Skleritis je teška, destruktivna upala dubokih dijelova episklere i bjeloočnice koja ugrožava vid. Simptomi uključuju umjerenu do jaku bol, hiperemiju očne jabučice, suzenje i fotofobiju. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječi se sistemskom primjenom kortikosteroida uz moguću primjenu imunosupresivne terapije.
Pregled spojnice i poremećaji bjeloočnice.
Skleritis najčešće zahvaća žene u dobi od 30 do 50 god, od kojih mnoge imaju bolesti vezivnog tkiva poput RA, SLE, nodoznog poliarteritisa, Wegenerove granulomatoze ili recidivirajućeg polihondritisa. Rijetki su slučajevi infektivnog podrijetla. Oko polovica slučajeva skleritisa nepoznate je etiologije. Skleritis najčešće zahvaća prednji segment i pojavljuje se u 3 oblika—difuznom, nodularnom i nekrotizirajućem.
Simptomi i znakovi
Bol (koja se često opisuje kao duboka i svrdlajuća) dovoljno je jaka da ometa spavanje i apetit. Mogu se pojaviti fotofobija i suzenje. Duboko ispod bulbarne spojnice stvaraju se hiperemične mrlje, koje su ljubičastije od onih kod episkleritisa ili konjunktivitisa. Palpebralna spojnica urednog je izgleda. Upala može biti žarišnog karaktera (obično jedan kvadrant očne jabučice) ili može biti zahvaćena čitava očna jabučica. Uglavnom se pojavljuje u dva oblika: hiperemični, edematozni, uzdignuti čvorići (nodularni skleritis) ili avaskularno područje (nekrotizirajući skleritis). Stražnji skleritis rjeđi je i uglavnom oko nije crveno. Međutim vid može biti mutan i smanjen.
U teškim slučajevima nekrotizirajućeg skleritisa može doći do perforacije očne jabučice i gubitka oka. Kod 20% bolesnika s difuznim ili nodularnim skleritisom i 50% bolesnika s nekrotizirajućim skleritisom pojavulje se bolest vezivnog tkiva. Nekrotizirajući skleritis kod bolesnika s bolešću vezivnog tkiva ukazuje na sistemski vaskulitis.
Dijagnoza
Dijagnoza skleritisa postavlja se klinički i pregledom na biomikroskopu. Za potvrdu infektivnog skleritisa potrebno je učiniti bris ili rijetko biopsiju. Kod stražnjeg skleritisa može biti indciran CT ili ultrazvuk.
Prognoza
Značajno smanjenje vidne oštrine zabilježeno je kod 14% bolesnika sa skleritisom u prvoj godini te kod njih 30% u tri godine. Stopa smrtnosti kod bolesnika s nekrotizirajućim skleritisom i sistemskim vaskulitisom iznosi i do 50 % u 10 godina (uglavnom zbog infarkta miokarda).
Liječenje
Kod blagih slučajeva skleritisa, rijetko su dovoljni NSAIL. Liječenje uglavnom počinje primjenom sistemskih kortikosteroida (npr prednizon 1 do 2 mg/kg oralno 1x/dan tijekom 7 dana, uz postepeno smanjivanje do 10tog dana). U slučaju recidiva, u obzir dolazi produljenje doze oralnog kortikosteroida, također počevši od prednizona 1 do 2 mg/kg/dan ili primjena pulsne intravenske terapije kortikosteroidima, kao što je metilprednizolon 1000 mg/dan IV tijekom 3 dana. Ukoliko ne dođe do pozitivnog odgovora na sistemsku kortikosteroidnu terapiju ili se razvije intolerancija kao i u slučaju nekrotizirajućeg skleritisa i bolesti vezivnog tkiva, indicirana je sistemska imunosupresija ciklofosfamidom, metotreksatom, mikofenolat mofetiolm ili biološkom terapijom (rituksimab, adalimumab) uz prethodnu konzultaciju reumatologa. U slučaju prijeteće perforacije može biti indicirano presađivanje tkiva bjeloočnice.
Ključne poruke
-
Skleritis je teška, razarajuća upala koja ugrožava vid.
-
Simptomi uključuju duboku, iritirajuću bol, fotofobiju i suzenje te žarišno ili difuzno crvenilo oka.
-
Dijagnoza se postavlja klinički i pregledom na biomikroskopu.
-
Većina bolesnika zahtijeva primjenu sistemskih kortikosteroida i/ili sistemsku imunosupresivnu terapiju, propisanu u dogovoru s reumatologom.
-
U slučaju prijeteće perforacije može biti indicirano presađivanje tkiva bjeloočnice.