Sindrom kroničnog umora (SKU) je sindrom obilježen umorom u trajanju od > 6 mjeseci, a koji utječe na kvalitetu života, ne može se objasniti i praćen je brojnim drugim pridruženim simptomima. Liječenje uključuje procjenu onesposobljenosti, liječenje specifičnih simptoma i u nekih pacijenata kognitivno-bihevioralnu terapiju i stupnjeviti program vježbanja.
Iako čak 25% ljudi kažu da su kronično umorni ( vidi: Umor), Samo oko 0,5% ljudi zadovoljavaju kriterije za dijagnozu SKU. Iako je pojam SKU prvi put korišten 1988, poremećaj je dobro opisan još od sredine 1700., ali je imao različite nazive (npr. febricula, neurastenija, kronični bruceloza, sindrom napora). SKU je najčešći među mladim i ženama srednje dobi, ali je opisan u svim dobnim skupinama, uključujući i djecu, te kod oba spola.
SKU nije simuliranje (namjerno izmišljanje simptoma). SKU dijeli mnoge sličnosti s fibromialgijom, kao što su poremećaji spavanja, mentalna usporenost, umor, bol i pogoršanje simptoma s aktivnosti.
Etiologija
Etiologija je nepoznata. Nije utvrđen infektivni, hormonalni, imunološki ili psihijatrijski uzrok. Među mnogim predloženim infektivnim uzročnicima, za Epstein-Barr virus, Lymsku bolest, kandidijazu i citomegalovirus dokazno je da ne uzrokuje SKU. Slično, nije pronađeno alergijskih biljega ili imunosupresije.
Razni manji poremećaji imunosti su potvrđeni. Uključuju niske vrijednosti IgG, poremećen IgG, smanjenu proliferaciju limfocita, niske vrijednosti interferona-gama kao odgovor na mitogene, slabu citotoksičnost prirodnoubilačkih stanica, cirkulirajućih protutijela i imunih kompleksa i mnoge druge imunološke poremećaje. Međutim, niti jedan nije dovoljno osjetljiv niti specifičan za definiranje SKU. Ipak, naglašavaju organsku podlogu SKU.
Podaci ukazuju na povećan rizik SKU među rođacima takvih pacijenata, što bi moglo govoriti za genetsku ili mikrosocijalnu podlogu. Nedavne studije su identificirale neke genetske čimbenike koji bi mogli pogodovati nastanku SKU. Neki istraživači smatraju da će se s vremenom pokazati multifaktorska etiologija, uključujući genetsku predispoziciju, izloženost mikrobima, toksinima i drugim psihičkim i/ili emocionalnim traumama.
Simptomi i znakovi
Prije početka SKU, većina pacijenata je visoko funkcionalna i uspješna.
Početak je obično nagli, često nakon psihološkog ili medicinski stresnog događaja. Mnogi bolesnici navode stanje slično virusnoj infekciji s otokom limfnih čvorova, malaksalošću, vrućicom i simptomima gornjih dišnih putova. Početni simptomi jenjavaju, ali čini se da su okidač, kako za dugotrajni teški umor koji ometa svakodnevne aktivnost, tako i za mnoge druge značajke sindroma. U veljači 2015., Institute of Medicine (sada "Health and Medicine Division of The National Academies of Science, Engineering, and Medicine") objavio je opsežan pregled ove bolesti pod nazivom "Beyond Myalgic Encephalomyelitis/Chronic Fatigue Syndrome: Redefining an Illness." U ovom pregledu su predložili novo ime, bolest sistemske intolerancije napora (BSIN), te nove dijagnostičke kriterije koji pojednostavljuju dijagnozu i naglasio najdosljednije karakteristike. Osim toga, članak jasno potvrđuje ovu iscrpljujuću bolest.
Fizički pregled je normalan, bez ikakvih objektivnih znakova slabosti mišića, artritisa, neuropatije, ili organomegalije. Međutim, neki pacijenti imaju blago povišenu temperaturu, ne-eksudativni faringitis, i/ili opipljive ili bolne (ali ne i povećane) limfne čvorove. Bilo kakve abnormalnosti u fizičkom statusu moraju biti evaluirane i druga moguća dijagnoza isključena prije postavljanja dijagnoze SKU.
Dijagnoza
Dijagnoza se sastoji od karakteristične povijesti bolesti u kombinaciji s normalnom fizičkim statusom i normalnim laboratorijskim nalazima. Definicija slučaja je ponekad korisna, ali je uglavnom epidemiološki i alat za istraživanje i ne bi se trebala strogo primijeniti na pojedine pacijente.
Obrada je usmjerena na bilo koji drugi uzrok tegoba za koji se sumnja temeljem objektivnih kliničkih nalaza. Ako nema jasnog uzroka ili postavljene sumnje na uzrok, preporučuje se učiniti osnovne laboratorijske nalaze, uključujući KKS, mjerenje elektrolita, ureju, kreatinin, vrijednost sedimentacije i TSH. Ovisno o somatskom statusu, daljnja obrada može uključivati rentgen srca i pluća, analizu sna i obradu za isključenje adrenalne insuficijencije. Serološka obrada za infekcije, antinuklearna antitijela te neuroradiološka obrada nisu indicirani ako nema objektivnih dokaza o sumnji na bolesti temeljem kliničkog pregleda (ne samo subjektivne smetnje) ili temeljem osnovne laboratorijske obrade; u takvim slučajevima, vjerojatnost je niska i rizik od lažno pozitivnih rezultata (i time nepotrebnog liječenja i / ili dodatne obrade radi potvrđivanja) je visok.
Dijagnostički kriteriji za sindrom kroničnog umora *
|
*Dijagnostički kriteriji predloženi od strane Institute of Medicine (sada Health and Medicine Division of The National Academies of Science, Engineering, and Medicine) u veljači 2015. godine.
|
|
† Učestalost i težinu simptoma treba procijeniti. Dijagnoza ME/SKU je upitna, ako pacijenti nemaju te simptome barem polovicu vremena umjerenog, značajnog ili snažnog intenziteta.
|
|
Dijagnoza zahtijeva da pacijent ima sljedeća 3 simptoma:
-
Značajno smanjenje ili nemogućnost uključivanja u radne, edukacijske, socijalne ili privatne aktivnosti na razini u kojoj je to bilo moguće prije bolesti, u trajanju dužem od 6 mjeseci koje je praćeno umorom, koji je često izražen, ili je novonastao ili jasnog trenutka javljanja (ne traje čitav život), i nije rezultat pretjeranog napora i ne prolazi na odmor.
-
Iscrpljenost poslije napora †
-
Neokrepljujući san †
|
|
Najmanje jedan od sljedećih znakova je također nužan:
-
Kognitivni poremećaji†
-
Ortostatska hipotenzija
|
Prognoza
Većina pacijenata će se poboljšati tijekom vremena, iako se neće nužno vratiti na stanje prethodno bolesti. Međutim, vrijeme za oporavak traje godinama, a oporavak je obično samo djelomičan. Neki dokazi pokazuju da ranije dijagnoza i liječenje poboljšavaju prognozu.
Liječenje
-
Potvrda pacijentovih simptoma.
-
Kognitivno-bihevioralna terapija
-
Ponekad stupnjevana vježba
-
Antidepresivi, lijekovi za spavanje ili bol, ako je indicirano.
Kako bi osigurali adekvatnu skrb, liječnici moraju priznati i prihvatiti simptome pacijenata. Bez obzira na temeljni uzrok, ovi pacijenti pate i snažno žele povratak na prethodno stanje zdravlja. Međutim, bolesnici moraju prilagoditi očekivanja. Oni moraju prihvatiti svoju onemogućenost, s naglaskom na ono što još uvijek mogu učiniti umjesto onoga što ne mogu.
Kognitivno-bihevioralna terapija i stupnjevani program vježbanja su bili korisni u nekim studijama, dok se u drugim nisu pokazali učinkovitima. Treba ih uzeti u obzir za pacijente koji su voljni pokušati takve metode i imaju pristup odgovarajućim uslugama. Depresiju treba liječiti antidepresivima i/ili upućivanjem psihijatrijsku. Poremećaje spavanja treba agresivno tretirati s tehnikama opuštanja i poboljšanjem higijene spavanja.
Ako ove mjere ne daju rezultata, hipnotičke droge i/ ili upućivanje specijalistu za spavanje može biti potrebno. Pacijenti s boli (obično zbog komponente fibromialgije) Mogu se liječiti brojnim lijekovima, kao što su pregabalin, duloksetin, amitriptilin, ili gabapentin. Fizikalna terapija je također često korisna. Liječenje ortostatske hipotenzije može također biti korisno.
Nedokazane metode liječenja, kao npr. antivirusnim ili imunosupresivnim lijekovima, eliminacijskim dijetama i ekstrakcijom amalgamskih ispuna, treba izbjegavati.
Ključne točke
-
Sindrom kroničnog umora (SKU) je umor koji utječe na kvalitetu života u trajanju >6 mjeseci koji obično zahvaća prethodno zdrave i aktivne ljude, nije simuliranje.
-
Etiologija je nejasna, ali vjerojatno uključuje više faktora, uključujući genetsku podložnost, izlaganja mikrobima, te okolišne i psihološke čimbenike.
-
Postavljanje dijagnoze SKU temeljem karakterističnih simptoma u bolesnika s normalnom somatskim pregledom i osnovnim laboratorijskih nalazima; Institute of Medicine (sada Health and Medicine Division of The National Academies of Science, Engineering, and Medicine) kriteriji mogu biti korisni, ali se ne primjenjuju striktno na pojedine pacijente.
-
Verificirati simptome pacijenta, potaknuti da ih prihvate i prilagode se na svoje mogućnosti te pokušaju kognitivno-bihevioralne terapiju i/ili stupnjevano vježbanje.
-
Koristiti lijekove ako je potrebno za liječenje specifičnih simptoma (npr. bol, depresija, nesanica).