testiranje
-
Ehokardiografija / MRI(mjerenjekorijena aorte, detekcija prolapsa zalistaka)
-
Pregled slit-lampom (poremećaji leće)
-
RTG snimke koštanog sustava (ruku, kralježnice, zdjelice, prsa, nogu, i lubanje u svrhu otkrivanja nepravilnosti)
-
MR lumbosakralnog dijela kralježnice (dural ectasia)
Postavljanje dijagnoze može biti teško jer kod većine bolesnika je prisutno vrlo malo tipičnih simptoma i znakova,te izostaju specifične histološke ili biokemijske promjene. Obzirom na različitost, dijagnostički se kriteriji zasnivaju na zbiru kliničkih nalaza te obiteljske i genetičke anamneze. (Za više informacija o dijagnozi, vidi revised Ghent nosology.) Ipak, dijagnoza je neizvjesna u određenom broju djelomičnih slučajeva Marfanova sindroma.
Homocistinurija može dijelomično oponašati Marfanov sindrom ali se od njega razlikuje s pronalaskom homocistina u urinu. Genetičko ispitivanje FBN1 mutacije može pomoći u postavljanju dijagnoze kod ljudi koji ne ispunjavaju sve kliničke kriterije, ali slučajevi s iznostankom FBN1 mutacije, također, postoje. Prenatalna dijagnoza analizom FBN1 gena je otežana zbog slabe genotip / fenotip korelacije (opisano je > 1700 različitih mutacija). Uobičajene pretrage koštanog, krvožilnog i i vidnog sustava provode se u svrhu otkrivanja klinički značajnih strukturalnih nepravilnosti; te u svrhu pružanja informacija koje pridonose dijagnostičkim kriterijima (npr. ehokardiografija u svrhu otkrivanja proširenja korijena aorte) Osim kriterija utvrđenih u organskim sustavima, obiteljska anamneza (1. stupnja s marfanov sindrom) i genetske povijesti (nazočnosti FBN1 Mutacija je poznato da uzrokuju marfan sindrom) smatraju glavnim kriterije.
Prognoza
Napredak u liječenju i redovite kontrole poboljšale su kvalitetu života i smanjile stopu smrtnosti. Prosječan životni vijek povećan je sa 48g, što je bio prosjek 1972 g., do skoro normalne prosječne životne dobi za ljude koji primaju odgovarajuću medicinsku skrb. Međutim, očekivana životna dob i dalje se smanjuje za prosječnog pacijenta, prije svega zbog srčanih i vaskularnih komplikacija. Spoznaja smanjenog očekivanog životnog vijeka može biti emocionalni teret za cijelu obitelj.
Liječenje
-
Izazivanje preuranjenog puberteta kod visokih djevojčica.
-
Beta-blokatori
-
Elektivan zahvat na aorti i zalistcima
-
Operacija skolioze i učvršćivanje
Terapija Marfanova sindroma za cilj ima prevenciju i liječenje komplikacija.
U vrlo visokih djevojčica, izazivanje uranjenog puberteta u dobi od 10 godina, a uporabom estrogena i progesterona, može djelovati reducirajuće na visinu u odrasloj dobi.
Svim bolesnicima treba rutinski davati β–blokatore (npr. atenolol, propranolol) kako bi se spriječile kardiovaskularne komplikacije. Ovi lijekovi smanjuju kontraktilnost miokarda i pulsni tlak, te usporavaju progresiju širenja korijena aorte i smanjuju rizik disekcije.
Ako je promjer aorte >5 cm (manje kod djece), u preventivne svrhe može se provesti operativni zahvat. Kod trudnica je izrazito visok rizik aortalnih komplikacija, slijedom čega treba razmotriti elektivan zahvat na aorti. Ozbiljna valvularna regurgitacija se također liječi kirurškim putem. Bakterijski endokarditis profilaksa prije invazivnih postupaka nije indiciran osim u bolesnika koji imaju umjetne zalistake ili koji su prethodno bolovali od infektivnog endokarditisa ( vidi: Postupci koji zahtijevaju antimikrobnu profilaksu endokarditis u visokorizičnih bolesnika u Sjedinjenim Američkim Državama i vidi: Preporučena profilaksa endokarditisa tijekom oralnog-stomatološkog ili zahvata na respiratornom sustavu *).
skolioza se liječi uporabom ortoza sve dok je moguće, ali operacijski zahvat je indiciran kod pacijenata sa zakrivljenjem od 40-50 stupnjeva.
Nalaze na kardiovaskularnom sustavu, kostima i očima treba kontrolirati svake godine. Indicirano je odgovarajuće genetičko savjetovanje.
Ključne točke
-
Marfanov sindrom rezultat je autosomno dominantne mutacije gena koji kodira glikoprotein fibrilin-1, a koji je glavna komponenta mikrofibrila, što u konačnici rezultira brojnim deformitetima i defektima.
-
Pokazatelji su različiti, ali glavne strukturalni nedostaci uključuju kardiovaskularni, mišićno-koštani i vidni sustav, uzrokujući tipične konstelaciju dugih udova, dilataciju korijena aorte i dislokaciju leća.
-
Najopasnija komplikacija je disekcija aorte.
-
Dijagnoza se temelji na kliničkim kriterijima; često se provodi gensko testiranje.
-
Provode se kontrolne pretrage koštanog, kardiovaskularnog i vidnog sustava u svrhu otkrivanja strukturalnih nepravilnosti.
-
Pacijentima se u svrhu prevencije aortalnih komplikacija propisuju beta-blokatori, a ostale komplikacije se liječe po pojavi istih.
Više informacija