Marfanov sindrom je posljedica poremećaja vezivnog tkiva koji rezultira promjenama na očima, kostima i kardiovaskularnom sustavu (npr. proširenje uzlazne aorte koje može dovesti do aortne disekcije). Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici. Liječi se profilaktičkom primjenom β–blokatora kako bi se usporilo širenje aorte ili preventivnom operacijom aorte.
Nasljeđivanje Marfanovog sindroma je autosomno dominantno. Osnovni molekularni poremećaj nastaje zbog mutacija FBN–1 (FBN1), gena koji kodira glikoprotein fibrilin–1, koji je sastavni dio mikrofibrila i pomaže prilikom učvršćivanja stanica za ekstracelularni matriks. Poremećaj obuhvaća kardiovaskularni, mišićno-koštani i vidni sustav. Dišni i središnji živčani sustav su također zahvaćeni. Različite su kliničke manifestacije genskih mutacija koje uzrokuju Marfanov sindrom; međutim, najčešća klinička obilježja su dugački udovi, dilatacija korijena aorte, te dislokacija leća.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi Marfanova sindroma
Kardiovaskularni sustav
Glavna obilježja su
Najteže komplikacije nastaju zbog patoloških promjena na korijenu aorte i na uzlaznoj aorti. Aorta je promijenjena, ponajviše u područjima podvrgnutim najvećem hemodinamijskom naporu. Aorta se progresivno širi ili dolazi do nagle disekcije, s početkom u koronarnim sinusima, ponekad u dobi mlađoj od 10 godina. Korijen aorte se proširi u 50% djece i kod 60 do 80% odraslih i može uzrokovati aortalnu regurgitaciju te se u navedenom slučaju može čuti dijastolički šum preko aortnog zaliska.
Mlohavi zalisci i korde tendineje mogu dovesti do prolapsa ili regurgitacije mitralnog zaliska; prolaps mitralnog zaliska može uzrokovati sistoličkiklik i kasni sistolički šum ili, u teškim slučajevima,holosistolički šum. Može doći do razvoja bakterijskog endokarditisa na zahvaćenim zaliscima.
Mišićno-koštani sustav
Težina bolesti uvelike varira. Bolesnici su višeg rasta od prosjeka za dob i obitelj; raspon ruku nadilazi visinu. Zamjetna je arahnodaktilija (nesrazmjerno dugi, tanki prsti), često prisutan "znak palca" (distalna falanga palca šake strši preko ruba stisnute šake). Deformacije sternuma—pectus carinatum (pomak prema van) ili pectus excavatum (pomak prema unutra)—česta su pojava, kao i hiperekstenzibilnost zglobova (obično blage fleksijske kontraktura laktova), genu recurvatum (zakrivljenost nogu u koljenima prema natrag), pes planus (ravna stopala), kifoskolioza i dijafragmalna i ingvinalna hernija. Potkožno masno tkivo je obično oskudno. Nepce je često visokog svoda.
Muskuloskeletne manifestacije kod Marfanovog sindromaMarfanov sindrom
Ova slika prikazuje tipičan klinički nalaz u adolescenta s Marfanovim sindromom, uključujući kifoskoliozu, pectus excavatum i genu recurvatum.
Uz dozvolu izdavača. Iz Macro R: Atlas of Heart Diseases: Congenital Heart Disease. Uredili E Braunwald (urednik serije) and RM Freedom. Philadelphia, Current Medicine, 1997.
Marfanov sindrom (Anomalijemišićno-koštanog sustava)
Ovaj pacijent s Marfanovimsindromom je viši od svoje obitelji i raspon ruku mu premašujevisinu.
© Springer Science+Business Media
Marfanov Sindrom (Znak palca)
Palac strši izvan rubastisnute šake na ovoj fotografiji osobe s Marfanovim sindromom.
MEDICINSKA FOTOGRAFIJA NHSLOTHIAN/ZNANSTVENA FOTOTEKA
Marfanov Sindrom (Dugi prsti)
Marfanov sindromkarakteriziraju abnormalno dugi prsti. Na ovoj fotografiji pacijentice, palac preklapa kažiprst kada joj je ruka omotana oko zgloba.
Fotografija zahvaljujući David D. Sherry, MD.
Očni sustav
Nalazi na očima uključuju ektopiju leće (subluksaciju ili dislokaciju leće prema gore) i iridodonezu (podrhtavanje šarenice). Rub dislocirane leće se često može vidjeti kroz neproširenu zjenicu. Može postojati jaka kratkovidnost, a ponekad dolazi do spontanog odvajanja retine.
Dišni sustav
Može doći do razvoja cistične bolesti pluća, te ponavljajućih spontanih pneumotoraksa. Ovi poremećaji mogu uzrokovati bol i otežano disanje.
Središnji živčani sustav
Duralna ektazija (proširenje durale vreće koja okružuje kralježničnu moždinu) je čest nalaz, a najčešće je prisutan u lumbosakralnom dijelu kralježnice. Ovo može prouzročiti glavobolju, bol donjeg dijela leđa, ili neurološke deficite koji se očituju slabošću crijeva ili mjehura.
Dijagnoza
Dijagnoza Marfanovog sindroma
Klinički kriteriji
Genetičko testiranje
Ehokardiografija/MRI (mjerenje korijena aorte, detekcija prolapsa zalistaka)
Pregled slit-svjetiljkom (poremećaji leće)
RTG snimke koštanog sustava (ruke, kralježnica, zdjelica, prsa, noge, i lubanje u svrhu otkrivanja nepravilnosti)
MR lumbosakralnog dijela kralježnice (duralna ektazija)
Postavljanje dijagnoze može biti teško jer je kod većine bolesnika prisutno vrlo malo tipičnih simptoma i znakova, te izostaju specifične histološke ili biokemijske promjene. S obzirom na različitost, dijagnostički se kriteriji zasnivaju na zbiru kliničkih nalaza te obiteljske i genetičke anamneze. (Za više informacija o dijagnozi, vidi revised Ghent nosology.) Ipak, dijagnoza je neizvjesna u određenom broju djelomičnih slučajeva Marfanova sindroma.
Homocistinurija može djelomično oponašati Marfanov sindrom ali se može dijagnosticirati prisustvom homocistina u urinu. Genetičko ispitivanje FBN1 mutacije može pomoći u postavljanju dijagnoze kod ljudi koji ne ispunjavaju sve kliničke kriterije, ali slučajevi s izostankom FBN1 mutacije, također, postoje. Prenatalna dijagnoza analizom FBN1 gena je otežana zbog slabe genotip/fenotip korelacije (opisano je > 1700 različitih mutacija).
Uobičajene pretrage koštanog, krvožilnog i vidnog sustava provode se u svrhu otkrivanja klinički značajnih strukturalnih poremećaja; te u svrhu dobivanja informacija koje pridonose dijagnostičkim kriterijima (npr. ehokardiografija u svrhu otkrivanja proširenja korijena aorte).
Uz kriterije utvrđene unutar organskih sustava, obiteljska anamneza (rođak u prvom koljenu s Marfanovim sindromom) i genetska anamneza (prisutnost mutacije FBN1 za koju se zna da uzrokuje Marfanov sindrom) smatraju se glavnim kriterijima.
Prognoza
Prognoza za Marfanov sindrom
Napredak u terapiji i redovito praćenje poboljšali su kvalitetu života i smanjili stopu smrtnosti. Prosječan životni vijek povećan je sa 48 godina, što je bio prosjek 1972 g., do skoro normalne prosječne životne dobi za ljude koji primaju odgovarajuću medicinsku skrb. Međutim, očekivana životna dob je i dalje smanjena za prosječnog pacijenta, prije svega zbog srčanih i vaskularnih komplikacija. Spoznaja o smanjenom očekivanom životnom vijeku može biti emocionalni teret za cijelu obitelj.
Liječenje
Liječenje Marfanovog sindroma
Indukcija preuranjenog puberteta kod visokih djevojčica.
Beta-blokatori
Elektivan zahvat na aorti i zalistcima
Operacija skolioze i učvršćivanje
Liječenje Marfanova sindroma usmjereno je na prevenciju i liječenje komplikacija.
U vrlo visokih djevojčica, izazivanje preuranjenog puberteta u dobi od 10 godina, a uporabom estrogena i progesterona, može smanjiti visinu u odrasloj dobi.
Svim pacijentima treba rutinski davati β–blokatore (npr. atenolol, propranolol) kako bi se spriječile kardiovaskularne komplikacije. Ovi lijekovi smanjuju kontraktilnost miokarda i tlak pulsa, te usporavaju progresiju širenja korijena aorte i smanjuju rizik disekcije. Mogu se dati i blokatori receptora za angiotenzin II.
Ako je promjer aorte >5 cm (manje kod djece), u preventivne svrhe se može provesti operativni zahvat. Kod trudnica je izrazito visok rizik aortalnih komplikacija, stoga treba razmotriti elektivan zahvat na aorti prije trudnoće. Ozbiljna valvularna regurgitacija se također liječi kirurškim putem. Profilaksa bakterijskog endokarditisa prije invazivnih postupaka nije indiciran osim u bolesnika koji imaju umjetne zalistke ili koji su prethodno bolovali od infektivnog endokarditisa ( vidi: Postupci koji zahtijevaju antimikrobnu profilaksu endokarditis u visokorizičnih bolesnika u Sjedinjenim Američkim Državama i vidi: Preporučena profilaksa endokarditisa tijekom oralnog-stomatološkog ili zahvata na respiratornom sustavu *).
Skolioza se liječi uporabom ortoza sve dok je moguće, ali operacijski zahvat je indiciran kod pacijenata sa zakrivljenjem od 40 do 50 stupnjeva.
Promjene na kardiovaskularnom sustavu, kostima i očima (uključujući ehokardiografiju) treba kontrolirati svake godine. Indicirano je odgovarajuće genetičko savjetovanje.
Ključne točke
Marfanov sindrom rezultat je autosomno dominantne mutacije gena koji kodira glikoprotein fibrilin-1, a koji je glavna komponenta mikrofibrila, što u konačnici rezultira brojnim deformitetima i defektima.
Klinička slika je različita, ali glavni strukturalni poremećaji uključuju kardiovaskularni, mišićno-koštani i vidni sustav, uzrokujući tipičan nalaz dugih udova, dilatacije korijena aorte i dislokacije leća.
Najopasnija komplikacija je disekcija aorte.
Dijagnoza se temelji na kliničkim kriterijima; često se provodi gensko testiranje.
Provode se slikovne pretrage koštanog, kardiovaskularnog i vidnog sustava u svrhu otkrivanja strukturalnih nepravilnosti.
Pacijentima se u svrhu prevencije aortalnih komplikacija propisuju beta-blokatori, a ostale komplikacije se liječe po pojavi istih.
Više informacija
Slijedeći izvorna engleskom jeziku bi mogao biti koristan. Imajte na umu da THE MANUAL nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.