(Vidi također Pregled hitnih stanja u dentalnoj medicini.)

Oteklina je normalna posljedica oralno kirurškog zahvata i proporcionalna je veličini traume i samog operativnog polja. Hladni oblog (hladna vrećica zamrznutog povrća: grašak, kukuruz, koje se adaptira obliku lica) potrebno je aplicirati na vanjsku površinu lica tijekom prva 24 sata. Oblog se aplicira u periodu od 25 minuta svaka 2 sata. Ukoliko se oteklina ne smanjuje nakon trećeg postoperativnog dana, treba posumnjati na infekciju i ordinirati antibiotik (penicillin VK 500 mg per os svakih 6 sati ili klindamicin 300 mg per os svakih 6 sati) do 72 sata nakon prestanka simptoma.

Postoperativna bol varira od blage do izrazite i liječi se analgeticima. ( vidi: Liječenje boli).

Alveolu treba isprati fiziološkom otopinom ili 0,2% otopinom klorheksidina, te ispuniti nekom vrstom sredstva za liječenje. Dugotrajna varijanta je traka jodoforma natopljena u eugenol (analgetik) ili natopljena mješavinom anestetika, lidokain 2.5% ili tetrakain 0.5% te tako postavljena u alveolu. Gaza se mijenja svakih 1-3 dana, dok simptomi ne prođu kada se gaza izvadi kroz nekoliko sati. Danas se najčešće koriste gotove mješavine anestetika, eugenola i jodoforma. Premda nisu resorptivne, ove mješavine se isperu same iz alveole kroz nekoliko dana. Ovim postupkom se obično prevenira bolnost, premda je moguće ordinirati dodatne NSAID lijekove kao bi se popratna bol ublažila. Pacijenta je potrebno naručiti na kontrolu svakih 24 sata.

Osteonekroza čeljusti je oralna lezija sa dugotrajno eksponiranom kosti gornje ili donje čeljusti, a manifestira se boli, klimavim zubima i gnojnim sadržajem. (1). Osteonekroza čeljusti može biti komplikacija nakon vađenja zuba, nakon traume te nakon terapijskog zračenja u području glave i vrata.

Osteonekroza čeljusti povezana sa uzimanjem lijekova (MRONJ) definirana je uzimanjem antiresorptivnih lijekova i njihovim posljedicama na razvoj osteonekroze. Ovi lijekovi uključuju bifosfonate (BP), lijekove koji inhibiraju osteoklaste i inhibitore katepsina K . Pacijenti koji se liječe od karcinoma i na terapiji su IV bifosfonatima, imaju 4 puta veći rizik od razvoja osteonekroze zbog potentnosti lijekova. Međutim, oralni bifosfonati kod pacijenata koji se ne liječe od karcinoma predstavljaju mali rizik; prevalencija u populaciji je oko 0.1%. Prestanak uzimanja oralne terapije bifosfonatima kako bi se reducirao rizik ONJ, nije pokazao značajnu razliku, dok je poboljšanje oralne higijene značajno utjecalo na rizik od nastanka. Veća doza i duže uzimanje antiresorptivne terapije su u većoj koincidenciji sa razvojem ostonekroze čeljusti (terapija > 2 godine). Drugi lijekovi koji uzrokuju osteonekrozu čeljusti uključuju inhibitore osteoklasta, denosumab, lijekove za liječenje karcinoma kao što su bevacizumab i sunitinib.

Liječenje osteonekroze čeljusti je dugotrajno i zahtijevno, a uključuje palijativnu skrb, debridment, antibiotsku terapiju i oralne antiseptike.

Ukoliko se krvarenje nastavi aplicira se infiltracijska ili provodna anestezija 2% lidokaina sa 1:100,000 adrenalina. Alveola se tada ponovno očisti kako bi se uklonio preostali ugrušak i ispere se fiziološkom otopinom. Na ranu se postavlja kirurški šav pod laganim pritiskom. U alveolu se prije šivanja može umetnuti lokalni hemostatik kao oksidirana celuloza, topikalni trombin na želatinsku spužicu ili kolagena spužvica.

Ukoliko pacijent uzima antikoagulanse (aspirin, klopidogrel, warfarin) treba bi sa nadležnim liječnikom odlučiti o prestanku uzimanja nekoliko dana prije ekstrakcije zuba. Nakon što se zub izvadi, terapija se može nastaviti taj dan navečer. Ukoliko lokalne mjere hemostaze ne djeluju, potrebno je potražiti sistemske uzroke.