Bolesti taloženja bazičnog kalcij fosfata (apatita) i kalcij oksalata klinički su slične drugim kristalnim artropatijama. (Pogledaj pregled Artritisa izazvanim odlaganjem kristala)

Bolest taloženja kristala bazičnog kalcij fosfata

Većina patoloških kalcifikata sadrži smjesu supstituiranog karbonata hidroksiapatita i oktakalcijeva fosfata. Kako je riječ o ultramikroskopskim kristalima kalcij fosfata koji nisu kiseli, izraz bazični kalcijev fosfat (BCP) je precizniji od apatit. Ti se mikrokristali nalaze u nakupinama sličnim grudama snijega u nizu reumatskih stanja (npr. kalcificirajući tendinitis, kalcificirajući periartritis, neki slučajevi progresivne sistemske skleroze i dermatomiozitisa). Javljaju se u zglobnoj tekućini i hrskavici kod svih uznapredovalih degenerativnih artropatija time da uzrokuju radiološki vidljivo suženja zglobnog prostora.

BCP kristali mogu razoriti zglobove i uzrokovati artritis i periartikularnu upalu.

Primjer je sindrom Milwaukeejskog ramena, izrazito destruktivne artropatije koja napada pretežno starije žene i zahvaća ramena, a često i koljena. Sindrom karakteriziraju kronični veliki, ali minimalno upalni sinovijalni izljevi.

Akutna pseudo podagra nastaje zbog periartikularnih depozita BCP i može imitirati giht, javlja se u mladih žena (rjeđe i u muškaraca) kao specifično stanje koje se liječi kao i akutni napadaj gihta. Dijagnostička pahuljasta ili gusta periartikularna kalcifikacija prisutna na rendgenskim snimkama tijekom akutnog napadaja može spontano nestati tijekom tjedana do mjeseci.

Uz analizu sinovijske tekućine, simptomatske zglobove treba i rendgenski snimiti. Na RTG-u, BCP kristali mogu biti vidljivi kao periartikularne opacifikacije poput oblaka; kristali se često spontano riješe tijekom mjeseci ili povremeno za nekoliko dana. Još nema definitivne pretrage na BCP kristale u sinovijalnoj tekućini. Nakupine kristala mogu se identificirati samo specijalnim kalcij bojanjem ili transmisijskom elektronskom mikroskopijom. U polariziranom svjetlu spomenute nakupine kristala ne pokazuju dvolomnost.

Liječenje se provodi kolhicinom te NSAR, a kod velikih zglobova korisno je intraartikularno injiciranje suspenzije kristala kortikosteroidnih estera. Tretman je isti kao za akutni giht.

Bolest taloženja kristala kalcijeva oksalata

Bolest taloženja kristala kalcijeva oksalata je rijetka. Do odlaganja kalcij oksalata dolazi većinom kod uremičara liječenih jednim od dijalitičkih postupaka, posebno ako uz to uzimaju askorbinsku kiselinu (vitamin C), koja se metabolizira u oksalat. Međutim, evolucija tekućina za izmjenu dijalize rezultirala je praktičkim nestankom ove bolesti.

Kristali se obaraju u stijenke krvnih žila, u kožu i u zglobove. U polariziranom svjetlu su to dvolomne, bipiramidne strukture (vidi TBL). Sinovijalna tekućina zna imati > 2000 L/μl. Kristali kalcijeva oksalata se na radiogramu ne mogu razlikovati od periartikularnih BCP kalcifikata ili CPPD depozita u hrskavici.

Liječenje bolesti taloženja kristala kalcijevog oksalata je isto kao i za kalcijev pirofosfatni artritis (CPPD).