Simptomatski difuzni spazam jednjaka je dio spektra poremećaja motiliteta kojeg karakteriziraju različite nepropulzivne kontrakcije, hiperdinamične kontrakcije ili povišenje tlaka donjeg jednjačkog sfinktera. Simptomi su bol u prsima i ponekad disfagija. Dijagnoza se postavlja gutljajem barijeve kaše ili manometrijom. Liječenje je teško, ali uključuje nitrate, blokatore kalcijevih kanala, injekciju botulinum toksina te antirefluksnu terapiju.

(Vidi također Pregled bolesti jednjaka i poremećaja gutanja.)

Abnormalnosti u motilitetu jednjaka slabo koreliraju sa simptomima pacijenta; slični poremećaji mogu uzrokovati različite ili nikakve simptome kod različitih ljudi. Štoviše, niti simptomi niti abnormalne kontrakcije nisu definitivno u vezi s patohistološkim poremećajima jednjaka.

Difuzni spazam jednjaka tipično izaziva substernalnu bol u prsištu, uz otežano gutanje krute i tekuće hrane. Bol može probuditi bolesnika iz sna. Vrlo hladne ili tople tekućine mogu pogoršati bol. Nakon više godina taj poremećaj može prijeći u ahalaziju.

Ezofagealni spazmi mogu također prouzročiti oštru bol, bez disfagije. Ta se bol često opisuje kao stezajuća bol retrosternalno, a može se javiti u vezi s naporom. Takvu bol može biti teško razlikovati od angine pektoris.

Alternativne dijagnoze uključuju koronarnu ishemiju, što bi bilo potrebno isključiti odgovarajućim testiranjem (npr, EKG, srčani biljezi, stres testiranje-vidjeti Dijagnoza akutnog koronarnog sindroma). Definitivna potvrda da je jednjak podrijetlo simptoma je teška.

Gutanje barijeve kaše može pokazati slabu progresiju bolusa i poremećene, istovremene kontrakcije ili tercijarne kontrakcije. Jaki spazmi mogu se radiološki zamijeniti s divertikulima, ali variraju u veličini i položaju.

Ezofagealna manometrija pruža najspecifičniji opis spazma. Najmanje 20% testa gutanja barijeve kaše mora imati kratku distalnu latenciju (<4,5 sec), kako bi se zadovoljili manometrijski kriteriji za difuzni spazam jednjaka. Međutim, kontrakcije se ne moraju javiti za vrijeme izvođenja testa.

Scintigrafija jednjaka i provokacijski testovi lijekovima (npr. edrofonijev klorid 10 mg IV) nisu se pokazali od pomoći.

Ezofagealni spazmi se obično teško liječe, a nedostaju i kontrolirane studije o liječenju. Antikolinergici, triciklički antidepresivi, nitroglicerin i dugodjelujući nitrati imaju ograničen uspjeh. Od koristi mogu biti blokatori kalcijevih kanala primijenjeni oralno (npr. verapamil 80 mg 3×/dan, nifedipin 10 mg 3×/dan), kao i injekcije botulinum toksina tipa A u donji jednjački sfinkter.

Obično je farmakoterapija dovoljna, premda se u tvrdokornim slučajevima može primijeniti kirurška miotomija čitavom dužinom jednjaka.