Poremećaji prouzročeni psihoaktivnim tvarima dio su poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari koji uključuju izravan učinak te tvari; oni uključuju
Poremećaji uzimanja psihoaktivnih tvari uključuju patološke obrasce ponašanja koji se odnose na korištenje droga (npr. pacijenti ih dalje koriste unatoč značajnim tegobama izazvanim uzimanjem te tvari) i smatraju se Poremećajem upotrebe psihoaktivih tvari. Uobičajeni termini "ovisnosti", "zloupotreba" i "adikcija" su previše olako i različito definirani da bi se koristili u sustavnim dijagnozama.
Specifične manifestacije i liječenje intoksikacije i apstinencijskog stanja se razlikuju od tvari ili od skupine tvari te se raspravlja drugdje u Priručniku.
Intoksikacija
Intoksikacija se odnosi na razvoj reverzibilnog, za tvar specifičnog sindroma psihičkih i fizičkih promjena te promjena u ponašanju koje mogu obuhvaćati oštećenje spoznaje i prosudbe, poremećenu tjelesnu i društvenu funkciju, nestabilno raspoloženje i ratobornost. U krajnjem ishodu, intoksikacija može dovesti do predoziranja, koje ima značajan morbiditet i rizik od smrti.
Sindrom sustezanja
Sustezanje se odnosi na tvari saspecifičnim fiziološkim učincima, simptome i promjene u ponašanju koje su uzrokovane prestankom ili smanjenjem uzimanja psihoaktivnih tvari. Kako bi se klasificirao kao poremećaj sustezanja od tvari, sindrom mora kod pacijenta prouzrokvati značajne tegobe i / ili umanjiti razinu funkcije (primjerice društvenom, profesionalnom). Većina pacijenata će ponovnim uzimanjem psihoaktivne tvari reducirati simptome.
Iako neki pacijenti sa sindromom sustezanja imaju poremećaj uzimanja psihoaktivnih tvari, neki lijekovi, osobito opijati, sedativi / hipnotici i stimulansi, mogu dovesti do simptoma sustezanja, čak i kada se uzimaju kako je propisano po legitimnoj medicinskoj indikaciji u relativno kratkom razdoblju (<1 tjedan za opioide). Simptomi sustezanja koji se razviju za vrijeme adekvatne medicinske upotrebe ne ispunjavaju kriterije za dijagnozu Poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari.
Psihički poremećaji prouzročeni psihoaktivnom tvari
Psihički poremećaji prouzročeni psihoaktivnim tvarima su psihičke promjene koje nastaju upotrebom droga ili sindromom sustezanja koji nalikuje psihičkim poremećajima (npr, depresija, psihoza, anksioznost, ili neurokogntivni poremećaji).
Kako bi se poremećaj smatrao induciran psihoaktivnim tvarima, tvar uključena u poremećaj mora imati mogućnost izazivanja bolesti. Tvari mogu biti članovi ranije navednih 10 grupa tvari koje obično uzrokuju smetnje povezane sa poremećajima prouzročenim psihoaktivnim tvarima ili mnogi drugi (npr, antikolinergici i kortikosteroidi mogu uzrokovati prolazne psihotične sindrome). Osim toga, mentalni poremećaj bi se trebao
-
Pojaviti u roku od 1 mj. nakon intoksikacije ili sindroma sustezanja
-
Uzrok je značajne tegobe ili oslabljene funkcije
-
Nije se očitovao prije upotrebe psihoaktivne tvari
-
Ne javljaju se isključivo tijekom akutnog delirija uzrokovanog upotrebom psihoaktivne tvari
-
Ne traju dulji vremenski period*
* Određeni neurokognitivni poremećaji uzrokovani alkoholom, inhalacijom, ili sedativima-hipnoticima i poremećaji opažanja uzrokovani halucinogenima mogu biti dugotrajni.