Konstipacija

Autor: Norton J. Greenberger, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Davor Štimac, dr. med.
Prijevod: Andrea Kresović, dr. med.

Konstipacija (zatvor) je otežano ili nedovoljno učestalo pražnjenje stolice, tvrdoća stolice ili osjećaj nepotpunog pražnjenja. (Pogledaj "Zatvor u djece")

Mnogi ljudi pogrešno vjeruju da je svakodnevna defekacija neophodna i tuže se na zatvor ukoliko im je stolica manje učestala. Drugi su zabrinuti zbog njena izgleda (veličine, oblika, boje) ili konzistencije. Ponekad je glavni prigovor nezadovoljstvo činom obavljanja nužde ili osjećaj nepotpunog pražnjenja nakon obavljanja nužde. Konstipacija se okrivljuje za mnoge tegobe (abdominalnu bol, mučninu, malaksalost, anoreksiju) koje su zapravo simptomi skrivenog problema (npr. sindroma iritabilnog crijeva, depresije). Bolesnici ne bi trebali očekivati olakšanje svih simptoma svakodnevnom defekacijom, te mjere za pomaganje rada crijeva treba koristiti razborito.

Opsesivno–kompulzivni bolesnici često osjećaju potrebu za dnevnim rješavanjem “nečistih” otpada. Takvi bolesnici često provode dulje vrijeme na WC–u i postaju kronični korisnici laksativa.

Etiologija

Akutna konstipacija ukazuje na organski uzrok, dok kronična konstipacija može biti organska ili funkcionalna (vidi tablicu).

Kod mnogih bolesnika, konstipacija je povezana sa sporim kretanjem stolice kroz debelo crijevo. To kašnjenje može biti zbog lijekova, organskih stanja ili poremećaja u defekatornim funkcijama (tj. disfunkcija zdjeličnog dna), ili poremećaj koji je rezultat prehrane (vidi tablicu). Bolesnici s poremećajem defekacije ne generiraju odgovarajuće rektalne propulzivne sile, ne opuštaju puborektalni mišić i vanjski analni sfinkter za vrijeme obavljanja nužde, ili oboje. U SIC-u, bolesnici imaju simptome (npr. bolove u želucu i promijenjene navike crijeva), ali općenito normalan prolaz stolice kroz kolon i anorektalnu funkciju. Međutim, može postoji i sa SIC-om povezani poremećaj defekacije.

Pretjerano naprezanje, sekundarno zbog disfunkcije zdjeličnog dna, može doprinijeti anorektalnoj patologiji (npr. hemoroidi, analne fisure i rektalni prolaps), a moguće čak i sinkopi. Impakcija stolice, koja može uzrokovati konstipaciju ili nastati kao njena posljedica, također je česta pojava kod starijih bolesnika, osobito s produljenim ležanjem u krevetu ili smanjenom tjelesnom aktivnosti. Naročito je uobičajna nakon primjene kontrasta per os ili u sklopu klizme.

Procjena

Anamneza

Prilikom uzimanja anamneze sadašnje bolesti treba utvrditi povijest bolesnikovih stolica uključujući frekvenciju i konzistenciju, potrebu za naprezanjem ili korištenjem različitih tehnika (npr. pritisak na perineum, glutealnu regiju ili recto-vaginalni zid) za vrijeme defekacije i zadovoljstvo nakon obavljanja nužde , uključujući učestalost i trajanje upotrebe laksativa ili klistira. Neki bolesnici odbijaju priznati konstipaciju, no kad ih se usmjereno ispita, priznaju da im je potrebno 15–20 min da bi započeli defekaciju. Prisutnost, količina i trajanje krvi u stolici treba zabilježiti.

Pregledom sustava treba tražiti simptome uzročnih poremećaja, uključujući i promjene u kalibru stolice ili krv u stolici (upućuje na karcinom). Sustavne simptome koji ukazuju na kronične bolesti (npr. gubitak težine) također treba tražiti.

Povijest prethodnih bolesti treba uključiti pitanja o poznatim uzroka, uključujući prethodne abdominalne operacije i simptome metaboličkih (npr. hipotiroza, dijabetes melitus) i neuroloških (npr. Parkinsonova bolest, multipla skleroza, ozljeda leđne moždine) poremećaja. Treba procijeniti korištenje lijekova, s posebnim naglaskom antikolinergičke i opioidne lijekove.

Fizikalni pregled

Fizikalni pregled se obavlja kako bi se našli znakovi sistemskih bolesti, uključujući vrućicu i kaheksiju. Palpacijom treba tražiti tvorbe u abdomenu. Rektalni pregled treba učiniti ne samo za pregled postojanja fisura, striktura, krvi ili masa (uključujući fekalnu impakciju), nego i za procjenu tonusa analnog sfinktera (puborektalni "lift", kada bolesnici stisnu analni sfinkter) i procjenu spuštanja međice tijekom simulirane evakuacije i procjenu rektalnih senzacija. Bolesnici s premećajem defeakcije mogu imati pojačani analni tonus (ili anizmus), smanjeno (tj, < 2 cm) ili povećano (tj, > 4 cm) spuštanje međice i/ili paradoksalne kontrakcije puborektalisa tijekom simulirane evakuacije.

Upozoravajući znakovi

Određeni simptomi, znakovi i nalazi pobuđuju sumnju na ozibljniju etiologiju kronične konstipacije:

  • Distendirani, timpanični abdomen

  • Povraćanje

  • Krv u stolici

  • Gubitak težine

  • Nedavna pojava teške konstipacije/pogoršanje u starijih bolesnika

Interpretacija simptoma, znakova i nalaza

Određeni simptomi (npr. osjećaj anorektalne blokade, produženo ili teško pražnjenje crijeva), osobito kada su povezani s abnormalnim (tj. povećanim ili smanjenim) spuštanjem međice tijekom simulirane evakuacije, ukazuju na poremećaj defekacije. Napet, distendiran, timpanični abdomen, posebice uz povraćanje i mučninu sugerira mehaničku opstrukciju.

Bolesnici sa SIC-om obično imaju bol u trbuhu s nepravilnim navikama crijeva. Kronična konstipacija s laganom abdominalnom nelagodom u bolesnika koji koristi laksative duže vrijeme ukazuje na konstipaciju sporog prolaza. Akutna konstipacija čiji se početak poklapa sa uzimanjem lijekova u bolesnika bez upozoravajučih znakova sugerira da je lijek uzrok. Novonastala konstipacija koja traje tjednima ili se povremeno javlja s većom učestalošću ili naglašenijim tegobama, u odsutnosti poznatog uzroka, upućuje na tumor debelog crijeva ili drugi uzrok djelomične opstrukcije. Pretjerano naprezanje, duga ili nezadovoljavajuća defekacija, s ili bez analne simulacije, sugerira poremećaj defekacije. Bolesnik može imati grčeve i može ispuštati vodenu sluz ili fekalni materijal mimo nagomilane fekalne mase što može imitirati proljev (paradoksalni proljev).

Pretrage

Pretrage se vode prema kliničkoj slici i bolesnikovim dijetetskim navikama.

Konstipacija jasne etiologije (lijekovi, trauma, dugotrajno ležanje) može se liječiti simptomatski bez daljnje obrade. Bolesnici sa simptomima crijevne opstrukcije zahtijevaju RTG snimke abdomena u ležećem i stojećem položaju, možda i kontrastne pretrage klistirom topivim u vodi za procjenu opstrukcije debelog crijeva te eventualno CT ili barij RTG snimku tankog crijeva (vidi također: dijagnoza intestinalne opstrukcije). Većinu bolesnika bez jasne etiologije treba podvrći sigmoidoskopiji i/ili kolonoskopiji, laboratorijskim pretragama (KKS, TSH, GUK natašte, elektroliti i Ca).

Dodatne pretrage su obično rezervirane za bolesnike s patološkim nalazima utvrđenim gore spomenutim pretragama ili za one koji nisu odgovorili na simptomatsku terapiju. Ukoliko je primarna tegoba rijetka defekacija, treba mjeriti vrijeme prolaska stolice kroz crijevo radiosenzitivnim markerima (Sitz biljezima) ili scintigrafijom. Ako je primarni prigovor poteškoća defekacije, treba učiniti anorektalnu manometriju i balon ekspulziju. U bolesnika s kroničnom konstipacijom, važno je razlikovati konstipaciju sporog prolaza (abnormalni Sitz biljeg rendgenskih vidljivih studija) i disfunkciju mišića dna zdjelice (biljezi zadržani samo u distalnom dijelu debelog crijeva).

Liječenje

  • Moguće ukidanje uzročnih lijekova

  • Povećanje dijetalnih vlakana

  • Pokušati kratkotrajnu terapiju sa osmotičkim laksativom

Svako prepoznato stanje treba obraditi.

Pogledajte tablicu Sredstva za liječenje konstipacije za sažetak. S laksativima valja postupati oprezno. Neki (npr. fosfati, mekinje, celuloza) vežu lijekove i ometaju apsorpciju. Brzo pražnjenje može uzrokovati poremećaj apsorpcije lijekova i hranjivih tvari te tako dovesti do apsorpcije koja je niža od optimalne. Kontraindikacije za laksative i upotrebu laksativnih sredstava su oštra bol u trbuhu nepoznatog podrijetla, upalne bolesti crijeva i intestinalna opstrukcija, krvarenje iz GI sustava i impakcija fekalne mase.

Dijeta i ponašanje

Prehrana treba sadržavati dovoljno vlakana (obično 20–30 g/dan), da bi se postigao odgovarajući volumen stolice. Vlakna iz povrća koja su veoma neprobavljiva i ne mogu se lako apsorbirati povećavaju volumen stolice. Neki sastojci vlakana također apsorbiraju tekućinu čineći tako stolicu mekanom i omogućujući joj lakši prolaz. Preporučuje se uzimanje voća i povrća kao i žitarica koje sadrže mekinje. Vlakna su osobito učinkovita u liječenju konstipacije normalnog prolaza, ali nisu baš učinkovita za konstipaciju sporog prolaza ili za poremećaje defekacije.

Promjene u navikama mogu biti od pomoći. Bolesnik bi trebao prazniti crijeva svaki dan u isto vrijeme, po mogućnosti 15–45 minuta nakon doručka jer unos hrane stimulira motilitet crijeva. Početni pokušaj uspostavljanja redovite defekacije može se pospješiti glicerinskim čepićima.

Važno je objasniti, ali je teško uvjeriti opsesivno–kompulzivne bolesnike kako je njihov stav o defekaciji neprihvatljiv. Liječnici moraju objasniti kako nije neophodno svakodnevno prazniti crijeva, jer ona moraju proraditi sama, a učestalo uzimanje laksativa ili klizmi (>jednom/3 dana) onemogućava navedeno.

Sredstva za liječenje konstipacije

Sredstvo

Doziranje

Neke nuspojave

*Doza dodataka bogatih vlaknima treba se postupno povećati tijekom nekoliko tjedana do preporučene doze.

Lubiproston dostupan je samo na recept i odobren je za dugotrajno korištenje.

Prilagođeno iz Romero Y, Evans JM, Fleming KC, Phillips SF: Constipation and fecal incontinence in the elderly population. Mayo Clinic Proceedings 71: 81-92, 1996; uz dopuštenje.

Vlakna*

Mekinje

Do 1 šalica/dan

Nadimanje, flatulencija, malapsorpcija željeza i kalcija

Psilium

Do 10-15 g/dan podijeljeno u doze od 2,5–7,5 g

Nadutost, flatulencija

Metilceluloza

Do 6-9 g/dan podijeljeno u doze od 0,45–3 g

Manja učestalost vjetrova nego kod primjene ostalih sredstava

Kalcij polikarbofil

2-6 tablete/dan

Nadutost, flatulencija

Emolijensi

Natrij dokusat

100 mg 2–3x/dan

Neučinkovit kod teškog oblika konstipacije

Glicerin

Čepić u dozi 2–3 g 1x/dan

Iritacija rektuma

Mineralna ulja

15–45 ml PO 1x/dan

Lipidna pneumonija, malapsorpcija vitamina topljivih u masti, dehidracija, inkontinecija stolice

Osmotski laksativi

Sorbitol

15–30 ml PO 70% otopine 1x/dan ili 2x/dan

120 ml rektalno 25–30%-tne otopine

Prolazni abdominalni grčevi, vjetrovi

Laktuloza

10–20 g (15–30 ml) 1x/dan do 4x/dan

Kao i kod sorbitola

Polietilen glikol

17 g dnevno

Inkontinencija stolice (povezana s dozom)

Magnezij

MgCl2 ili Mg sulfat tablete 1-3 g 4x/ dan

Mg mlijeko 30–60 ml/dan

Mg citrat 150–300 ml/dan (do 360 ml)

Toksičnost uzrokovana djelovanjem magnezija, dehidracija, abdominalni grčevi, inkontinencija stolice, proljev

Natrij fosfat

10 g PO jednom kao priprema crijeva

Rijetki slučajevi akutnog zatajenja bubrega

Stimulansi

Antrakinoni

Ovisi o vrsti koja se upotrebljava

Grčevi u trbuhu, dehidracija, melanoza kolona, malapsorpcija, mogući štetni učinci na intramuralne živce

Bisakodil

Čepići od 10 mg do 3x/tjedan;

5–15 mg/dan PO

Inkontinencija stolice, hipokalijemija, abdominalni grčevi, žarenje u području rektuma u slučaju svakodnevne upotrebe čepića

Linaclotide

145-290 mcg po 1x/ dan barem 30 minuta prije prvog obroka

Bol u trbuhu, nadutost, kontraindiciran u djece <6 god; izbjegavati u djece <17 god

Lubiprostone

24 mcg PO 2x/dan

Mučnina, posebno na prazan želudac

Klizme

Mineralna ulja/maslinovo ulje

100–250 ml/dan rektalno

Inkontinencija stolice, mehanička trauma

Voda iz slavine

500 ml rektalno

Mehanička trauma

Fosfat

60 ml rektalno

Nagomilavanjem uzrokuju oštećenje rektalne sluznice, hiperfosfatemiju, mehaničku traumu

Sapunica

1500 ml rektalno

Nagomilavanjem uzrokuju oštećenje rektalne sluznice, mehaničku traumu

Vrste laksativa

Sredstva za povećavanje volumena stolice (npr. psilium, kalcij polikarbofil, metilceluloza) djeluju sporo i predstavljaju najsigurniji način za pospješivanje defekacije. Pravilna upotreba obuhvaća postupno povećanje doze—u idealnom slučaju 3–4×/dan uz dovoljno tekućine (npr. 500 ml/dan dodatne tekućine) kako bi se spriječilo nagomilavanje fecesa—sve do pojave meke i obilne stolice. Nadutost se može smanjiti postupno titracijom doze vlakana do preporučene doze, ili uključivanjem sintetskog preparata vlakana, kao što je metilceluloza.

Osmotski aktivne tvari sadrže slabo apsorbirajuće polivalentne ione (npr. Mg, fosfate, sulfate) ili ugljikohidrate (npr. laktuloza, sorbitol) koji u crijevima povećavaju intraluminalni osmotski tlak navlačeći vodu u lumen crijeva. Povećani volumen stimulira peristaltiku. Vrijeme djelovanja ovih sredstava obično je unutar tri sata.

Općenito, osmotski laksativi su razumno sigurni čak i kada se koriste redovito. Međutim, natrijev fosfat ne smije se koristiti za čišćenje crijeva, jer to može rijetko dovesti do akutnog zatajenja bubrega, čak i nakon samo jednog korištenja za pripremu crijeva. Ovi događaji su se dogodili prije svega kod starijih bolesnika, onih s već postojećim bolestima bubrega, te onih koji su uzimali lijekove koji utječu na perfuziju ili funkciju bubrega (npr. diuretici, ACE inhibitori, blokatori angiotenzin II receptora). Međutim magnezij i fosfati se djelomično apsorbiraju i mogu u nekim stanjima biti štetni (bubrežno zatajenje). Natrij (u nekim prepratima) može dovesti do pogoršanja srčanog zatajivanja. Ukoliko se ovi lijekovi primjenjuju u velikim ili učestalim dozama mogu poremetiti ravnotežu tekućine i elektrolita. Drugi pristup čišćenju crijeva zbog dijagnostičkih pretraga ili operativnih zahvata prednost daje upotrebi velike količine uravnoteženog osmotskog sredstva (npr. elektrolitske otopine polietilen glikola) koje se uzima na usta ili kroz nazogastričnu sondu.

Sekretorna ili laksativna sredstva (npr. sena ili njeni derivati, kasara, fenolftalein, bisakodil, ricinusovo ulje, antrakinoni) djeluju iritirajući crijevnu sluznicu ili direktno stimulirajući submukozni i mijenterički pleksus. Iako je fenolftalein povučen s tržišta u SAD-u, nakon što su ispitivanja na životinjama sugerirala, da je spoj kancerogen, nema epidemioloških dokaza za to kod ljudi. Bisakodil je učinkovit lijek spašavanja za kroničnu konstipaciju. Antrakinoni poput sene, cascara sagrade, aloe i rabarbare su uobičajeni sastojci biljnih i OTC laksativa. Prolaze nepromijenjeni u debelo crijevo, gdje ih je bakterijska metabolizam pretvara u aktivne oblike.

Nuspojave uključuju alergijske reakcije, depleciju elektrolita, melanozu kolona te katartični kolon. Melanoza kolona je smeđe-crna pigmentacija debelog crijeva nepoznatog sastava. Katartični kolon se odnosi na promjene anatomije debelog crijeva koje se uočavaju nakon klistira barijem kod bolesnika koji kronično uzimaju laksative. Nejasno je, da li katartično debelo crijevo, što se pripisuje uništenju neurona mijenteričnog pleksusa upotrebnom antrakinona, uzrokovano trenutno dostupnim sredstvima ili drugim neurotoksičnim sredstavima (npr. podofilin), koji više nisu dostupni. Ne čini se da postoji povećan rizik od karcinoma debelog crijeva uz dugotrajnu upotrebu antrakinona.

Klizme se mogu koristiti s vodom iz slavine i komercijalno dostupnim hipertoničnim otopinama.

Sredstva za omekšavanje stolice (npr. dokusat, mineralna ulja) djeluju sporo na omekšanje stolice, omogućavajući lakši prolaz. To nisu jaki stimulatori defekacije. Dokusat je surfaktant koji omogućava ulazak vode u fekalnu masu radi njenog omekšavanja i povećanja volumena.

Fekalna impakcija

Fekalna impakcija rješava se prvo klizmama tekuće vode, nakon čega slijede male klizme (100 ml) komercijalno dostupnih hipertoničnih otopina. Ukoliko nema rezultata, potrebno je učiniti ručnu evakuaciju. Ovaj je postupak bolan pa je preporučena perirektalna i intrarektalna lokalna anestezija (npr. 5% lidokainska mast, 1% dibukainska mast). Neke je bolesnike potrebno sedirati.

Specifičnosti bolesnika starije životne dobi

Konstipacija je česta među starijim osobama zbog prehrane siromašne vlaknima, nedostatka vježbe, raznih medicinskih stanja, kao i korištenja lijekova koji ju uzrokuju. Mnogi stariji ljudi imaju zablude o normalnim navikama crijeva i koriste laksative redovito. Ostale promjene kojima predisponiraju konstipaciji kod starijih ljudi uključuju povećani rektalni ''compliance'' i oslabljene rektalne osjete (kao što su veće količine rektalnog sadržaja potrebne da bi se potaknulo želju za obavljajem nužde).

Ključne točke

  • Konstipacija uzrokovana lijekovima je česta (primjerice, kronično uzimanje laksativa, upotreba antikolinergika ili opioidnih lijekova).

  • Treba pripaziti na opstrukciju crijeva kod akutne i teške konstipacije.

  • Simptomatska terapija je razumna u nedostatku upozoravajućih znakova i nakon isključivanja disfunkcije zdjeličnog dna.

Diskezija

Diskezija je poteškoća u defekaciji. Bolesnik ima nagon na stolicu no to ne može učiniti. Uzrok tome je nedostatak koordinacije mišića zdjeličnog dna i analnih sfinktera. Dijagnoza zahtijeva anorektalno testiranje. Liječenje je teško, ali terapijske vježbe za treniranje kontrole stolice mogu biti od koristi.

Etiologija

Obično kad osoba želi defecirati, rektalni se pritisak povećava uz opuštanje vanjskog analnog sfinktera. Ovaj proces može biti zahvaćen pod utjecajem jednog ili više poremećaja (npr. oslabljene rektalne kontrakcije, pretjerana kontrakcija trbušnog zida, paradoksne analne kontrakcije, neuspjeh analne relaksacije) nejasne etiologije. Funkcionalni poremećaji defekacije mogu se manifestirati u bilo kojoj dobi. Za razliku od toga, Hirschsprungova bolest, koja nastaje zbog odsutnog anorektalnog inhibitornog refleksa, gotovo uvijek se dijagnosticira u ranom djetinjstvu.

Simptomi i znakovi

Bolesnik može ili ne mora osjetiti da je stolica prisutna u rektumu. Unatoč duljem naprezanju, evakuacija je teška ili nemoguća, često čak i kod mekane stolice ili klistira. Bolesnici se mogu žaliti na analnu blokadu i mogu digitalno ukloniti stolicu iz svog rektuma, ručno poduprijeti perineum ili postaviti udlagu u rodnicu radi evakuacije stolice. Stvarna učestalost defekacije može, ali i ne treba biti smanjena.

Dijagnoza

  • Anorektalna manometrija i ekspulzija balona kroz rektum

Pregledi zdjelice i rektuma mogu pokazati hipertonične mišiće zdjeličnog dna i analne sfinktere. Defekacijom, bolesnici ne moraju nužno osjetiti analno olakšanje i perinealno spuštanje. Uz prekomjerno naprezanje, prednji rektalni zid prolabira u rodnicu u bolesnica s poremećenom analnom relaksacijom; takve rektokele su češće sekundarni, nego primarni poremećaj. Dugotrajna diskezija s kroničnim naprezanjem može uzrokovati rektalni ulkus, različite stupnjeve rektalnog prolapsa, pretjerano perinealno spuštanje ili enterokele.

Anorektalna manometrija i rektalna ekspulzija balonom, povremeno nadopunjune defekacijskom ili proktografijom magnezskom rezonancom, neophodne su za postavljanje dijagnoze.

Liječenje

  • Biološka povratna sprega

Budući da je liječenje laksativima nezadovoljavajuće, važno je procjeniti anorektalnu funkciju u bolesnika refraktornom konstipacijom. Terapija biološkom povratnom spregom može poboljšati koordinaciju između trbušne kontrakcije i opuštanja zdjelice tijekom defekacije, a time i ublažiti simptome. Međutim, trening zdjeličnog dna za poremećaje defekacije je visoko specijalizirana terapija, dostupna u nekoliko odabranih centara. Potreban je zajednički pristup fizioterapeuta, dijetetičara, bihevioralnog terapeuta i gastroenterologa.