Huntingtonova bolest se nasljeđuje autosomno dominantno, a manifestira se korejom, neuropsihijatrijskim simptomima i progresivnim kognitivnim propadanjem; obično počinje u srednjoj životnoj dobi. Dijagnoza se postavlja na temelju genetskog testiranja. Srodnicima prvog stupnja treba ponuditi genetsko savjetovanje prije nego li se učine genetski testovi. Liječenje je suportivno.
(Vidi također Pregled poremećaja pokreta i malog mozga .)
Huntingtonova bolest zahvaća oba spola podjednako.
Patofiziologija
U Huntingtonovoj bolesti dolazi do atrofije nukleusa kaudatusa, degeneracije inhibitornih neurona u korpusu strijatumu te pada razine neurotransmitera γ–aminomaslačne kiseline (GABA) i supstance P.
Huntingtonova bolest je posljedica mutacije u huntingtin (HTT) genu (na kromosomu 4) koja dovodi do abnormalnog ponavljanja DNK sekvence CAG, koja kodira aminokiselinu glutamin. Genski produkt, veliki protein nazvan huntingtin, ima veliki lanac poliglutaminskih rezidua koje se akumuliraju unutar neurona te nepoznatim mehanizmom dovode do bolesti. Što je više CAG sekvenci, to bolest ranije počinje i ima teži klinički tijek (fenotip). Broj CAG kopija se može povećavati sa svakom idućom generacijom, dovodeći do sve težeg fenotipa bolesti u obitelji (ta se pojava naziva anticipacija).
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi Huntingtonove bolesti razvijaju se podmuklo, počinju u dobi između 35 i 40 godina, ovisno o težini fenotipa.
Demencija ili psihijatrijski poremećaji (npr. depresija, apatija, iritabilnost, anhedonija, asocijalno ponašanje, bipolarni poremećaj ili shizofrenija) se razvijaju prije ili istodobno s poremećajem pokreta.
Pojavljuju se abnormalni pokreti; moguća je koreja, mioklonični trzajevi i pseudotikovi (jedan od uzroka turetizma). Turetizam se odnosi na simptome nalik Tourette-u, a koji su posljedica nekih neuroloških poremećaja ili uporabe lijeka.
Tipične karakteristike su bizaran hod, grimasiranje, nemogućnost pomicanja očiju bez popratnog treptanja ili zabacivanja glavom (okulomotorna apraksija) i nesposobnost održavanja motoričkih akcija (motorna nepostojanost), poput protruzije jezika ili hvatanja.
Progresijom bolesti, hod postaje nemoguć i gutanje otežano; rezultira u teškoj demenciji. Većini je pacijenata s vremenom potrebna institucionalizacija. Smrt obično nastupa 13 do 15 godina nakon pojave simptoma.
Dijagnoza
Dijagnoza Huntingtonove bolesti temelji se na tipičnim simptomima i znakovima uz pozitivnu obiteljsku anamnezu, a potvrđuje se genetskim testiranjem koje mjeri broj CAG ponavljanja (za tumačenje rezultata, vidi tablicu Genetsko testiranje Huntingtonove bolesti).
Neuroprikazivanje pomaže u dokazivanju atrofije kaudatusa i često dominantno frontalne kortikalne atrofije.
Genetsko testiranje Huntingtonove bolesti
|
Broj CAG ponavljanja
|
Tumačenje
|
|
≤ 26
|
Normalan nalaz
|
|
27–35
|
Normalan, ali nestabilan (povećan rizik da će djeca imati Huntingtonovu bolest)
|
|
36–39
|
Nenormalan s varijabilnom penetracijom; nestabilan (u nekim istraživanjima, većina pacijenata imaju simptome i znakove)
|
|
≥ 40
|
Nenormalan s kompletnom penetracijom
|
Liječenje
Zbog progresivnosti Huntingtonove bolesti potrebno je rano razmatrati skrb na kraju života.
Liječenje Huntingtonove bolesti je potporno.
Antipsihotici mogu djelomično umanjiti koreju i uznemirenost. Antipsihotici uključuju:
U bolesnika koji uzimaju klozapin, potrebna je redovita kontrola bijele krvne slike zbog moguće agranulocitoze. Doza antipsihotika se povećava do pojave neprihvatljivih nuspojava (npr. letargije, parkinsonizma) ili do postignuća kontrole simptoma.
Alternativno se mogu primijeniti tetrabenazini. Započinje se s dozom od 12.5 mg PO jednom / dan koja se postupno povećava na 12.5 mg dva puta na dan u 2. tjednu, 12.5 mg tri puta na dan u 3. tjednu i 12,5 mg PO četiri puta na dan u 4. tjednu. Doze > 12,5 mg PO četiri puta na dan (ukupna doza od 50 mg PO / dan) se daju u dozama tri puta na dan; ukupna doza se povećava 12,5 mg / dan tjedno. Maksimalna doza je 33,3 mg PO tri puta na dan (ukupna doza 100 mg / dan). Doza se postupno povećava koliko je potrebno za kontrolu simptoma ili do pojave neprihvatljivih nuspojava. Nuspojave mogu uključivati pretjeranu sedaciju, akatiziju, parkinsonizam i depresiju. Depresija se liječi antidepresivima.
Lijekovi koji su trenutno u studijama imaju za cilj smanjiti glutaminergičku transmisiju putem N–metil–D–aspartat receptora i pojačati proizvodnju energije u mitohondrijima. Liječenje kojim se pokušava povećati GABA–ergička funkcija u mozgu se pokazalo neučinkovitim.
Osobama čiji prvi srodnici imaju Huntingtonovu bolest, naročito ženama u fertilnoj dobi i muškarcima koji razmatraju potomstvo, treba ponuditi genetsko savjetovanje i genetsko testiranje. Genetsko savjetovanje treba ponuditi prije genetskog testiranja jer su posljedice Huntingtonove bolesti vrlo duboke.
Ključne točke
-
Huntingtonova bolest, autosomno dominantni poremećaj koji zahvaća oba spola, obično uzrokuje demenciju i koreju tijekom srednje dobi.
-
Ako simptomi i obiteljska povijest ukazuju na dijagnozu, potrebno je osigurati genetsko savjetovanje prije genetskog testiranja te razmotriti neuroprikazivanje.
-
Liječite simptome i raspravljate o skrbi na kraju života što je prije moguće.
-
Ponudite savjetovanje i genetsko testiranje srodnicima prvog stupnja, osobito potencijalnim roditeljima.